Kako nameštati izbore (3/3)

Kolumbijski predsednik Huan Manuel Santos, Uribeov naslednik, neočekivano je 2012. ponovo pokrenuo mirovne pregovore sa FARC-om, nadajući se da će okončati 50 godina dug rat. Besan, Uribe, čiji je otac ubijen od strane FARC-ovih gerilaca, stvorio je novu stranku i podržao njenog alternativnog kandidata za predsednika, Oskara Ivana Zuluagu (Oscar Ivan Zuluaga), koji se suprotstavljao bilo kakvim mirovnim pregovorima sa FARC-om.

Rendon, koji je radio za Santosa, želeo je da se Sepulveda pridruži njegovom timu, ali je Sepulveda to odbio. Smatrao je da je Rendonova spremnost da radi za kandidata koji podržava mir sa FARC-om svojevrsna izdaja, te je počeo da sumnja kako je konsultant smekšao, pretpostavljajući novac iznad principa. Andre Sepulveda kaže da je pre svega “motivisan ideologijom a da novac dolazi tek posle”, i, da je želeo da se obogati, mogao je da napravi daleko više para hakovanjem finansijskih sistema nego radeći na izborima. Bio je ovo prvi put da je odlučio da se suprotstavi svom mentoru.

Sepulveda je rešio da radi za opoziciju, direktno otišavši do menadžera Zuluagine kampanje, Luisa Alfonsa Ojosa (Luis Alfonso Hoyos). Zuluaga je, inače, negirao bilo kakva saznanja o postojanju “hakerskih plaćenika” poput Sepulvede u redovima njegovog izbornog štaba, dok Ojos nije bio dostupan za bilo kakav komentar. Zajedno su, kako kaže Sepulveda, skovali plan diskreditacije predsednika, javno ukazujući da su gerilci FARC-a nastavili sa nasiljem, krijumčarenjem narkotika i njihovom distribucijom, čak i u periodu kada su želeli da ostvare primirje i postignu sporazum. Tokom nekoliko narednih meseci, Sepulveda je upadao u komunikacije mobilnih i fiksnih telefona i e-poštu više od 100 militanata, među kojima i FARC-ovog lidera Rodriga Londonje (Rodrigo Londoño), takođe poznatog i pod nadimkom Timočenko. Nakon što je praćenjem i špijunažom skupio dovoljno materijala, sklopio je jedan debeli dosije koji kompromituje FARC, uključujući i dokaze o suzbijanju grupe glasova seljaka u jednom selu, Sepulveda je pristao da se pridruži Ojosu do kancelarija informativnog programa TV Bogote i tamo u studiju predstavi dokaze.

Možda i nije bilo previše mudro da se deluje tako uporno i javno protiv stranke koja je na vlasti. Mesec dana kasnije, Sepulveda je pušio na terasi svoje kancelarije u Bogoti kada je dole na ulici ugledao kolone policijskih vozila koje su se zaustavile na trotoaru spod mesta na kojem je sedeo. Četrdeset komandosa odevenih u crno upalo je u kancelariju i tada je, konačno, Andre uhapšen. Sepulveda je za hapšenje okrivio sopstveni nemar dok se pojavljivao na TV stanici. On smatra da ga je neko odande izdao. Na sudu je nosio pancir, sedeći na klupi okružen stražarima koji su bili živi štit od bombaškog napada. U zadnjem delu sudnice, ljudi su podigli slike njegove porodice, s pokretom prstiju koji su išli preko njihovih grla, ili držeći ruku preko usta – znak da “ućuti ili će im se dogoditi jako ružne stvari”. Napušten od bivših saveznika, na kraju je priznao krivicu za špijunažu, hakovanje, i druge zločine u zamenu za kaznu od 10 godina.

Tri dana nakon dolaska u zatvor La Picota u Bogoti, išao je kod zubara kada je naleteo na zasedu: neki od zatvorenika imali su noževe i brijače, ali su zatvorski čuvari uspeli da ga sačuvaju. Nedelju dana kasnije, stražari su ga probudili i izveli iz ćelije, rekavši da su doznali za zaveru robijaša da ga ućutkaju pištoljem na spavanju. Nakon što je policija presrela još neke telefonske pozive, otkrila je još jednu zaveru protiv njega, pa su Sepulvedu prebacili u samicu sa maksimalnim obezbeđenjem u neuglednoj četvrti u centru Bogote. Spava sa kevlarskim prslukom i ćebetom otpornim na metke, u ćeliji čija su vrata neprobojna za bombe. Stražari ga proveravaju svakih sat vremena. Kao deo dogovora o priznanju svoje krivice, kaže da je postao svedok u korist kolumbijskih vlasti, pomažući istražiteljima u proceni slučajeva koji bi mogli da se upotrebe protiv bivšeg predsedničkog kandidata, Zuluage, kao i njegovog stratega, Hojosa. Vlasti su, na osnovu njegovog svedočenja podigle optužnicu izdavši nalog za hapšenje Ojosa, ali je on, prema izveštajima kolumbijske štampe, u poslednjem trenutku utekao, pobegavši u Majami.

Kada Andre odlazi na sastanke sa tužiocima u Bunker, gde se nalazi sedište kolumbijskog pravobranilaštva u Bogoti, on do tamo putuje u oružanoj koloni sa šest motocikala koji voze kroz prestonicu brzinom od 100km na sat. Tokom kretanja konvoja, policija ometa signale mobilnih telefona kako bi blokirali eventualno praćenje konvoja, onemogućavajući javljanje o njegovom kretanju, takođe blokirajući potencijalne telefonske signale kojima bi se mogle detonirati eksplozivne naprave smeštene na njihovoj trasi.

03

Jula 2015, Sepulveda je sedeo u malom dvorištu Bunkera, nasipajući sebi kafu iz termosa i vadeći kutiju Marlboro cigareta. Kaže da želi da ispriča svoju priču jer javnost ne shvata kolika je moć hakera u nameštanju današnjih izbora kao ni koliko je potrebno biti umešan i vešt da bi se hakeri zaustavili. “Radio sam sa predsednicima, jako moćnim javnim ličnostima, mnoge stvari činio apsolutno bez ikakve griže savesti upravo zato što sam to činio sa punom verom i jasnim ciljem – boreći se da okončam diktature socijalističkih vlada u Latinskoj Americi” kaže on. “Uvek sam govorio da postoje dve vrste politike – ono što ljudi vide je jedna stvar, a sasvim druga je ono što se zaista dešava. Radio sam u carstvu ove druge, nevidljive politike.”

Sepulveda kaže da mu je dozvoljeno da ima kompjuter i internet vezu koja se proverava, a sve to kao deo dogovora kojim treba da pomogne Pravobranilaštvu u praćenju narko-kartela i remećenju aktivnosti narko-kartela korišćenjem verzije njegovog softvera Social Media Predator (SMP). Kolumbijska vlada ne potvrđuje ali i ne negira da Sepulveda ima pristup računaru, ili da zna kakva je svrha njegovog korišćenja istog. On kaže da je modifikovao svoj malver “Social Media Predator” kako bi se suprotstavio upravo onoj vrsti sabotaže koju je i sam praktikovao u danima dok je još bio na slobodi – ove veštine uključuju i ometanja Tviter fidova i fejsbuk zidova i profila protivničkih kandidata.

Sepulveda je svoj SMP koristio za skeniranje 700.000 tviter naloga Islamske Države (ISIS), kako bi naučio šta je ono što čini dobrog regruta u terorizmu. Sepulveda kaže da je njegov softver bio u stanju da identifikuje ISIS-ove regrute samo par trenutaka nakon što otvore Tviter naloge i započnu postovanje. Nada se da će ove informacije uspeti da podeli sa vlastima Sjedinjenih Država i ostalim zemljama uključenim u borbu protiv terorizma islamističkih grupa. Uzorke Sepulvedinog programa analizirala je jedna nezavisna kompanija, koja je potvrdila da je njegov softver autentičan i suštinski originalan.

Sepulvedina tvrdnja da se hakerske operacije poput onih koje je on vodio događaju posvuda je sasvim logički prihvatljiva, kaže Dejvid Mejnor (David Maynor), šef kompanije Errata Security iz Atlante koja se bavi testiranjem digitalne bezbednosti, dodajući da povremeno dobija upite za poslove u vezi sa političkim kampanjama. Kada je njegova firma tražila da dobije e-mailove i druga dokumenta iz kompjutera i telefona tih kandidata, krajnji klijent nikada ne bi bio otkriven. “Te aktivnosti se dešavaju u SAD, i dešavaju se stalno”, kaže on.

U jednom slučaju, od Mejnora je zatraženo da ukrade podatke u sklopu sprovođenja bezbednosnog testa, ali da mu “neko” nije obezbedio uvid u stvarnu vezu sa političkom kampanjom čiju je bezbednost želeo da testira. U drugom slučaju, potencijalni klijent bi tražio detaljan brifing o tome kako bi mogao pratiti kretanje protivničkog kandidata, menjajući njegov ajfon za prislušni klon. “Iz očiglednih razloga, mi ovakve klijente uvek odbijamo”, kaže Mejnor, koji odbija da imenuje kandidate zainteresovane za ovakve hakerske operacije.

02

Tri nedelje pre Sepulvedinog hapšenja, Rendon je bio primoran da podnese ostavku i povuče se iz Santosove kampanje zbog navoda u štampi da je uzeo 12 miliona dolara od narko-dilera, a da je deo tog novca dao Santosu za njegovu izbornu kampanju, što on poriče.

Prema Rendonu, kolumbijski zvaničnici su s njim razgovarali ubrzo nakon toga u Majamiju, gde je sada njegov dom. Rendon kaže da su ga kolumbijski istražitelji ispitivali o Sepulvedi, i da im je on rekao kako je uloga Sepulvede bila ograničena isključivo na internet.

Rendon poriče rad sa Sepulvedom. “On (Sepulveda) kaže da je radio sa mnom na 20 mesta, a istina je da nije”, kaže Rendon. “Nikada mu nisam platio ni pezos.”

Prošle godine, na osnovu anonimnog izvora, kolumbijski mediji izvestili su da je Rendon radio na predsedničkoj kampanji Donalda Trampa. Rendon izjavljuje kako su ovi izveštaji neistiniti. Ljudi iz Trampove kampanje su mu prišli, kaže on, ali ih je on odbio jer ne voli Trampa. “Koliko je meni poznato, nismo upoznati sa tom osobom”, kaže Trampova glasnogovornica, Houp Hiks. “Nikada nisam čula za njega, a isto važi i za druge visoke članove Trampovog osoblja.” Rendon, međutim, kaže da je pregovarao oko angažmana na jednoj drugoj kampanji za predsednika SAD – nije hteo da kaže kojoj – onog trenutka kada se budu okončali unutarstranački i započnu kampanje za opšte izbore.

Carlos Manuel Rodríguez and Matthew Bristow

Editor: Bryant Urstadt

Producer: Laura Ratliff

Jordan Robertson, Michael Riley, and Andrew Willis | March 31, 2016

Photographs by Juan Arredondo

Bloomberg Businessweek

Izuzetna moć apsolutne opuštenosti

Ponekad možete postići više radeći manje – i to mnogo, mnogo manje.

01

Pamtite li kada ste poslednji put slobodno disali? Sećate li se kada ste se poslednji put osetili odmornima? Kada ste poslednji put imali dan da niste radili apsolutno ništa? O dragocenom umeću “apsolutnog nerada” za magazin Atlantik piše Peter Economy, autor beststselera Managing for Dummies, The Management Bible, Leading Through Uncertainty, kao i još 75 naslova prodatih u ukupnom tiražu od preko dva miliona primeraka.

Nažalost, većina nas nije u stanju da se opseti kada smo imali trenutke takve bogougodne opuštenosti, kada smo osećali da je neumesno čak i prstom mrdnuti. Kada smo se poslednji put osećali kao da smo “na slobodi”, bez stega obaveza koje smo sebi nametnuli, bez zatvora kojeg smo sebi sazidali… ko od nas je uspeo da u skorije vreme sebi “ukrade” nekoliko sati samo za sebe, ili čak čitav jedan dan… Ili, ne daj Bože, čak dva dana…

Danas, više nego ikada, ljudi pretrpavaju svoje radne planove zadacima koji su navodno urgetni a koji su zapravo trivijalni. Imaju svoje kilometrima duge To-Do liste, pretrpane upozorenjima o najvažnijim zadacima koje treba obaviti tokom radnog dana, ili podsetnik koji opominje da treba da zakažete kod svog frizera ili neki od tretmana (čega god već), ili kupe namirnice na povratku kući.

Govorite sebi da ste stalno okupirani mnoštvom aktivnosti ne bi li svoj život učinili boljim. Ima smisla imati dva posla ili se pridružiti još jednom školskom klubu ili pomoći članovima porodice subotom čak i ako mesecima niste imali vremena da odspavate punih osam sati.

Mnogo je lakše raditi bilo šta nego jednostavno ne raditi ništa.

02

Ono što ljudi ne shvataju je otprilike ovo: kada ne radimo ništa, dajemo sebi šansu da se razvijamo. Biti sam bez obaveza – bez čudnog osećanja da ste radili manje nego što bi trebalo – omogućava vam da se zagledate u same sebe. Kad se ne bavite ničim što bi skretalo vašu pažnju, morate razmišljati o – sebi.

Poznati finansijer J.P. Morgan se uvek trudio da svake godine uzima bar dva meseca slobodno. “U deset meseci mogu da uradim ono što nikad ne bih mogao za 12”, imao je običaj da kaže.

Čini se da je tajna uspeha u poslu, a i u životu, zapravo, u pronalaženju mogućnosti da se osećamo ugodno prosto iz razloga što postojimo.

Mnoge kompanije danas – uključujući Apple, Google, Nike, i AOL Time Warner – nude zaposlenima razne programe kako bi im pomogla u pronalaženju zdravog prostora za razmišljanje, od meditacije, preko joge, do programa za smanjenje stresa.

Kada imate vremena da razmislite o sebi, vratićete se svojim obavezama bodri, čili i osveženi, i radićete mirno i daleko produktivnije.

Ispitivanje vaših dnevnih aktivnosti će vas primorati da preispitate gde ste u životu, i, što je najvažnije, zašto radite sve to što radite. Ako imate vremena da se “podsetite sebe”, zašto osećate strast prema svom poslu, vi ćete – bez sumnje – biti u stanju da radite i bolje nego dotad.

Napravite otklon od svoje stalne prezauzetosti, i duboko udahnite i pokušajte da dosegnete svoj pun potencijal.

 

Peter Economy,The Atlantic (Quartz blog)

Umalo uhapšen, sada prognan, Snouden ipak šeta Amerikom – zahvaljujući robotu

Edvard Snouden (Edward Snowden) pojavljuje se preko Bim-bota (Beam bot) u ACLU-ovim njujorškim kancelarijama, sa novinarkom Lorom Poitras, direktorom Fondacije Freedom of the Press, Trevorom Timom i stručnjakom za bezbednosne tehnologije Mikom Lijem. I tu nije kraj njegovom ‘švrljanju unaokolo’, prenose BBC i The Guardian.

Otkad je pre oko godinu dana prvo postao ime poznato u svakoj kući na našoj planeti, Edvard Snouden je kao ‘dežurni virtuelni krivac‘ postao moderna verzija Maksa Hedruma: njegovo se lice na ekranu emituje iz egzila u Rusiji ili Hong Kongu, gde mu je pretila opasnost da bude uhapšen. Ali, u doba TelePresence robota, pojavljivanje čak i njegovog lica na ekranu nije toliko pravno problematično i restriktivno kao što bi to nekada bilo. Hi-tech špijunaža više nije nikakva novost.

 

Edward Snowden Appears At TED Conference

(Edvard Snowden na TED-u, kurator je bio Chris Andersonfoto: Steven Rosenbaum/Getty/WIRED.com)

 

Tokom najmanje poslednja tri meseca, Snowden i njegove pristalice eksperimentisali su sa upotrebom Beam Pro sistema za daljinsko prisustvo; ekran i kamera sa Wi-Fi vezom, na stalku koji se kreće na točkovima, a kojeg Snouden može koristiti za komunikaciju s osobljem u njujorškoj kancelariji Američke Unije za građanske slobode (ACLU), kako kaže njegov ACLU advokat Ben Vizner. S jednog računara u Moskvi, Snouden može da uključi video-bota i koji se kotrlja uzduž i popreko ACLU kancelarije. I Snoudenove pristalice nadaju se da bi Beam-bot sistem mogao biti prvi od nekoliko koji bi omogućio da ovog dojavljivača dovedu u prostorije u kojima bi se nalazili njegovi poklonici širom sveta, delimično neutrališući izolaciju na koju je prinuđen zbog optužbi za špijunažu, kao i eventualnih konsekvenci ako bi napustio relativnu bezbednost pod okriljem Rusije.

“Koristi ga da bi se npr. otkotrljao u hodnik i velikodušno interaguje sa velikim brojem zaposlenih u ACLU”, kaže Vizner. “Mislim da to može da bude razložan odgovor na njegov egzil.”

Snoudenova široka upotreba Beam bota u ACLU kancelarijama započela je još pre njegovog martovskog govora na TED-u, kada je koristio istog robota na točkiće vrednosti $16,000 da bi nastupio na bini. Vizner kaže da su organizatori želeli da testiraju TED robota u Njujorku pre nego što je korišćen na konferenciji u Vankuveru. “Doneli su nekoliko modela u kancelariju, i tu smo ih priključili”, kaže Vizner. “Utvrdili smo da su radili zaista dobro.”

Snowden, kome Sjedinjene Države i dalje prete hapšenjem, u prilici je da shvati kako njegov slučaj nije beznadežan, naprotiv, i da je pravna priroda njegovog slučaja takva da bi mogao čak  i da dokaže kako nije kriv. I pored svega, zvaničnici Bele Kuće i dalje žle da Snowden bude priveden. A do tada, Snouden se nalazi na slobodi: Rusi i ne pomišljaju da on treba da bude priveden.

Snouden može da svog robota “vozi” tokom svoje kancelarijske ‘teleprezentacije’ , krećući se pomoću sistema strelica na svojoj tastaturi. Brzina mu je sasvim dovoljna: dve milje (3km) na sat. Ima bateriju koja traje osam sati pre nego što treba da pristane na stanici za punjenje po ceni od $950, pa čak i postoji i “žurka stil” (party mode), kada se aktivira više ambijentalnih mikrofona i podiže nivo jačine ugrađenih zvučnika.

Od svog prvog pojavljivanja na TED-u, Snoudenov Beam bot došao je u centar pažnje ponovo u sredu 11. juna 2014. u priči za nemački list Tagesspiegel. Međutim, dok je Tagesspiegel opisao Snoudena kao nekog ko koristi Beam bot sistem redovno i stalno, Vizner kaže da je ‘Snoudenbot’ tek povremeni posetilac ACLU kancelarije. Jednom prilikom je izvršni direktor neprofitnog sektora Entoni Romero je ‘poršetao sa ovom mašinom kroz zgradu. Drugi put, Vizner je morao da brzo skoči na nešto drugo i javi se na telefon u vezi sastanka sa jednim svojim klijentom – takođe dojavljivačem. Kada je sišao s telefona, otkrio je da je Snouden upravljao ‘Snoudenbotom’ svuda unaokolo, naročito se zadržavši u razgovoru sa advokatom za građanske slobode Džamilom Džaferom u njegovoj kancelariji, gde su raspravljali o zakonskoj odredbi 702 Zakona o spoljnom tj inostranom obaveštajnom nadzoru. “Bilo je to veoma kul”, kaže Vizner. U svakom slučaju, još je u avgustu 2013. BBC pisao o povredama pravila privatnosti koje je počinila američka beznednosna agencija NSA, pa bi se na Snoudena moglo gledati i kao na čoveka koji nije kriv, već, zapravo zaslužnog branioca građanskih sloboda na globalnom nivou.

 

snow 00

(Snowden se javlja preko Beam bota, u kancelarijama ACLU, Njujork. S leva: Lora Poitras, Trevor Timm i Micah Lee.  foto: Freedom of the Press Foundation)

Trevor Tim, direktor Fondacije Freedom of the Press (Sloboda štampe), u čijem odboru sedi i Snouden, kaže da je “Edvard bio zainteresovan da isproba TelePresence robota i pre njegovog nastupa na TED-u. “Govorio je ljudima da bi ovaj robot mogao da promeni pravila igre na polju tehnologije”, kaže Tim. “Ne mislim da je iko poverovao u njegove reči sve dok dok ga nismo videli u akciji… Sve što mu je potrebno jesu ruke da bi otvorio vrata, a onda može da ide kuda god želi.” Inače, Edvarda Snoudena je intervjuisao i TED kustos Kris Anderson preko BEAM daljinskog sistema. Tada je Kris ‘priveo‘ Edvarda na ‘ispitivanje’, na koje je Snouden veoma rado pristao. Inače, Snouden ne pristaje na često ‘druženje’ s medijima, i ne daje izjave za štampu baš tako lako.

Tim se susreo sa Snoudenom-kao-robotom u aprilu 2014., zajedno sa Lorom Poitras, novinarkom i sineastom koja snima dokumentarac o njemu. “Njegova pojava na monitoru je tada obasjala sve prisutne”, opisuje Tim. “Kada je krenuo ka nama, svi smo nekako mahinalno odstupili unazad.”

Ove i slične scene već su izrodile žanr tviterskog humora koji se zove “Snoudenbot”. “Bip Bup, verujem u transparentnost”, navodi jedan tvit sa naloga koji se zove ‘Robot Snouden’. Glen Grinvald, osoba koja je prva dobila Snoudenovu informaciju o curenju podataka, napisao je da bi voleo da vidi ‘Snoudenbota’ kako se kotrlja preko parkinga Američke bezbednosne agencije NSA.

Ali šalu na stranu, Tim i Vizner kažu kako se nadaju da će pokušati da nekako postave više Beam botova na druge lokacije, na kojima bi bi želeli da ljudi imaju interakciju sa Snoudenom, kao što sada imaju u kancelariji Fondacije za slobodu štampe u San Francisku i na škotskom Univerzitetu Glazgov, gde je Snouden u februaru 2014. izabran za rektora. “Nadam se da će jednog dana postojati čitava flota ‘Snoudenbotova’ širom sveta,” kaže Tim.

Najveća mana Snoudenovih TelePresence robota mogla bi, zapravo, biti njihova bezbednosna strana – što bi bila i glavna prepreka za nekadašnjeg američkog obaveštajca poznatog po svojim gotovo paranoidnim merama kojima nastoji da spreči nadzor svojih komunikacijskih linija. Snoudenov Beam bot koristi standardnu TLS i AES 256-bitnu enkripciju za obezbeđivanje privatnih razgovora. Ali, vodič kroz mrežu sigurnosnih administratora upozorava da kompanijske “infrastrukture uspostavlja odnos poverenja između uređaja i pilot stanice”, kao i da bi “ugrožena infrastruktura bitla u stanju da sprovede napad na posrednika u komunikaciji”. To znači da bi neko mogao da upadne usred Snoudenove komunikacije sa auditorijumom, i predstavlja se kao on, dajući lažne odgovore za koje bi publika mislila da su autentični; zapravo, posrednik koji bi zauzeo Snoudenovu liniju, i umesto njega vodio razgovor). Sa pravom upotrebom hakerskih znanja i veština ili na pravni zahtev, drugim rečima, onaj koji prisluškuje komunikaciju možda bi moći da zna sve ono što robot čuje, vidi ili kaže. Ovo bi verovatno moglo ograničiti Snoudenovu upotrebu te tehnologije samo na razgovore za koje bi bio voljan da ih imaju samo sa širokom javnošću.

 

snow 02

(“Snowdenbot” u ćaskanju sa prisutnima na TED-u 2014. foto: Bret Hartman/TED)

Suitable Technologies, tehnološka kompanija iz Palo Alta koja je načinila ovog robota za komunikaciju, takođe se čini pomalo ‘ćudljivom’ kada je u pitanju otvorena podrška Snoudenu. Neki od njenih klijenata “nisu baš najveći ljubitelji Snoudena”, kaže marketinški direktor ove kompanije, Erin Rapacki. Oni čak i imaju klijente koji su i sami iz NSA, kako je The Forbes objavio u ovog januara.

Ali, Rapacki kaže da je “veoma srećna što nekome ko nije u mogućnosti da putuje omogući da kroz ovog Beam bota ide tamo gde želi da bude.” Ona poredi Snoudena sa drugim mušterijama, koji ove botove koriste kako bi posetili fabrike u Kini ili prisustvovali sastancima i tele-konferencijama. (Pogledajte zaista čudnije-od-fantastičnog marketinški video koji prikazuje ove navedene funkcije robota).

Rapacki smatra da je Snoudenova prva javna upotreba njihove tehnologije na TED konferenciji u Vankuveru predstavljao upečatljiv uspeh. Ona ističe da je dijapazon Snoudenove uporebe ovog robota prilikom svog govora na bini bio u rangu ljudskog bića. Nasuprot tome, kada je zamenik direktora NSA Ričard Ledžet odgovorio Snoudenu, on je to učinio putem video-veze na pozamašnom ekranu iznad bine. “Skoro da ste imali osećaj da vam se obraća Veliki Brat”, kaže Rapacki. “Ledžetov nastup nije delovao tako prisno. Sa Beam botom, moguće je stupiti u ontakt sa nekim kao da pričate licem u lice.

“Posle njegovog govora na TED-u, Snouden je koristio Beam bot da bi nakratko prolutao konferens salom, ćaskajući sa ACLU-ovim pravnikom Entonijem Romerom, pozdravljajući ostale članove iz publike, uključujući i Sergeja Brina iz Google-a, i pozirajući za one koji su želeli da s njim naprave fotografije. Kako Vizner kaže, “Svako je želeo da s njim povede razgovor i ima selfie sa Snoudenbotom”

Robot ili ne, izgledalo je kao da je to bio neki od njegovih najčovečnijih momenata u životu.

JORDAN GOLSON 12.06.2014, WIRED.com

JACOB KASTRENAKES 12. 06. 2014, THEVERGE.com