Evropsko ekonomsko čudo (?)

Pre nekoliko godina, evrozona – koja čini otprilike jednu šestinu svetske ekonomije – izgledala je u velikoj nevolji. Počevši od 2010. godine, neočekivana kriza državnog duga doprinela je ozbiljnim slabostima, od kojih su patile sve veće banke. Fiskalna štednja, u Grčkoj i drugim relativno slabim zemljama, doprineli su uspostavljanju potpune ekonomske krize. U odsustvu velikodušne međusobne podrške, postojala je aura žilave, neiskorenjive fiskalne i ekonomske beznadežnosti… kada je marta 2015. godine Evropska centralna banka objavila ambiciozan program kupovine državnog duga.

Samo dve godine kasnije situacija izgleda daleko pozitivnije. Najnoviji izveštaj Međunarodnog monetarnog fonda prognozira rast od 1,7% za evrozonu u celini u 2017., i rast od 1,6% u 2018. godini – što je značajan napredak od pre nekoliko godina, kada se ovaj region trudio da probije „magičnu“ granicu 1%.

Nedavne brige o solventnosti za neke manje banke u Italiji i Španiji obrađene su bez izazivanja značajnih poremećaja. Na upravo zaključenoj konferenciji ECB, bilo je čak i neke diskusije o tome kada bi ECB mogao da smanji svoje intervencije i možda počeo da podiže kamatne stope (Sve ove sesije Evropske centralne banke bile su u snimane i uživo objavljivane preko računarske mreže).

Neposredna makroekonomska slika i dalje ostaje pomalo mračna. Ujutro, 27. juna, finansijska tržišta mislila su da je predsednik ECB-a Mario Dragi pozitivnije govorio o rastu nego što je to činio u skorije vreme, a vrednost evra značajno je ojačala. Do sledećeg jutra, visoki zvaničnici ECB-a naveli su da je Dragijeva primedba pogrešno protumačena – a evro je odmah po davanju ove izjave – pao.

Stvarno pitanje je šta je ono što će uslediti, a to je i bila tema ECB konferencije: šta treba očekivati u smislu evropskog rasta na srednji rok? Konkretno, dokle god kamatne stope ostaju niske, trenutni nivo državnog duga u zemljama poput Italije i dalje ostaju pod kontrolom. Ali, ukoliko kamatne stope porastu, da li će u tom slučaju postojacti dovoljan provredni rast kako bi se održalo očekivanje o održivosti nivoa javnog duga?

Postignuća koja idu u prilog privrednom rastu su u proteklih nekoliko godina u evrozoni bili stvarni. Sprovođenje politike niskih (u stvari, negativnih) kamatnih stopa je ECB-u pomoglo da održi opšte poverenje a posebno da obezbedi kontinuirano finansiranje državnih deficita.

Ovim je izvršen pritisak na fiskalnu politiku – a bilo je manje štednje nego što se to ranije činilo verovatnim. Banke su postepeno stavljene na jaču osnovu, sa većim akcionim kapitalom koji apsorbuje gubitke. Postoje, takođe, i dokazi da je konkurencija na tržištima proizvoda porasla, možda zahvaljujući labavijoj državnoj regulaciji.

Uz dobre, tu su nažalost i loše vesti, iako one nisu nešto što je specifično samo za evrozonu. U industrijskim zemljama došlo je do usporavanja rasta produktivnosti – a samim tim i u ukupnom ekonomskom rastu – koji čini se da je započeo oko 2000. godine. Precizno objašnjenje ovakvog tenda i dalje ostaje neodređeno a samim tim i neobjašnjivo, mada preovladava stav da – dok su nove informacione tehnologije imale određeni pozitivan uticaj na produktivnost tokom devedesetih godina – ti se dobici u kasnijem periodu nakon 2000-te nisu pokazali dovoljno dugoročnim ili rasprostranjenim.

Pored toga, precizan obrazac tehnoloških promjena posvuda je vršio pritisak na srednju klasu – smanjujući tražnju za radnicima koji imaju samo srednjoškolsko obrazovanje. To već po sebi podrazumeva slab rast i širenje nejednakosti, kombinaciju koja bi i dalje mogla da ugrozi nivo obrazovanja i nivo veština.

Istovremeno, evropski demografski trendovi predstavljaju razlog za zabrinutost. Starenje stanovništva podrazumeva rast broja penzionera – koji očekuju da njihove penzije budu obezbeđivane javno tj iz budžeta (dakle da je država garant njihovih isplata) – i to u odnosu na trenutni broj ekonomski aktivnih ljudi (i negativni natalitet). Evropa je u proteklih nekoliko godina iskusila značajnu imigraciju iz zemalja kao što su Sirija, Libija i Avganistan; Ali, mnogi novodošli poseduju malo obrazovanja, a pronalaženje posla za njih pokazalo se skoro nemoguće teškim izazovom.

Više inovacija bi definitivno moglo doprineti boljoj ekonomskoj slici. Čak i pesimisti priznaju pozitivne efekte koje je početni talas tehnologije imao u prirodnim naukama, veštačkoj inteligenciji i robotici širom sveta. Ali, s obzirom da Kina nastavlja da se pojavljuje kao istraživačko centar i inkubator ključnih inovacija, ovo prizvodi i veći pritisak na Evropu da nastavi gde je stala i ne uspava se.

Pa ipak, bila bi greška tek tako otpisivati Evropu. Njen ljudski kapital je zdrav a dobra zdravstvena zaštita dostupna je većem broju građana nego što je to slučaj u Sjedinjenim Državama, dok jače i vitalnije kompanije izbijaju na vrh kroz proces integracije evropskih nacionalnih tržišta.

Štaviše, izgleda da je odluka Britanije da napusti Evropsku uniju „prikupila“ umove kontinentalnih lidera, čineći ih da čvršće zbiju svoje redove i uspostave jednu čvršću „sabornost“. Niko ne želi da se greške u vođenju politike od 2010. do 2014. ponove Francuski predsednik Emmanuel Macron predlaže jaču centralnu vlast, uključujući i potencijale ministarstva finansija. Bez obzira što je daleko od jasnog da li će se Nemci složiti s ovim, vredi ipak podsetiti da je izgradnja fiskalne unije u Sjedinjenim Državama trajala vrlo dugo (a u nekom smislu on i dalje može važiti za nezavršeni projekat).

Najveći razlog za zabrinutost mogla bi biti neuravnoteženost u evrozoni. Nemačka ekonomija je jaka: rast od 1,5-1,6%, i gotovo puno zaposlenje, uz veliki plus koji leži na njenom tekućem računu. Španska ekonomija znatno se popravila i sada ostvaruje rast od 2,6%, mada nezaposlenost i dalje ostaje tvrdoglavo – i uznemirujuće – visoka: oko 18%.

Italija i dalje ostaje veliko pitanje, pri čemu MMF predviđa rast BDP-a od 0,8% ove i sledeće godine. Da li se porodična preduzeća severne Italije ponovo mogu dokazati sposobnima za ekonomski rast u surovoj trci na sve nezgodnijim i konkurentnijim međunarodnim tržištima? Da li će sledeći talas novih tehnologija pomoći Italijanima i uopšte Evropljanima, ili će im naneti štetu?

Francuskoj, takođe, ostaje nešto kao „džoker“. Da li će Makronova neverovatna izmena francuske politike dovesti do reformi koje povećavaju privredni rast? Ako se to ne dogodi, Nemačka bi možda bila manje sklona da upozna Makrona koji samo polovično uspeva da se izbori s evrozonskom integracijom francuske privrede.

Pre i iznad svega, evrozona – ili možda EU – mora pronaći načine kojima bi osigurala da sve EU članice imaju privredni rast i koristi od njega. Da li će u tome uspeti ili ne – za sada je nepoznato. Ono što je izvesno je da je u okruženju poput sadašnjeg, gde je najgore prošlo, taj zadatak postao lakši.

Project Syndicate

 

Poruka elitama u Davosu

11

Oči investitora trenutno su uprte u njima najvažniju fluktuaciju: pad cena nafte i konstantne promene cene energenata. I evo malog čuda: sa naftom koja sada košta samo 30$ po barelu, 15% manje u odnosu na početak godine, energetska tržišta signaliziraju probleme koji su pred nama – posebno imajući u vidu nastavak nestabilnosti u Kini. Svetski Forum u Davosu je jedinstvena prilika da se razmatraju dostignuća, pogreške i budući trendovi u globalnom biznisu, finansijama, ekonomiji, privredi i trgovini. Jedna od tema, uz novu, četvrtu tehnološku revoluciju koja je upravo u zamahu biće i sve podeljeniji svet: još širi jaz između najbogatijih i “nas ostalih”.

Kao još jedan pokazatelj koliko se tektonske ploče u globalnoj ekonomiji pomeraju, pokušajmo da pratimo Baltic Dry Index, koji meri troškove isporuke sirovina kao što su ugalj, metali i pšenica i đubriva širom sveta.

Najčešće je slučaj da ovaj londonski berzanski indeks ne privlači veliku pažnju javnosti; Na kraju krajeva, u eri u kojoj su investitori opsednuti tokovima kapitala – ili najnovijim digitalnim spravicama – izgleda prilično “retro” i staromodno fokusirati se na dosadne detalje o lukama i kontejnerima.

Ali, upravo sada, ponašanje tog Baltičkog indeksa je gotovo jednako dramatično kao i kretanje cena nafte. Taj indeks je pao ispod 400 po prvi put otkako je počelo njegovo praćenje 1985. godine, nakon nekoliko nedelja stalnih padova. Prošlog leta je indeks bio znatno iznad 1.000, u 2010. godini je bio oko 4.000. Dakle, ako vas je spopala želja da uputite tovar uglja, cementa ili nafte preko mora, trenutno će vas to koštati manje nego u poslednjih 30 godina.

Naravno, bilo bi lepo da mislimo da je ovo samo još jedan znak naše moderne tehnološke revolucije. Ali ključni razlog zašto cene prevoza roba padaju tako brzo je da se obrasci moderne trgovine i globalnog rasta ne ponašaju u 2016. kako bi finansijeri sa zapadnih i tržišta u razvoju mogli očekivati, ili kao što su radili tokom ranijih bumova trgovine.

Tokom protekle decenije, brodske kompanije posvuda – od Grčke do Kine – proširile su svoje suve zapreminske kapacitete. One su to učinile delimično i zato što je za njih bilo jeftino da pozajmljuju novac. Novi investitori, kao što su zapadni privatni investicioni fondovi, takođe su ulagali u njih, tražeći nove načine da zaposle svoj novac.

Drugi razlog za bum je bila činjenica da se generalno pretpostavljalo da će globalna trgovina i dalje nastaviti da raste. Sve donedavno ova pretpostavka nije delovala nerazumno. U deceniji pre 2008. godine, globalna trgovina rasla je u proseku za sedam odsto godišnje, brže od globalnog rasta BDP-a, jer su zemlje poput Kine bile u ekspanziji a zapadne kompanije su stvarale mrežu prekograničnih lanaca snabdevanja.

Istorija se, međutim, ne odvija na predvidljive načine. Kao što je Svetska banka to opisala u svom najnovijem otrežnjujućem izveštaju, globalni rast trgovine je naglo usporio u poslednjih nekoliko godina na oko tri odsto, ili otprilike tempom globalne ekspanzije BDP-a, i sada nastavlja da usporava.

To delom odražava strukturne promene: Svetska banka, na primer, smatra da su ovako loše prognoze zasnovane na neuspehu vlada da sprovode multilateralne trgovinske poslove na brži način. Takođe se čini da zapadne kompanije više ne grade nove prekogranične lance snabdevanja u tako grozničavom tempu. Ipak, noviji razlog sporog tempa trgovine jeste pogubna kombinacija niskog realnog rasta na tržištima u razvoju, zajedno sa nestabilnošću deviznih kurseva i padom cena sirovina; zalihe se gomilaju u skladištima.

To ostavlja brodarstvo – doslovno – nasukano. Vlasnici tzv. velikih plovila (najvećih po veličini) računaju da ih dnevno košta oko $8.000 da ove velike brodove teraju morima; Međutim, troškovi isporuke za korisnike su toliko niski da oni inkasiraju samo $5.000 na ime honorara. Stoga i ne iznenađuje da ovako uska profitna margina čini brodovlasnike izuzetno nevoljnima da svoje brodove pokreću. Kao rezultat toga, šrafovi trgovinskog sistema usporavaju.

Nadajmo se kako je ovo samo privremena pojava kratkoga daha. Isporuke roba su i  dosad doživljavale velike ciklične uspone i padove. Ukoliko se neki kapaciteti uklone, preko procesa kreativne destrukcije, ovo bi trebalo da na kraju pomogne cenama da se normalizuju. I zaista – ovo se već uveliko dešava. Krajem prošle godine, na primer, Dojče banka je zatresla ceo svet kada je od singapurskih vlasti zahtevala da blokiraju velikog prevoznika u vlasništvu jedne investicione šeme zbog neisplaćenih dugova. Nesumnjivo je da nas nova bankrotstva u brodskom prevozu očekuju i u ovoj godini.

“Na kraju” je ključna reč ovde: osim ako Kina ne demantuje cinike i proizvede novi privredni rast, postoji velika mogućnost da će Baltic Dry Index nastaviti da udara sve nove i nove rekorde ka dnu. Smatrajte to, ako hoćete, kao još jedan znak štetnih ekscesa koji se stvaraju zbog jeftinog novca; ili kao moćan pokazatelj da je rast tržišta u razvoju u zastoju. U svakom slučaju, elite koje se skupljaju u Davosu na Svetskom ekonomskom forumu 2016. trebalo bi da ovo uzmu u obzir: prava poruka Baltic Dry Index je da globalizacija ne napreduje uvek pravolinijski.

Opisani trendovi dobro se uklapaju sa već uočenim trendovima (Videti kao primer tekst “Globalna trgovina u slobodnom padu: pretovar kontejnera u Kini na rekordno niskom nivou, prevoz tereta železnicom posrće, kamionski prevoz usporava”), i upozorenjima da je ovaj trend mnogo veća pretnja svetskoj ekonomiji od rasta i padova valuta, smanjenja ili povećanja referentnih stopa pa čak i stanja na berzama. Usporavanje globalne trgovine posebno je izraženo od 2014. godine, a nastavljeno je i u 2015. godini.

Počelo je dramatičnim usporavanjem Baltic Dry indeksa (koji meri aktivnost brodske trgovine po frekventnosti plovidbe najvećih brodova koji na 23 svetske rute prevoze fosilna goriva, rude metala i žitarice), potom je nastavljeno usporavanje prevoza roba železnicom – u SAD na primer za oko sedam odsto, što je bio prvi znak da su veliki delovi industrije i dalje u recesiji. Pooštravanje obaveza u oblasti zaštite životne sredine i niska cena gasa uticali su na drastično smanjenje isporuka uglja, koji predstavlja jednu trećinu svih prevezenih roba na železnicama SAD, smanjene su i isporuke nafte sa polja za proizvodnju nafte iz škriljaca a odmah potom i drugih elemenata za tu proizvodnju – peska i šljunka. Ali to nije bio događaj vezan za samo jednu industriju: smanjene su i isporuke veštačkih đubriva, hemikalija i drugih industrijskih roba jer su se industrijska postrojenja našla u žrvnju između jakog dolara i malih kapitalnih ulaganja.

Izvestan izuzetak je indermodalni prevoz gotovih proizvoda, ali je prevoz drugih roba poput drveta, uglja, metala i nemetala bio u padu.

Dodatna potvrda ovakvih kretanja usledila je i posle objavljivanja rezultata poslovanja kompanija koje se bave železničkim prevozom i državnim železničkim kompanijama.

Potom je na red došao i prevoz kamionima koji je 2014. godine doživljavao svoj bum. Pokazalo se da je 2015. godina donela sasvim suprotne trendove jer se pokazalo da kupovna moć srednje klase i modernog proletarijata slabi. Naime, kamionski prevoz je najbolji pokazatelj tražnje za robama u maloprodaji i još jedan pokazatelj mogućnosti ulaska u novu recesiju.

 

FT, ZeroHedge

Pet trendova u robotici koje treba pratiti u 2016.

Kineski roboti, dronovi za isporuku i mašine koje uče jedne druge mogli bi biti važni trendovi u 2016.

01

Hoće li ovu 2016. godinu obeležiti prva isporuka uz pomoć dronova, ili ćete se prvi put susresti sa robotom na poslu ili u kući? Videli smo značajan napredak u robotici i veštačkoj inteligenciji u 2015. godini (vidi “ What Robots and AI Learned in 2015.“) Evo šta ćemo pažljivo pratiti u 2016.:

Kineska revolucija u robotici

Najveća ekonomija na svetu je započela svoj smeo pokušaj da popuni svoje fabrike sa naprednim robotima u proizvodnim pogonima. Vlada Kine nada da će to pomoći zemlji da zadrži svoju veliku prerađivačku industriju kako plate radnika rastu, a proizvodnja postaje sve efikasnija i tehnološki naprednija širom sveta (pogledajte “China Wants to Replace Millions of Workers with Robots”). Projekat će zahtevati robote koji su znatno napredniji i ekonomičniji, a ekonomski i tehnološki potresi koji bi bili posledica ovoga, mogli bi se osetiti širom sveta.

Kini nisu nepoznati tehnološki prevrati, naravno. Ona je već puno investirala u robotsku tehnologiju (vidi “Robots Rising” i “Migrant Workers in China Face Competition from Robots”). Međutim, obim njene nove robotske revolucije će biti izuzetan. Pokrajina Guandong, srce kineske proizvodnje, već je obećala da će uložiti 154 milijardi $ za instaliranje robota. Osnivač Foxconn, kompanije koja zapošljava ogromne armije radnika koji prave uređaje kao što su Apple i njegov iPhone, izjavio je da će njegova kompanija instalirati više od milion robota u narednih nekoliko godina.

Očekujte da vidite znake da će ovaj hrabar poduhvat ili funkcionisati ili propadati, i prve znake šta bi to moglo značiti za ostatak sveta, u toku ove godine.

04

Pametnije učenje

Roboti su uvek bili veoma efikasni kada je u pitanju precizan rad koji se ponavlja, ali u većini slučajeva oni su glupi kao stena. To je razlog zašto se roboti tradicionalno koriste samo uz pažljivo osmišljeno podešavanje. To takođe objašnjava zašto se oni ne mogu lako prilagoditi novom zadatku i ne mogu da se nose sa nepoznatim ili neizvesnim situacijama. Stvari se menjaju, međutim, zahvaljujući novim tehnikama i algoritmima koji omogućavaju robotima da uče mnogo brže i efikasnije.

Postoje razni metodi koji omogućavaju učenje robotima, a neki od njih već proizvode veoma obećavajuće rezultate u istraživačkim laboratorijama širom sveta (pogledajte “Robot Toddler Learns to Stand by Imagining It““, kao i A Master Algorithm Lets Robots Teach Themselves to Perform Useful Tasks”).

Jedan pristup bi naročito mogao imati veliki uticaj na industrijsku robotiku. Duboko učenje, koji koristi velike simulirane neuronske mreže, već se dokazalo kao nezamenjivo za obuku robota da razumeju sadržaj slike, video, i audio zapise. Neke kompanije sada imaju za cilj da koriste ovaj pristup da treniraju robote kako da vide, shvate, i razmišljaju (vidi “A Supercharged System to Teach Robots New Tricks in Little Time”).

06

Deljenje znanja

Drugi trend na koji treba obratiti pažnju ove godine je sposobnost robota koji su stekli znanje da to znanje dele sa drugim robotima. Ovo bi moglo da ubrza proces učenja, odmah omogućavajući da robot ima korist od napora drugih robota (vidi “Robots Quickly Teach Each Other to Grasp New Objects”). Šta više, zahvaljujući pametnim pristupima u prilagođavanju informacija različitim sistemima, čak i dva potpuno različita robota bi mogla da nauče jedan drugog kako da prepoznaju određeni predmet ili da izvrše novi zadatak (vidi Robots Can Now Teach Each Other New Tricks”).

Upravo je u toku nekoliko projekata koji imaju za cilj da obezbede jednostavan, efikasan način za robote da kombinuju svoje znanje putem Interneta. I nije teško zamisliti kako se to može primeniti u industrijskim sredinama za zadatke kao što su identifikovanje i hvatanje različitih objekata (vidi Amazon’s Robot Contest May Accelerate Warehouse Automation”).

07

Roboti postaju personalizovani

Nekoliko “personalnih” robota bi trebalo da debituje ove godine, i biće interesantno videti kako će oni biti primljeni. Sa hardverom koji postaje sve jeftiniji i softverima koji postaju sve sposobni, nije teško shvatiti zašto neki veruju da je pravo vreme za robotske pratioce u kući i pomagače (vidi “Personal Robots: Artificial Friends with Limited Benefits”).

Međutim, dodavanje robotima istinski privlačnog i ličnog pečata nije lako. Neki prototipovi su razočarali (vidi “Don’t Expect Too Much from This Robot, Buddy”), dok oni koji su se pokazali uspešnim imaju samo ograničene uloge, kao što su pozdravljanje i čestitanje ljudima u prodavnicama. Čak i u ograničenim scenarijima ovi roboti će morati da budu dizajnirani i veoma pažljivo programirani kako bi “pritisnuli” pravu društvenu i emotivnu notu. (vidi “A Japanese Robot Is Learning the American Way”).

09

Dronovi lete

Izgleda da će 2016. izgleda biti godina u kojoj će se vinuti autonomni dronovi. Državna agencija za avio saobraćaj SAD (Federal Aviation Administration) je krajem 2015. godine objavila propise za registraciju dronova, i testira tehnologiju koja bi mogla pomoći automatizaciji kontrole vazdušnog saobraćaja za automatizovana vozila (vidi “FAA Will Test Drones’ Ability to Steer Themselves Out of Trouble”).

Iako možda nećete videti nebo ispunjeno dronovima odmah, očekujte da  će sve pametniji i autonomniji dronovi biti testirani u mnogim industrijama, posebno onim gde su automatizovan nadzor i inspekcija korisni (vidi “A Drone with a Sense of Direction”, “New Boss on Construction Site Is a Drone”, i “This Surveillance Drone Never Needs to Land”). A ako kompanije kao što su Amazon, Google i drugi budu uspele u svom naumu, onda će vam možda neki od poklona u sledećoj godini biti isporučeni zahvaljujući dronovima (vidi “Amazon Lays Out Its Vision for a Sky Thronging with Delivery Drones”).

 

MIT Technology Review

 

Tehno-biznis na kraju polugođa: usponi i padovi

Sumira se još jedno poslovno polugođe, trenutak ne manje važan od krajnjeg rezultata na kraju godine. Ali, iako ima još dosta do 31. decembra, situacija u prva dva kvartala obično je dobar indikator situacije na tržištu. Počinjemo sa, logično, trendovima na Dalekom istoku.

02

Kako stoj stvari sa Alibabom?

Ovaj trgovački portal ima svoj cloud servis po imenu Aliyun, koji svojim klijentima nudi potpunu kontrolu nad podacima. Planiraju se i dodatna proširenja širom sveta, ali i skorašnje otvaranje novog data-centra.

Upravljački tim Alibabe planira da zaštiti podatke svih svojih klijenata na cloud platformama širom sveta, piše Volstrit Džornal. Uz to su obznanili planove o širenju poslovanja i otvaranju još jednog data-centra u istočnom delu Sjedinjenih Država, o čemu još uvek nema dovoljno detaljnih informacija.

Aliyun je, inače, samo jedan od nekoliko Alibabinih servisa u oblaku – ova firma je obećala svojim korisnicima da će steći pravo da svi njihovi lični podaci budu potpuno njihovo vlasništvo, a moći će da im u bilo kom trenutku pristupe, dele, menjaju, prebacuju, ili da ih brišu. Sve ovo im je već zagarantovano takozvanim “sporazumom i zaštiti ličnih podataka”. Takođe, servis Aliyun ovim sporazumom potvrđuje da s korisničkim podacima neće raditi ništa samoinicijativno niti ih ustupati trećoj strani (to su, obično, oglašivači ali i drugi web-servisi). Štaviše, ovaj servis je na sebe sada preuzeo i odgovornost za njihovo skladištenje i čuvanje, kao i izgradnju sistema koji će unapređivati performanse uz omogućavanje zaštite i povraćaja podataka, u slučaju da se desi njihov bilo kakav gubitak.

U pregovorima s kineskom vladom

Ovaj novi vid funkcionisanja Aliyuna najavio je sam predsednik te firme, Sajmon Hu (Simon Hu) na konferenciji za štampu u Pekingu. U oblaku se svakodnevno koristi preko 100 terabajta podataka, a sve u cilju otkrivanja i rešavanja potencijalnih pretnji po ranjive tačke softvera.

Međutim, iako se Alibaba okreće “informatičkom oblaku”, i dalje je njihov najvažniji biznis internet-trgovina. I pored toga, Aliyun ima veliku i brzu ekspanziju, kako na svom domaćem, tako i na inostranom tržištu. Aliyun je u toliko meri uznapredovao da je čak ušao i u razgovore s tamošnjom vladom, koja bi takođe mogla da koristi usluge Aliyuna za čuvanje sopstvenih podataka.

03

Priča se širi: dodatna proširenja

Izuzev Kine, planovi koje ima rukovodstvo Alibabe je da svoj cloud servis proširi i u inostranstvu. U maju su otvorili ofis za pružanje cloud usluga u Dubaiju i okolnom regionu, dok su prethodno u martu otvorili svoj prvi data centar preko okeana – u Silikonskoj dolini. Planirano je i širenje na jugoistočnu Aziju, Evropu i Japan.

“Kineske firme koje u svojoj ponudi imaju serverske usluge, još uvek imaju problem “sukoba kultura” na američkom poslovnom tlu, baš kao i problem nedostatka poverenja od strane potencijalnih klijenata. Stoga će biti potrebno još neko vreme kako bi klijenti osmotrili i prihvatili usluge koje nudi Aliyun”, izjavio je Hu. On je istakao da su najvažniji klijenti Aliyuna velike kineske firme koje svoj biznis razvijaju u inostranstvu. Oni su izjavili kako su krajem juna prošle godine imali 1,4 miliona korisnika koji su koristili Aliyun, bilo direktno ili preko nekog posrednika.

Amazon ima novog konkurenta, koji obećava 10 do 15 odsto niže cene od drugih namenskih servisa

Jet.com stranica je dobila 225 miliona dolara ulagačkog novca, želeći da izraste u ozbiljnog rivala već postojećem Amazonu. Ono po čemu se razlikuju od ostalih je to što garantuju 10-15% niže cene od ostalih.

Izuzev što su inicijalne cene za 8 odsto niže nego kod ostalih sličnih servisa, ova web-stranica nudi dodatne popuste u vidu spajanja nekoliko narudžbina u jednu pošiljku, ukidanje opcije vraćanja robe kao i korišćenje debitnih umesto kreditnih kartica. Korisnici će za ove pogodnosti plaćati godišnju članarinu od 50 dolara.

“Jet je za one kojima je bitno da uštede, ali koji ne žele da za to dodatno rade”, izjavio je Mark Lor (Marc Lore), izvršni direktor i osnivač kompanije. “Ovde nema nikakvih kupona s popustima niti gubljenja vremena. Ovde je reč o jednom pametnijem vidu kupovine, a u cilju što veće uštede. Stvorili smo takvu tehnologiju, koja sve obavlja sama. Na vama je samo da kupujete, kako biste i inače činili, pa samo odjednom uočite da su cene niže”, objašnjava Lor.

04

Pomalo lična bitka

Razlog zbog kojeg se Jet nadmeće pre svega s Amazonom je donekle i lične prirode. Naime, Lorov prvi startap bio je Quidsi, koji se takođe bavio internet-trgovinom, Amazon je otkupio za 540 miliona dolara. “Mark tako dobro poznaje posao da je u stanju da napravi bukvalno sve”, izjavio je venčer ulagač Džeremi Levin (Jeremy Levine).

Marta ove godine Jet je procenjen na 600 miliona dolara. Uz najnoviju rundu i krug ulaganja izvesno je da je njegova vredost još čak i veća, tako da će rasplet priče i Amazonov odgovor na najnoviju konkurenciju svakako biti interesantan.

Kada se radi o kompaniji eBay, ona je ovo polugođe završila pod snažnim pritiskom rivala, a nakon što je po prodaji svog eBay Enterprise izgubio više od milijardu dolara. Kompanija je početkom ovog meseca bila prinuđena da otpusti 7% svojih zaposlenih

eBay će, navodno, prodati svoj “eBay Enterprise” za $900 miliona, servis koji veliki prodavci koriste za vođenje svoje internet-trgovine. Enterprise će biti kupljen od grupe kupaca predvođenih kompanijom Permira, dok cena akvizicije iznosi 900 miliona dolara.

eBay je, osim toga, juče predstavio prihode za drugi ovogodišnji kvartal, a u toku je i odvajanje PayPal-a od ove kompanije. Enterprise eBay je 2011. god kupio PejPal za 2,4 milijarde dolara, kad aje ova kompanija radila pod nazivom GSI Commerce. Ukoliko Permirina ponuda prođe, to bi predstavljalo više od milijardu dolara gubitaka za eBay, ukoliko se uporedi sa cenom koju su platili. S druge strane se spekulisalo da je kompanija Thomas H. Lee Partners LP ponudila eBay-u oko milijardu dolara.

eBay, sudeći po rezultatima poslovanja, zaostaje za svojim prvim rivalom, servisom Amazon, i stoga je prisiljen da povlači razne poslovne poteze, ne bi li ostao u trci. Januara ove godine je najavljena mogućnost prodaje njihove ćerke-firme, eBay Enterprise, a Karl Ajken (Carl Icahn), kao jedan od krupnih deoničara je na kompaniju izvršio strahoviti pritisak da se odvoji i od PayPala. Uz to, otpušteno je oko 7% zaposlenih, odnosno njih 2.400 , dok su prošlog meseca prodali i svoj udeo od 28,4% deonica u Kregslistu (Craigslist).

PayPal je na kraju prvog dana na Nasdaq-u vredeo više od Twittera, eBaya i Netflixa. Direktor ove firme, Den Šulman (Dan Schulman) izjavio je kako je otvoren za pregovore s Amazonom.

Nakon što je u ponedeljak izvršena inicijalna javna ponuda (IPO) deonica Pejpala na Nasdaqu, na koju je Pejpal (PYPL) posle trinaest godina u sastavu iBeja (EBAY) izišao kao samostalna firma, njegova tržišna vrednost je dostigla 49,5 milijardi dolara. Ovo je više od eBaya i Twittera (TWTR), Netflixa (NFLX), Očigledno je da tržište više ceni Pejpal nego njegovu nekadašnju kompaniju i vlasnika, iBej, koja ga je 2002. godine preuzela to jest kupila po ceni od 1,5 milijardi američkih dolara.

Pejpal je izdvojen nakon višegodišnjeg pritiska ulagača predvođenih investitorom i aktivistom Karlom Ajkenom. Pejpal je, kao predvodnik ali i preteča digitalnog plaćanja imao 165 miliona aktivnih korisnika u dve stotine zemalja, dok je akvizicijama kompanija Venmo, Brejntri (Braintree) i Ksum (Xoom) ojačao svoj rejting i poziciju u oblasti globalnih transfera novca, plaćanja unutar aplikacija i peer-to-peer plaćanja.

05

Pejpal i iBej zajedno postigli berzanski rast od 4,1%

Akcije Pejpala i iBeja su u ponedeljak 20. jula zajedno porasle za 4,1% u poređenju na stanje od petka 17. jula, kada su dok su još uvek bili aktivni kao tandem. Tog dana su trgovanje završili na 66,29 dolara. Ponedeljak je Pejpal završio na 40,47 dolara dok je vrednost “eBay-Marketplaces” dobacila do 28,57 dolara.

Procenjuje se da je sadašnja tržišna vrednost iBeja 34,7 milijardi dolara. Osim neočekivane pomame na Nasdaqu, koju već porede s onom iz perioda “dot.com” ekonomskog balona – ako ji je neslavno pukao – Pejpalu su u skoku svoje vrednost pripomogle i odlične preporuke kompanija kao što su Wells Fargo, SunTrust i JPMorgan. Oni su prognozirali cenu deonice od oko 45 dolara, dok je vrednost tržišta koje je Pejpal u stanju da pokrije svojim uslugama procenjeno na oko 500 milijardi dolara, ako se u obzir uzmu i doznake iz inostranstva, plaćanje u prodavnicama i B2B onlajn trgovina. Takođe je procenjeno da samo B2C tržište vredi oko 45 milijardi dolara. Sam Pejpal ima šest miljiardi u kešu, i u mogućnosti je da se zaduži za pet miljardi bez ugrožavanja investicionog rejtinga.

Rivalitet između velikih platformi za finansijske transakcije

Njima nasuprot, nezavisna savetodavna firma za investiciono bankarstvo Everkor (Evercore) je preporučila “prodaju” i ciljanu cenu postavila na 36 dolara, usled ne malog rizika gubitka udela na mobilnom tržištu zbog rasta platnih platformi najmoćnijih tehnoloških kompanija, Epla (Apple, APPL), Gugla (Google, GOOG, GOOGL) i Fejsbuka (Facebook, FB). Oni, međutim, napominju kako je u drugom kvartalu ove godine promet Pejpala vredan 66 milijardi dolara bio za 20% veći nego prošle godine, kao i da je tri odsto bolji od očekivanja i da su mu Venmo i Brejntri ulili novu snagu za profitni rast na tržištu mobilnim aparatima. Den Šulman (Dan Schulman), CEO Pejpala je potvrdio da je otvoren i spreman za pregovore o mogućem partnerstvu s kompanijom Amazon. Rast nastao kroz postizanje partnerstva s najsolidnijim onlajn trgovcima bio je jedan od najpresudnijih razloga za izdvajanje iz iBeja. Rejting agencija Standard&Poor’s je u ponedeljak iBeju smanjila kreditni rejting za dva stepena, dodeljujući im bonitet ranga BBB+.

06

Eplov finansijski izveštaj za prošli kvartal: prihodi iznad očekivanih

Glavni izvori njihovog profita su i dalje ajfoni i ajpedi.

Epl je objavio svoj finansijski izveštaj za drugi ovogodišnji kvartal. I mada je prinos ove korporacije osetno poboljšan usled lansiranja ručnog sata koji je ujedno i mobilni telefon a donekle i računar, pod nazivom Watch, glavni izvori Eplovog profita su i dalje ajfoni (iPhone), ajpedi (iPad) i Mekovi (Mac). Ostvareno je 49,6 milijardi dolara prihoda, što je nešto više od predviđenih 49 milijardi. Profit je iznosio 10,7 milijardi dolara, ali i dalje nije ni blizu iz prvog kvartala kad je profit iznosio osamnaest milijardi dolara.

Gotovo je nemoguće naprviti procenu količine prodatih satova, smatraju analitičari. Apple Watch spada u kategoriju “drugih proizvoda”, a od njihove je prodaje ostvareno 2,64 milijarde dolara, dok je prošle godine u isto vreme kompanija u istoj kategoriji ostvarila 1,76 milijardi dolara prihoda.

Početna prodaja Eplovog “Voča” premašila svojevremene startne rezultate ajfona i ajpeda

Eplov finansijski direktor Luka Maestri (Luca Maestri) je jednom priliko izjavio za Njujork Tajms da je prodaja Watch-a tokom prvih devet sedmica premašila prodaju ajpeda i ajfona u njihovih prvih devet nedelja na tržištu. Prinosi su se, rekao je on, u kategoriji “other products” kretali oko 952 miliona dolara, dodavši kako su prihodi od ajpeda i drugih dodataka pali. Sve ovo je pouzdan reper da je svoje “satove” Epl prodao u vrednosti većoj od milijardu dolara u prva tri meseca raspoloživosti na tržištu.

S druge strane, ajfon i dalje ostaje najveći izvor prihoda, predstavljajući i najveći prostor za rast kompanije. Prodato je 47,5 miliona ovog telefona, što je više od prošlogodišnjeg trećeg kvartala, kad su prodali 35 miliona svojih mobilnih uređaja. Analitičari su, ipak, očekivali da će prodati čak pedeset miliona, dok su deonice po objavljivanju rezultata pale za oko 7%.

Neprevaziđen kvartal

U ovom kvartalu, Epl je prodao 10,9 miliona ajpeda, što je manje u odnosu na isti period prošle godine, kad ih je prodato 13,3 miliona. Međutim, mora se priznati da je Mek računar prodano nešto više u odnosu na isti period lane. Ove godine je prodato 4,8, dok je prošle godine ova cifra iznosila 4,4 miliona.

“U kvartalu koji je iza nas prošli smo fantastično, prinosi od iPhone-a su povećani za 59% od prošle godine, prodaja naših Mek računara je izuzetno jaka, imamo rekordne profite od servisa App Store, a i odličan početak za Apple Watch”, rekao je izvršni direktor Epla, Tim Kuk (Tim Cook).