Džek Ma: Ambicija kao pokretačka snaga

Džek Ma je jedan od najsvetlijih primera uspešne priče „od trnja do zvezda“.


Rođen je 10. oktobra 1964. godine u gradu Hangdzou, u istočnom delu Kine (Šangaj) u vreme kada je komunistička Kina bila izolovana od zapadnog sveta. S obzirom na nepovoljne uslove u državi, odrastao je u siromaštvu.

Kao dečak, Ma je bio sitne građe, ali ga to nije sprečavalo da se potuče sa školskim drugovima. „Nikada se nisam plašio da stanem na crtu starijima i jačima od sebe“, objasnio je Ma, u svojoj biografskoj knjizi. Ta neustrašivost je odredila njegov put uspeha u poslovnom svetu.

Još jedna korisna osobina za biznis, koju je mladi Ma ispoljio vrlo rano je preduzetnički duh, predusretljivost i želja za učenjem. Naime, nakon što je američki predsednik Ričard Nikson posetio Hangdžou 1972. godine, taj grad je postao turistička Meka u koju su navirali turisti sa svih krajeva sveta. Još kao tinejdžer, Ma je osmislio kako da iskoristi povoljnu poziciju u kojoj se našao. Svakog dana je ustajao rano i odlazio do glavnog gradskog hotela, koji je bio omiljeno mesto za smeštaj stranih turista i nudio posetiocima turu za obilazak grada, u zamenu za lekcije iz engleskog jezika. Jedan od turista, sa kojim se sprijateljio mu je i dodelio nadimak ’Džek’.

Bez novca i poznanstava sa uticajnim ljudima, jedino što mu je preostalo, kako bi uspeo, bilo je da se posveti obrazovanju. Međutim, nakon završteka srednje škole, dva puta je pokušao da upiše studije, oba puta bezuspešno. Konačno, iz trećeg puta, uspeo je da upiše Učiteljski Institut Hangdžoua, na kom je diplomirao 1988. godine i, odmah po završetku studija, bacio se na traženje posla. Nakon što je više puta odbijen, konačno je dobio posao kao profesor engleskog jezika na lokalnom univerzitetu, gde je zarađivao svega 12 dolara na sat.

Džek Ma do tada nije imao iskustva sa računarima, niti programiranjem, ali je ubrzo pao pod čari interneta, za vreme jednog putovanja u SAD 1995. godine. Prva reč koju je ukucao u internet pretragu, bila je reč ’beer’ (pivo) i iznenadio se videvši da se u rezultatima pretrage nije pojavilo nijedno kinesko pivo. Tada je odlučio da osnuje internet kompaniju, specijalno namenjenu za Kinu i kineske proizvode.

Iako su prva dva pokušaja osnivanja firme bila neuspešna, Ma je bio uporan u svojoj nameri da osnuje sopstvenu internet kompaniju. Okupio je grupu prijatelja i ubedio ih da ulože svoj novac u ostvarenje njegove ideje – kreiranje onlajn prodavnice, koju je nazvao „Alibaba“. Ideja je bila da, ovaj novi sajt omogući izvoznicima da objave liste proizvoda, koje bi kupci potom mogli direktno da poručuju, putem interneta. Sam naziv „Alibaba“ upućuje na priču o Alibabi i 40 razbojnika, u kojoj posebna lozinka otvara vrata pećine u kojoj se nalaze neizmerna bogatstva i tako upućuje na simboliku u kojoj je njegova web prodavnica malim kompanijama i preduzećima otvorila vrata beskrajnih prilika na globalnom tržištu.

Ova usluga je ubrzo počela da privlači korisnike iz svih delova sveta. Do oktobra 1999. godine, kompanija je prikupila pet miliona dolara od „Goldman Saks“-a i dvadeset miliona od „Softbanke“. Kompanija „Alibaba“ je i pored brzog i rastućeg uspeha, zadržala imidž mladalačkog startapa, kojeg su pokretale ideje, entuzijazam i želja za promenom.

S obzirom da je „dot.com“ ekspanzija zabeležila kraj 2000. godine, kompanija se suočila s ozbiljnim izazovima na međunarodnom tržištu. Ma je uspešno reorganizovao operacije kompanije, što uključuje i gubitak mnogih međunarodnih ogranaka firme, i usmerio fokus na jačanje pozicije „Alibabe“ na kineskom tržištu.

„Uspećemo, jer smo mladi i nikad, ALI NIKAD ne odustajemo“, reči su koje je Džek Ma govorio svojim zaposlenima na svakom sastanku.

Inovativnost i ogromna želja za isticanjem bili su glavni pokretači tima, koji je stajao iza ovog internet giganta. Ubrzo su došli i rezultati; „Yahoo“ je 2005. godine uložio milijardu dolara u kompaniju u zamenu za 40 odsto vlasničkog udela, što je bila ogromna stvar za kinesku kompaniju, koja je težila da izbaci američki eBay sa prvog mesta internet prodavnica u Kini.

„Ako želiš da uspeš, moraš da učiš od konkurenta, ali ne i da ga kopiraš. Kopiranje je smrt u poslu.“

Džek Ma se povukao sa mesta izvršnog direktora „Alibabe“ 2013. godine, zadržavši poziciju predsednika kompanije. Kompanija „Alibaba“ danas ima inicijalnu javnu ponudu (IPO) u vrednosti od 150 milijardi dolara, što je najveći IPO kompanije listirane u SAD-u, ikad zabeležen na Njujorškoj berzi. Taj uspeh je omogućio da Džek Ma postane najbogatiji čovek u Kini, a njegov imetak iznosi 29 milijardi dolara. Pa i pored ogromnog bogatstva, najbogatiji Kinez na svetu koristi svaku priliku da promoviše pozitivne ideje, smanjenje zagađenja i nastavak slobodne trgovine. Nakon odluke predsednika SAD Donalda Trampa da se ta zemlja povuče iz Transpacifičkog partnerstva i preispita učešće u ostalim sporazumima o slobodnoj trgovini, kao i protekcionizma, koji zastupa, Džek Ma je upozorio na ozbiljnost situacije u kojoj se nalaze globalna ekonomija i svetska trgovina:

„U trenutku u kom prestaje trgovina – počinje rat“

Džek Ma ima ambiciozne planove za budućnost, kako svoje kompanije, tako i celokupnog svetskog poslovnog tržišta. Na kritike američkog predsednika Trampa, koje su bile usmerene protiv Kine i optužbe da Kinezi preuzimaju radna mesta Amerikancima, Džek Ma je odgovorio nudeći ambiciozno rešenje – milion novih radnih mesta za građane SAD (100 miliona novozaposlenih u svetu) kroz plasiranje roba i usluga malih i srednjih preduzeća na kinesko i svetsko tržište.

„Naša filozofija je da izgradimo ekosistem i podstaknemo druge da proizvode, menjaju, prodaju i napreduju. S našom tehnologijom, inovacijama i partnerima, naši klijenti (10 miliona prodavaca na sajtu) mogu da se takmiče čak i sa Majkrosoftom i IBM-om.“

Pored toga što je dospela među najuspešnije kompanije na svetu, „Alibaba“ ima cilj da se svrsta i među najveće sile u svetskoj ekonomiji do 2036. godine. Naime, kineska kompanija je već sada ekonomski jača od zemalja kao što su Švedska, Poljska, Iran, Norveška i Austrija.

“Ukoliko kompanija može da usluži dve milijarde potrošača, to je jedna trećina ukupnog svetskog stanovništva. Ako može da stvori 100 miliona radnih mesta, to je verovatno više nego što većina vlada može da postigne. A ako može da podrži svoje poslove sa 10 miliona…to se zove ekonomija”, smatra Džek Ma.

Cilj koji je Džek Ma postavio za svoju kompaniju je moguće ostvariti, naročito ako se uzme u obzir da „Alibaba“ planira da zaradi bilion dolara do 2020. godine, čime bi postala 16. ekonomija sveta, veća od Turske ili Saudijske Arabije. Tim tempom, 2036. godine „Alibaba“ bi bila peta ekonomija sveta, odmah iza SAD, Kine, EU i Japana.

ekonomski.net

8 dobrih priča o uspešnim preduzetnicima

Nikad ne prestaju da nas zadivljuju oni koji troše ogromne količine vremena u beskrajnoj potrazi za magičnom “prečicom”, kako bi postigli preduzetnički uspeh i ispunjenje poslovnih snova. A samo je, zapravo, jedan jedini, pravi put, s kojim se neprekidno suočavaju: stvarni preduzetnici, koji pokreću stvarne firme, koje zapošljavaju stvarne ljude, koji pružaju stvarne proizvode i usluge – i to stvarnim kupcima.

10

Da, već nam je poznato da je takvo šta teško ostvariti. Ima puno posla kojeg treba uraditi. Ono što se može reći je: pa, to je život. Osim toga, treba gledati na svetlu stranu ove situacije: Moći ćete da učinite ono što želite i ukazaće vam se prilika da pokušate da to učinite na svoj način. Postoji samo jedna kvaka: Morate odnekud početi. Poslovne ideje i mogućnosti neće se same od sebe materijalizovati tek tako, ni iz čega.

Jedini poznati (i pravi) način za dobar i pravilan početak je dobro naučiti utržive veštine, dakle, one koje se mogu prodati: odmah se baciti na posao kako biste se što bolje “prodali” klijentima. Po iskustvu Stiva Tobaka, pisca ovih redaka u magazinu “Entrepreneur” ali i knjiga o poslovanju i preduzetništvu, to je mesto gde ideje, mogućnosti, partneri i finansije izgleda da uvek pritiču. Naravno da poslovni uspeh iziskuje ogromne količine truda, dodaje Tobak, ali to je naprosto tako: ogromni napori su ta neizbežna i neprijatna stavka zbog koje jedan posao postaje – i ostaje – uspešan.

Ukoliko želite da se preduzetništvom bavite na pravi način, pred vama je osam priča koje verovatno niste nikada čuli – o kompanijama za koje ste svakako čuli.

Pierre Omidyar:

On je, kao računarski programer, još 1995. Lansirao platformu za internet-aukciju, i to na svojoj ličnoj veb stranici. AuctionWeb; naziv pod kojim je pre 20 godina bio poznat  njegov sajt, bio je zapravo samo lični projekat, ali je rapidno narastajuća internet-trgovina nalagala potrebu za nadgradnjom na ozbiljan poslovni-internet nalog. U tom momentu je Omidyar počeo da naplaćuje proviziju za svaki artikl koji se prodavao preko njegovog vebsajta. Tada je, zapravo, došao i trenutak kada je morao da angažuje svog prvog zaposlenika, koji je proveravao i zavodio uplate provizija. Ova veb stranica danas je poznata kao eBay.

John Ferolito & Don Vultaggio:

02

Dva prijatelja iz Bruklina su tokom 70-ih započela distribuciju piva, a razvozili su ga starim Folksvagenovim kombijem. Dve decenije kasnije, nakon što su videli kako to dobro radi Snapple, odlučili su da svoju poslovnu sreću okušaju u bezalkoholnim pićima; tako su pokrenuli Arizona zeleni čaj  (AriZona Green tea). Danas su Arizona čajevi br. 1 u Americi i distribuiraju se širom sveta, dok su njih dvojica i dalje vlasnici ove kompanije.

Matt Maloney & Mike Evans:

Kad se ovaj tandem čikaških softveraša, tokom pretraživanja na sajtu za Apartments.com gotovo razboleo od pozivanja restorana, a u potrazi za brzim obrokom koji bi im bio večera, „upalila im se lampica“: Zašto ne bi postojalo jedno mesto – i to virtuelno – na kojem preko interneta i/ili mobilne aplikacije možete birati i naručivati hranu na dostavu? Tako je ovaj par odlučio da pokrene GrubHub, koji je aprila 2014. na inicijalnoj javnoj ponudi preko njujorške berze dostigao vrednost od više od 3 milijarde dolara.

Joe Coulombe:

04

Nakon što je u južnoj Kaliforniji vodio mali lanac trgovačkih radnji mešovitom robom, Džou Kolombu je sinula ideja: diplomci koledža, koji su inače brzo napredovali na društvenoj lestvici, možda su želeli da u svom okruženju – kampusima – imaju i nešto malo bolje nego što je to bio lanac junk-food prodavnica 7-eleven. Tako je prvo u Pasadeni otvorio samoposlugu sa tropskim vizuelnim tematom. Ova radnja bila je snabdevena dobrim vinima i kvalitetnim pićima, a Kolomb je angažovao dobre ljude koje su bili dobro plaćeni. U blizini univerziteta, on je svoje radnje otvorio na više lokacija; zatim je u ove bakalnice uneo zdravu hranu; i tako je nastao čuveni lanac prodavnica hrane Trader Joe’s.

Howard Schultz:

Jedan put u Milano dao je sjajnu ideju tom mladom stručnjaku za marketing, koji je u to vreme radio za jednu pržionicu kafe iz Sijetla. On se, naime, dosetio da značajno uveća broj espresso-kafića, upravo nalik onima koje je imao prilike da vidi širom cele Italije. Njegov poslodavac nije pokazivao interes za posedovanje lanca espresso-kafea, ali je učinio nešto veoma značajno: pristao je da finansira Šulcov preduzetnički poduhvat. Čak su mu prodali i ime svog brenda, pa je Šulc otvorio – Starbucks.

Phil Robertson:

06

Ovo je priča o momku koji je toliko voleo lov na patke da je odustao od profesionalne karijere kvoterbeka u NFL ligi. Nakon što je izumeo svoju jedinstvenu vabilicu za patke – najprostiju pištaljku Duck Call (koju je patentirao pod nazivom svog startupa, “Duck Commander”), preneo je posao na svog sina Vilija Robertsona. Posao je sasvim neslućeno – i sasvim zaprepašćujuće – prerastao u višedecenijski medijski spektakl i trgovačku imperiju jedne belačke familije polupismenih likova s američkog Juga, galerije živopisnih likova koji su u ekranizovanoj formi poznatiji pod imenom Duck Dinasty.

Konosuke Matsushita:

07

U Japanu se 1917. godine 23-godišnji pripravnik kompanije za električno osvetljenje, bez formalnog obrazovanja, uspeo lestvicama uspeha tako što je patentirao svoja poboljšanja sijaličnog grla. Njegov šef nije bio previše zainteresovan za sve te patentne uzorke i prototipove koje je mladi Macušita počeo da izrađuje u svom podrumu. Macušita je potom proširio svoju ponudu na baterijske farove za bicikle i još obilje drugih električnih/elektronskih proizvoda. Matsushita Electric, koja je pod tim imenom bila poznata širom sveta sve do 2008. godine, službeno je promenila ime u Panasonic, koji sada vredi 66 milijardi dolara.

Steve Wozniak & Steve Jobs.

08

Sprijateljili su se još tokom srednje škole, i obojica su prekinula školovanje na koledžu: upravo je ovaj prekid učinio da se oba Stiva u velikoj meri okrenu svojoj zajedničkoj opsesiji: svetu računara. Razvijali su softver za video igrice tokom svojih noćnih smena u kompaniji Atari. I treći osnivač kompanije Apple, Ron Wayne, takođe je bio “pitomac” Atarija.

Volim da kažem da je svet pun beskonačnih mogućnosti i bezbrojnih prilika, ali, nažalost, vaš život i karijera su vremenski ograničeni. To znači da imate ograničeni vremenski rok kako biste pronašli ono što tražite i ostavite svoj trag u svetu. Ova sadašnjica, ona je to vaše vreme. Imate ga, ali u ograničenoj količini. I vi, kao i vaš poslovni i privatni život ste oročeni – stoga ga nemojte protraćiti.

Pronađite nešto što volite da radite – i uradite to do kraja. To je način na koji uvek počinju pravi preduzetnici.

Steve Tobak, (magazin Entrepreneur)

 

Džek Ma i Alibaba: od autsajdera do šampiona e-trgovine

Nova biografija Džeka Ma (Jack Ma) daje svež uvid u skromno poreklo najuspešnijeg kineskog preduzetnika. Ipak, ova insajderska priča o neočekivanom usponu Alibabe otkriva malo detalja o tome kako funkcioniše ova e-commerce imperija vredna 203 milijarde dolara.

Priča o usponu skromnog učitelja engleskog koji se iz siromaštva vinuo do korporativnog Titana već je naširoko poznata u Kini. Pored izuzetnog bogatstva, Maova popularnost kod kuće donela mu je preko 20 miliona sledbenika na Weibo-u, kineskoj mreži nalik na Twitter. U knjizi “Alibaba: kuća koju je izgradio Džek Ma” (“Alibaba: The House that Jack Ma built”) Dankan Klark dodaje više boja i konteksta. Bivši bankar i savetnik Alibabe iz prve ruke govori o ključnim ličnostima koji su učestvovali ili doprineli stvaranju Alibabe na svež i veoma čitljiv način.

Jedan od prvih Klarkovih uvida je onaj o sopstvenom bolnom iskustvu. Godine 2003. on odbija mogućnost da kupi akcije Alibabe po ceni od 30 centi po komadu. To je bila jedna greška koja je “narasla u grešku od 30 miliona dolara” kada je ta kompanija prvi put listirana na Njujorškoj berzi po ceni od $68 po akciji jedanaest godina kasnije. Ispostavilo se da je Ma napravio karijeru na tome što je bio potcenjivan – to je lekcija koju su Goldman Saks, eBay i ostali takođe naučili.

Alibaba: godišnji prihodi u periodu 2010-2015

Alibaba: godišnji prihodi u periodu 2010-2015

Maova skromnost je ključna za njegovu priču superiornog konkurenta iz senke. Njegovi toliko isticani akademski neuspesi i nedostatak znanja iz oblasti tehnologije stavili su ga u drugu ligu u odnosu na druge pionire Interneta kao što je na primer Yahoo-ov Džeri Jang (Jerry Yang) obrazovan na Stenfordu. Maova “uvrnutost” je vidljiva i ogleda se u njegovoj ljubavi prema borilačkim romanima (korporativne vrednosti Alibabe su kodifikovane u nečemu što se zove “Mač sa šest žilavih duhova”), divljenju za “Forrest Gump” i sklonost da se preoblači i peva pred hiljadama svojih zaposlenih. Klark ga sa obožavanjem zove Magični Džek (“Jack Magic”).

Ali, Jack Ma je takođe oštrouman biznismen koji blista onda kada je pod opsadom. Njegova borba sa Meg Vitmen (Meg Whitman) iz eBay je ključno poglavlje u Alibabinim ranim danima. U odgovoru na izazov svog mnogo većeg stranog rivala, kineska grupa odlučuje da svoju tek u povoju online trgovinu učini slobodnom za kupce i prodavce. Proći će godine pre nego što Taobao ostvari profit. Ali, ta odluka osigurala je poraz za eBay u Kini i na kraju otvorila put za Alibabu ka uspostavljanju svoju kvazi-monopola nad onlajn kupovinom u drugoj po veličini svetskoj ekonomiji.

Pokretanje primitivnog platnog sistema zasnovanog na korišćenju faks mašine je takođe bilo od vitalnog značaja za opstanak platne platforme Taobao. To je danas jedna od najvećih svetskih e-commerce platformi, kroz koji je samo u tri meseca do decembra prošlo nekih $87 milijardi dolara vredne robe. Alipay, odeljak za platni promet, od tada je evoluirao u Ant Financial, finansijskotehnološku grupu koja se procenjuje na oko 60 milijardi dolara.

Razlog zbog kojeg Alipay više nije deo Alibabe datira iz vremena kontroverzne epizode iz 2010. godine, kada je Ma preneo posao, tada vredan milijardu dolara u fond koji je kontrolisao, za samo 51 milion dolara. Zvanični razlog za ovaj transfer je bio da se ubrza dobijanje dozvole od centralne banke. Ali Yahoo i HTC, tada glavni akcionari kineske grupe, izjavljivali su da im ništa o tome nije bilo rečeno pre nego što je cela stvar završena. Kritičari takođe ističu da kineska centralna banka nikada eksplicitno nije zabranila Alibabi da poseduje elektronsku platformu za plaćanje.

Alibabin udeo u plaćanju i trgovini kroz mobilnu platformu od drugog kvartala 2012. do trećeg kvartala 2015 .godine

Alibabin udeo u plaćanju i trgovini kroz mobilnu platformu od drugog kvartala 2012. do trećeg kvartala 2015 .godine

Upitno korporativno upravljanje, regulatorna neizvesnost, i Maova sve kompleksnija mreža imovine i interesa izvan Alibabe, isplivava na površinu vrlo često. Ali Klark nije dovoljno eksplicitan u objašnjavanju ovih pitanja. Na primer, knjiga jedva pominje Alibabinih drugih 17 suosnivača. Danas je kompanija u suštini kontrolisana od strane 34-tvoročlanog kruga partnera među kojima su Maov pomoćnik Džo Tsai (Joe Tsai) i niz rukovodilaca i koosnivača. Klark nudi sažet i šifrovani opis: partnerstvo osigurava da “osnivači ostanu gospodari svoje sudbine”.

Zatim, tu je složen i s vremena na vreme konfrontirajući odnos Alibabe sa kineskom vladajućom komunističkom partijom. Sporovi oko plaćanja i falsifikovane robe ukazuju na regulatorne rizike s kojima se suočava kompanija. Klark detaljno opisuje napore kompanije da osigura odnose sa vladom, uključujući i ukazano gostoprimstvo u slučaju preko 44.000 poseta državnih delegacija u 2014. Ali, knjiga ne istražuje Maovu dublju povezanost sa Pekingom: neki od investitora Alibabe, pre nego što je ova platforma za e-trgovinu ušla u proces inicijalne javne ponude svojih akcija, bili su investitori firmi sa dubokim političkim vezama, uključujući tu i fond čiji je osnivač sin bivšeg premijera Vena Đjabaoa (Wen Jiabao), kako je pisao New York Times 2014. godine. Ant Financial, kojeg Ma i dalje kontroliše, podržana je od strane državnog investicionog fonda China Investment Corp i državne banke China Construction Bank, prema izvorima koje navodi Wall Street Journal. Ovakva povezanost dovodi u pitanje Maov imidž kao autsajdera.

Jasno je da je Alibaba prešao dug put od svojih skromnih korena u Hangdžou (Hangzhou). Ovih dana kompanija ulazi u prekograničnu e-trgovinu, cloud computing, sektor zdravlja, zabave i medija. Sa tako visokim finansijskim ulogom, međusobni uticaj između Alibabe i njegovog izuzetno moćnog osnivača i njegovih ambicija je i dalje neverovatno važan.

Reuters