Ljubav Milenijumaca za vino

Preduzetnici pokušavaju da prodru do nove generacije ljubitelja vina: milenijumaca.

Impresionirati goste nekim sjajnim vinom na večeri nije uvek lako. Ovo je utoliko teže ako ste mladi i tek što ste započeli s ozbiljnom fermentacijom grožđa u vino.

10

Na sreću, pomoć je nadomak nas.

IT i tehnološki preduzetnici širom sveta stvaraju aplikacije i veb sajtove kako bi pomogli mladima da se uče vinima i uzgajanju, ujedno se nadajući da će uspeti da svojim kompanijama donesu profit.

Mnogi milenijumci – izraz za one koji su rođeni u periodu između 1980. i 2000. godine – tradicionalno pribegavaju kupovini vina koja su u ponudi u nekom od njihovih lokalnih supermarketa, ili njima najbližoj radnji specijalizovanoj za prodaju vina. Ali, prema istraživanju agencije Wine Intelligence, postoje nagoveštaji da su milenijumci danas spremni da na vino potroše značajno više nego nekada. Ova agencija utvrdila je da vino piju osobe starosti od 18 do 35 godina, kao i da imaju natprosečna primanja – takvi, a to su milenijumci, sada u Britaniji čine 31% svih potrošača vina, u odnosu na 24% koliko ih je bilo u 2013. godini.13

Kaspar Bous (Caspar Bowes), GrapePip

Kaspar Bous, preduzetnik sa strašću za vino koje seže decenijama unazad, jedan je od preduzetnika koji se nadaju da će iskoristiti vinski entuzijazam mladih.

On i tim programera u Lesteru napravili su sajt pod nazivom GrapePip, koji se može opisati kao “e-Bay za vino”.

Govoreći za Business Insider na adresi 67 Pall Mall, odmah pored londonske palate Sent Džejms  – mesto na kojem uživaju članovi jednog privatnog kluba ljubitelja vina – Bous je u intervjuu rekao: “Ono što pokušavamo je da stvorimo potpuno novo tržište.”

GrapePip je osmišljen kako bi pomogao proizvođačima vina da povećaju svoju prodaju, dajući potrošačima pristup visoko kvalitetnim vinima – i to po cenama nižim nego što tržištu nameću trgovci, koji kupuju pa preprodaju njihova vina.

Bous kaže da mnogi današnji proizvođači vina prodaju svoje akcije upravo vinskim trgovcima koji ta vina, pre no što ih preprodaju, pogrešno skladište – a kupcima ih veoma često prodaju po naduvanim cenama. “Zašto [vinari] dozvoljavaju da trgovci njihovim vinima licitiraju sa cenom, pri tom prodajući vina veoma različitog kvaliteta i porekla – i da, na kraju, dopuštaju da im (preprodavci) kažu koliko ona vrede? Iznesite vaša vina direktno na tržište, i pustite da ona iznađu i ispostave sopstveni nivo tržišne cene.”

“To vam je baš kao i kad licitirate cenu robe na vebsajtu e-Bay“, nastavlja Bous. “Počnete nadmetanje sa, ukoliko želite, približnom najmanjom cenom, a sami određujete vreme učestvovanja u licitaciji, kao i maksimalnu cenu koju biste želeli da date za određeni artikl u ovom slučaju vino). Čim, kao na i-Beju, odredite svoju maksimalnu cenu koju ste spremni da platite, to zapravo znači: „okej, platiću za to najviše toliko i toliko“. Potom ukucate ove repere u internetmodul, a automatizovani sistem licitacije uradiće umesto vas sve ostalo.”

14Ono što je u ovom postupku veoma praktično i korisno jeste da ne morate obitavati nad računarom tokom čitave licitacije, već automatizovani proces licitiranja to čini umesto vas. Time uštedite na dragocenom vremenu.

Većina vina navedena na GrapePip prodaje se na sanduke, a njihova cena u proseku uglavnom ide do 480-500 evra. Bous, ipak, insistira “da tu ima ponečeg za svakoga.”

Da bi zaradio novac, GrapePip uzima 10% provizije na cenu svake transakcije (5% od prodavca i 5% od kupca).

Kompanija ima oko “50 ili 60 vinskih entuzijasta koji se uredno vraćaju” na vinske licitacije, a ukupno 850 korisnika. U poslednja dva meseca, preko GrapePip aplikacije prodato je vina u vrednosti od 72 hiljade evra, a ta brojka konstantno se povećava, kaže Bous.

Ovaj preduzetnik, na čije se ime vode još dva vinska biznisa, sada traži način kako da GrapePip poveća korisničku bazu, pa je stoga potražio pomoć kroz reklamnu kampanju u jednoj od najpoznatijih svetskih poslovnih novina.

Hajni Zakarijasen (Heini Zachariassen), Vivino

Još jedan vinski startup koji traži način da usluži milenijumovce vične računarima, mobilnim uređajima i tabletima je Vivino, mala firma iz San Franciska, koja je stvorila aplikaciju sa ciljem da kupcima olakša pristup i informacije o vinima i njihovim cenama. Ova aplikacija je do sada imala 17 miliona preuzimanja.

Ova šest godina stara kompanija tvrdi da je tehnologija za prepoznavanje slika ugrađena u njihovoj aplikaciji sposobna za brzu identifikaciju 6,6 miliona vinskih etiketa, pružajući korisnicima ocene, recenzije, i prosečne cene. Klijenti, takođe, kroz Vivino aplikaciju vina mogu i kupovati.

Hajni Zakarijasen, osnivač i izvršni direktor Vivina rekao je za poslovni portal Business Insider da “Jednostavno rečeno, naša tehnologija omogućava korisnicima da daju svoje viđenje, ocenu i recenziju svakog potojećeg vina na svetu. Sistem ocenjivanja primenjen u Vivino aplikaciji prvi je i za sada jedini koji vinski rejting zasniva na mišljenju ljubitelja vina na svakom nivou stručnosti.”

Zakarijasen je rekao da milenijumci imaju značajan uticaj kako na njegov biznis tako i na vinsku industriju u celini.

15“Razlog za ovakav trend leži u načinu na koji (milenijumci) konzumiraju i vino a i informacije“, kaže on. “Oni ga više piju a i probaju veći broj sorti od bilo koje druge generacije; nisu posvećeni specifičnim vinskim brendovima već više vole da istražuju i uvek probaju nešto različito.”

Tehnologija i javno ocenjivanje svega što probaju duboko su ukorenjeni u njihovu svakodnevicu. Milenijumci su na taj način prirodno otvoreni za korišćenje obe stvari: tehnologije i tuđih ocena – kako bi otkrili koje bi vino želeli u svojoj sledećoj čaši.”

A potom žele da opštoj oceni doprinesu i svojim osvrtom na kvalitet (vina).

Da bi ocenio svest, percepciju i podatke o potrošnji i kupovnim navikama koji se tiču kupovine vina, Vivino je sproveo nekoliko istraživanja. Jedno od najnovijih uključilo je 1.526 ispitanika uzrasta od 21 do 59 godina. Tom je prilikom utvrđeno da 72% milenijumaca planira da u narednih šest meseci preuzme jednu od trenutno raspoloživih i popularnih vinskih aplikacija.

Aleks Fišman (Alex Fishman), Delectable

Delectable (“slasno”) je firma koju je 2011. osnovao Aleks Fišmen, a aplikacija ovog startapa omogućava korisnicima da direktno pronalaze i kupuju vino, pivo i žestoka pića.

“Postoji nešto magično u tome da neki restoran napiše šta želi, tipa ’želim sanduk ovoga [vina] i da naredne sedmice bude dostavljen na moju adresu’ “, rekao je Fišman tokom intervjua za VentureBeat.

Prema portalu Crunchbase, Fišman je za svoju kompaniju  Delectable skupio sedam miliona dolara, dok je za startup Vivino, preko crowd fundinga, skupljeno 36 miliona dolara.

Uz pomoć ovih aplikacija, zaista nema opravdanja da sada uzimate bocu nekakvog neproverenog Širaza čija je akcijska cena skresana upola – sa npr. 8 na 4 evra – kada je bolje da po toj akcijskoj ceni uzmete neko od provereno dobrih vina.

I, kako to Bous iz startapa GrapePip voli da kaže, “vreme je da vas opiju neke bolje stvari”.

16

Sam Shead UK Business Insider

E-knjige: Svetlija strana izdavaštva

Baš kao i vozovi ili vinilne ploče, i knjige su u stalnoj opasnosti: roman neprekidno “odumire“, a postoji strah da je čitava izdavačka industrija možda osuđena na propast. Postoji, međutim, jedna oblast izdavačke industrije koja je živa i zdrava, a to je e-knjiga. Prema podacima Udruženja američkih izdavača (Association of American Publishers AAP), prodaja e-knjiga nastavila je i da prošle 2013. godine stabilno raste.

Podaci o prodaji knjiga je i dalje izuzetno nejasna. Ne postoje sveobuhvatni podaci, prikupljeni i objavljeni, koliko se knjiga prodaje u Sjedinjenim Američkim Državama, koliko se prodaje štampanih, a koliko elektronskih izdanja, ili kombinovano. Najveće prodavnice, kao što su Barnes & Noble i Amazon, objavili su svoje cifre za prodaju štampanih izdanja, ali ne i kolika i kakva je prodaja e -knjige.

AAP prijavljuje prihode velikih izdavača. Za e-knjige – s obzirom da gotovo i ne postoje opšti troškovi izdavanja, kao što je slučaj sa fizičkim knjigama (cene opreme knjiga, njihovog štampanja i isporuke) – prijavljeni prihod približno je jednak cifri prodatih e-knjiga.

E-knjige su veoma brzo došle do izražaja u svetu izdavača. Izdavači su počeli da o njima daju podatke od 2008, godinu dana nakon objavljivanja prvog e-čitača, Amazonovog ‘Kindla’. U 2008. godini, e-knjige su još uvek bile u svom povoju. Tada su bile takva novost da je njihova prodaja i dalje bivala nadmašena brojem prodatih audio-knjiga.

Prodaja audio-knjiga drastično je rasla, počev od te iste od 2008. pa nadalje (80,85 miliona u odnosu na 272,82 miliona u 2013). Ipak, povećanje prodaje audio-izdanja od 200% jedva da je mrvica u poređenju s onim što se desilo sa e-knjigama.

Ogroman skok u prodaji elektronskih knjiga od 2008. do 2013. je, barem delimično, usledio uporedo s porastom popularnosti e-čitača kao što su Kindle i tablet računari. Od 2007, dizajn e-čitača je veoma unapređen: modeli su postali tanji a u njima se može čuvati daleko više knjiga, uz to se mogu preuzimati sa bilo kog mesta. Noviji modeli vam čak omogućavaju da čitate u mraku.

Istraživački centar Pju (Pew) počeo je prikupljanje podataka o e-čitačima u 2010, baš kada je Apple izbacio prvu generaciju ajpeda i tableta. Pju je ustanovio da 85% Amerikanaca poseduje mobilne telefone, a da samo 5% Amerikanaca ima e-čitače, uz 4% onih koji u vlasništvu imaju tablet računare. Uz tablet računare, čija prodaja raste, i e- čitače koji postaju sve tanji, raste i prodaja e-knjiga. U prvih šest meseci 2011, broj vlasnika e-čitača se udvostručio.

Danas, 90% Amerikanaca poseduje mobilni telefon, 32% poseduje e-čitač, a 42% njih poseduje tablet. Ovo je važan podatak jer se većina e-knjiga “konzumira” i čita sa ova dva uređaja. Više od 50% čitalaca reklo je da e-knjige čita na tabletima ili e-čitačima.

E-čitanje postaje sve uobičajenije. Godine 2012, po studiji Pju instituta, skoro četvrtina Amerikanaca reklo je da je u poslednjih godinu dana čitalo neku (barem jednu) e-knjigu. Populacija e-čitalaca važi za jedan od najbrže rastućih sektora u izdavaštvu. Od 2011. do 2012, udeo onih koji čitaju knjige elektronski skočio je sa 16% na 23%.

Iako e-čitačima raste popularnost, oni ne preuzimanju štampana izdanja, a nema ni pokazatelja koja bi to indikovali. Među odraslim anketiranim Amerikancima koji su u 2012. pročitali više od jedne knjige, bilo je samo je 5% onih koji su čitali isključivo e- knjige. Amerikanci, dakle, i dalje vole svoje knjige na papiru, između korica, i naslagane na polici.

Tendencije kupaca, ipak, ne idu u prilog štampanim knjigama. Podaci o prodaji štampanih i e-knjiga  se dosad, ni u jednoj prilici, nisu pokazali kao sasvim precizni, jasni i tačni. Ukupna prodaja knjiga u 2013. bila je skoro 15 milijardi dolara, u skladu sa podacima iz APP (Udruženja američkih izdavača). To znači da se od 2008. naovamo e-čitalaštvo uvećalo za 14%, a tada su e-knjige inkasirale izdavačima 3 milijarde dolara. U odnosu na e-knjige, prodaja štampanih primeraka je, zapravo, doživela pad od skoro 8% u odnosu na 2008.

Čak i ove brojke o prodaji knjiga potcenjuju realan profit kojeg e-knjige prave, a razlog tome je zato što ne obuhvataju prihode od samostalno objavljenih izdanja (tzv. samoizdati), i zato što Amazon ne otkriva te statistike. Napokon, e-knjige poseduju neverovatan potencijal za izmenu trenutnog modela izdavaštva. Njihov uticaj na prodaju ne pokazuje znake usporavanja, što ne može biti dobra vest za nezavisne knjižare – ali je sjajna vest za čitanje i čitaoce.

 

Kelsey McKinney, vox.com