Podrazumeva li demokratija i nužnu brigu za građane? Primeri Kine i SAD prikazuju suštinu

Ljudi u Kini kažu mi da Kina nije komunistička, već da se samo vladajuća stranka zove KPK (Komunistička partija Kine). Zašto?”, pita se Godfri Roberts, stručnjak za geopolitiku sa univerziteta u Masačusetsu.

Ljudi koji žive u Sjedinjenim Državama kažu mi da 99% Amerikanaca nisu kapitalisti, već samo da Amerikom upravlja Kapitalistička partija Amerike.

Kapitalisti koji su Osnivači Amerike napisali su svoj Ustav koji je isključio bilo kakvo pominjanje “demokratije” jer je kapitalizam inherentno antidemokratski, kao i zato što bi ovakav, kapitalistički sistem, bio najbolji način da pomogne Americi da postane društvo u kojem niko nije siromašan i u kojem svi dobijaju obrazovanje, pristojno plaćen posao, više nego dovoljno hrane i odeće, pristup zdravstvenim uslugama, podršku države u starosti, dom i udoban život.

Kineska vladajuća partija zove se Komunistička partija Kine i obećala je da će, jednog dana, Kina postati društvo u kojem niko nije siromašan i u kojem svi dobijaju obrazovanje, pristojno plaćen posao, više nego dovoljno hrane i odeće, pristup zdravstvenim uslugama, podršku države građanima u starosti, dom i udoban život.

Evo i slikovitog izveštaja o neporecivom napretku, obećavanog i zvaničnim državnim sloganom “da nema siromašnih”:

Biti Kapitalista-u-Americi je prilično lako. Napravite nešto, ili pružite uslugu, prodate je i – uzmete novac.

Biti komunista u Kini je sinonim za puno posla kojeg treba obaviti: potrebne su godine da budete primljeni u Partiju, uz nužno volontiranje u svakoj prilici i svakim povodom, obavezno prisustvovanje dosadnim marksističkim predavanjima… Takođe – treba da uredno plaćate godišnju članarinu. Tek je mali broj onih koji su voljni da sve ovo čine, i to je sasvim u saglasju sa čitavom stvari. Jer, to znači da članovi partije rade na poboljšanju života za sve Kineze a da, pritom, dodatno ne moraju ništa da „dodatno čine“. Oni zadobijaju korist od takvog poretka – komunizma – a da pritom ne dolazi do sukoba među članstvom. Jer, svako ko želi u KPK ima da ispuni podjednake zadatke, pa dokle ko dogura – tek na osnovu tog rezultata dobijate dozvolu da krenete naviše – ali shodno rezultatima, i bez protekcije.

Koje su koristi od komunizma?

Pa, 1. jula 2021. godine, nigde u Kini više niko neće biti siromašan i svi će dobiti dobro obrazovanje, pristojne poslove, više nego dovoljno hrane i odeće, pristup zdravstvenim uslugama, državnu podršku građanima u starosti, svoj dom i udoban život. Svi. I to stvarno.

99% Amerikanaca i Kineza žele od svojih vlasti rezultat koji je u osnovi isti: društvo u kojem niko nije siromašan i svi dobijaju obrazovanje, pristojno zaposlenje, imaju više nego dovoljno hrane i odeće, pristup zdravstvenim uslugama, sistemsku podršku za starije sugrađane, svoj dom i udoban život.

Zar ne očekujemo da bi svaka vlast na svetu trebalo da sve ovo obezbedi svojim građanima, čak i bez da ih o tome obaveštava?

I, koja vlada – komunistička ili kapitalistička – bolje sprovodi sve ovo?

Godfree Roberts, Ed.D. Education & Geopolitics, University of Massachusetts, Amherst

QUORA

Ono što čitate znači više nego što mislite

Studija objavljena u Međunarodnom časopisu za poslovnu administraciju (International Journal of Business Administration) u maju 2016. godine otkrila je da ono što učenici čitaju na koledžu direktno utiče na nivo kvaliteta pisanja koji ostvaruju. Zapravo, istraživači su otkrili da učestalost čitanja kao i vrsta sadržaja koji se čita može imati značajniji uticaj na spisateljsku sposobnost studenata nego saveti kako pisati ili upražnjavanje pisanja. Studenti koji čitaju akademske časopise, čista književna dela ili spise sa dokumentarističkom tj faktografskom potkom (npr spise naučnog tipa ili naučno-popularne knjige), pisali su s većom sintaktičkom sofisticiranošću (složenijim rečenicama) od onih koji čitaju fantastiku (misterije, fantazije ili naučnu fantastiku) ili isključivo na internetu bazirane agregatore teksta, kao što su Reddit, Tumblr i BuzzFeed. Najbolje ocene pojavile su se kod onih studenata i učenika koji čitaju akademske časopise; najniže ocene dobijali su oni koji su se oslanjali isključivo na veb-sadržaj.

Razlika između dubokog i laganog čitanja

Nedavna istraživanja su takođe otkrila da je “dubinsko čitanje” – definisano kao čitanje koje je sporo, kada ste “uronjeni” u materiju i štivo koje obiluje senzornim tj detaljima koji podstiču naša čula, sadržaje s emocionalnom i moralnom kompleksnošću – da se takvo čitanje razlikuje od neobaveznog, ovlašnog čitanja koje je tek nešto malo više od dešifrovanja tj prepoznavanja značenja reči. Dubinsko ili usredsređeno čitanje nastupa onda kada je jezik bogat detaljima, aluzijama i metaforama i deluje na iste regione mozga koji bi se aktivirali kao kada čitalac/čitateljka doživi događaj. Duboko čitanje je odlična vežba za mozak i pokazalo se da povećava empatiju, jer se čitalac dublje bavi tematikom dodajući joj svoja razmišljanja, analizu i lični stav u odnosu na ono što čita. Ovo, takođe, piscima nudi  da cene sve kvalitete koje velike romane čine tako fascinantnim i značajnim – i da se, na taj način, čitanjem, upuste u sopstvenu sposobnost pisanja na jednom dubljem nivou.

Ovlašno čitanje izjednačava se sa onim što se može čitati na on-line blogovima, ili na “udarnim vestima” ili “zabavnim informacijama” sa veb lokacija, naročito kod onih koji se vešto oslanjaju na raznorazne liste ili bombastične naslove, pa u komunikaciji čak povremeno koriste i imodži (Emoji, na japanskom, ideogram; kod nas poznatije kao “ikonice”, “smajliji” i sličice koje su zadnjih nekoliko godina postale veoma popularne u internet i mobilnoj komunikaciji). Ovim tipovima čitanja nedostaje izvorni glas, gledište ili neka vrsta analize, što su sve činioci koji mogu stimulisati um i razmišljanje. Ovlašno i neobavezno čitanje je ono kada kroz štivo prelazite sasvim lako i “neobavezno), a verovatno ćete ga zaboraviti za nekoliko minuta.

Duboko čitanje sinhronizuje vaš mozak

Duboko čitanje u našem mozgu aktivira centre za govor, vid i sluh a svi oni zajedno rade kako bi nam pomogli u govoru, čitanju i pisanju. Čitanje i pisanje uključuju Brokino područje (Pierre Paul Broca), što nam omogućava da percipiramo ritam i sintaksu; Vernikeova oblast, koja utiče na našu percepciju reči i značenja; i angularni girus, koji je ključan za percepciju i upotrebu jezika. Te su oblasti zajedno povezane opsegom neuronskih vlakana, a ova međusobna povezanost po svemu sudeći pomaže piscima da oponašaju i sinhronizuju jezik i ritmove sa kojima se susreću prilikom čitanja. Vaš mozak, dok se bavi čitanjem, oseća ritam, kadencu koja prati složenije pisanje, a koje vaš mozak pokušava da emulira prilikom pisanja. Evo dva načina na koje možete koristiti duboko čitanje kako biste svoj mozak pripremili i zagrejali za pisanje:

Čitajte pesme

U članku objavljenom u časopisu “Proučavanje svesti” (Consciousness Studies), istraživači su prijavili da su identifikovali aktivnosti u “moždanoj mreži čitanja” – području mozga koje reaguje na bilo koji pisani materijal. Osim toga, pisanje snažno natopljeno emocijama izazvalo je nekoliko moždanih regija (prvenstveno onih u desnoj polovini mozga) koja reaguju i aktiviraju se na muziku. U specifičnom poređenju čitanja poezije i proze, istraživači su pronašli dokaze da poezija aktivira zadnji cingulatni korteks i slepoočni moždani režanj, delove mozga povezan sa introspekcijom. Kada volonteri pročitaju svoje omiljene pesme, oblasti mozga povezane sa sećanjem podstaknute su snažnije od “područja čitanja”, što ukazuje na to da su pesmice koje volite poput sećanja koja izazivaju jake emocije – a jake emocije su uvek dobre za kreativno pisanje.

Čitajte prozu

Razumevanje mentalnih stanja drugih ljudi je ključna veština koja omogućava složene društvene odnose koji karakterišu ljudska društva – a to čini pisca odličnim u stvaranju višeslojnih likova i situacija. Nije sprovedeno puno istraživanja o teoriji uma (naša sposobnost da shvatimo da se naši umovi razlikuju od umova drugih ljudi i da se njihove emocije razlikuju od naših), i koje neguje ovu veštinu, ali nedavni eksperimenti su otkrili da čitanje književne fantastike dovodi do boljih performansi na testovima afektivnog uma (razumevanja tuđih emocija) i kognitivnog uma tj mentalnih sposobnosti (razumevanje razmišljanja drugih i njihovih stanja) u poređenju sa čitanjem nefiktivne književnosti, popularne fantastike ili nikakvog čitanja. Konkretno, ovi rezultati pokazuju da čitanje književne fantastike privremeno proširuje delovanje uma i da, šire gledano, um može uticati na veće angažovanje usmereno ka istinski umetničkim delima. Drugim rečima, književna fikcija provocira na “proizvodnju” misli, kontemplaciju, ekspanziju i integraciju. Čitanje književne fantastike stimuliše spoznaju izvan funkcija mozga koje se odnose na čitanje, recimo, članke, časopise, intervjue, ili većinu izveštaja na Mreži.

Umesto na TV, fokusirajte se na duboko čitanje

Vreme provedeno na gledanje televizije je gotovo uvek besmisleno (vaš mozak se “sažima” i gasi gotovo odmah) bez obzira koliko uporno nastojite da opravdate svoj boravak kraj malog ekrana, dok čitanje lakih magazina ili laganih knjiga može biti zabavno, ali oni neće podstaći vaš mozak na pisanje i na dobro pisanje. Ukoliko ste ozbiljni u naumu da postanete bolji pisac, onda znajte da bi trebalo da dosta vremena provoditi u dubokom iščitavanju književne proze, poezije i članaka o nauci ili umetnosti, koji sadrže složeni jezik i koji od vašeg ljubljenog mozga zahtevaju da – razmišlja.

Quartz (Atlantic blog)

https://qz.com/714987/what-you-read-matters-more-than-you-might-think/

Zapadne kompanije i Kina: presporo shvatanje Istoka

Majka s detetom u supermarketu u Šengjangu, provincija Lijaoning, 9.jun 2013. Foto: The Atlantic/ REUTERS/ Stringer

Stranim kompanijama je već neko vreme poznato da bi aktuelno poslovno-ekonomsko usporavanje u Kini – koje sada osećamo i mi na zapadu – moglo da teško pogodi zaradu zapadnih firmi. One, jednostavno, nisu očekivale da će biti pogođene promenom potrošačkih i kupovnih navika prosečnog Kineza, kao i istovremeni uspon kineske kokurencije. Odjednom su zapadni biznismeni ostali zatečeni: strani brendovi daleko teže pronalaze svog kineskog kupca, i teže mogu ubediti potrošača ove najmnogoljudnije zemlje da odvoji nešto keša i za njih.

Neto rezultat je bio niz izveštaja koji poslednjih nekoliko nedelja pokazuju mizerne zarade zapadnih kompanija, uz obimne kompanijske reorganizacije i najave smanjenja troškova, posebno najvećih svetskih brendova luksuzne robe i automobila.

Italijanski proizvođač luksuzne robe Prada prijavio je pad od 44% neto profita (€ 59mil, $67 mil) u prva tri meseca 2015, znatno ispod očekivanih 85 miliona evra. Rukovodioci ukazuju da su trenutna privredna oslabljenost Kine i pad broja kupaca koji idu u Hong Kong i Makao glavni razlozi koji pokreću loš učinak Prade, upozorivši da ovaj trend “ne pokazuje znake jenjavanja.”

Kompanije koje proizvode luksuznu robu su kineskim kupcima dugo naplaćivale trgovačku maržu između 25% i 40% u poređenju sa drugim tržištima, iz prostog razloga što su doskora kineski potrošači bili spremni da plate napumpane cene kako bi kupili robu koja je statusni simbol. Neke od tih kompanija sada drastično spuštaju cene ne bi li nekako ponovo probudili zainteresovanost kod potrošača.

Auto-proizvođači su takođe u dubiozi. Prošle nedelje je BMW prijavio svoj prvi mesečni pad kineske prodaje godina-na-godinu, najveći u proteklih deset godina. Ovo je prvi takav pad Bavaraca na njihovom najvećem tržištu. Početkom ove godine, rukovodioci ove nemačke kompanije ostali su zatečeni brzinom kojom je ekonomija Kine usporila privredni tempo.

02

Jaguar Land Rover imao je strmoglavi pad profita za 33% u prvom kvartalu koji se takođe dogodio, kako se navodi, zahvaljujući kineskom usporavanju. Najoštriji pad u poslednje dve godine primorao je ovu kompaniju da imenuje novog šefa za kinesku prodaju koji dolazi iz Poršea, ne bi li se saldo nekako preokrenuo nabolje.

Uostalom, nije bila nikakva tajna da je kineska ekonomija postojano usporavala i to poslednjih nekoliko godina, dok je antikorupcijska kampanja u ovoj zemlji prvo pogodila bogate kineske trošadžije. Ipak, jedna takva ekonomija koja i dalje raste oko 7%, nije trebalo da stvori takav pad prodaje kakav su zabeležili neki od najpoznatijih zapadnih brendova. Činjenica da su brojni padovi zarada koje imaju zapadne kompanije iznenađenje kako za analitičare tako i za investitore samo pokazuje koliko je zapadnom poslovnom svetu kinesko tržište teško shvatljivo i strateški komplikovano.

Deo problema je i sve jača konkurencija koju zapad ima u domaćim, kineskim firmama koje su im “stale na crtu”. Kvalitet kineskih brendova se poboljšava, kao i njihova realizovana prodaja. Uz sve to, domaći brendovi često mnogo bolje predviđaju promene u sentimentima kineskih potrošača nego što to čine strani brendovi. U stvari, neki od trenutno najbrže rastućih luksuznih brendova u svetu su kineske kompanije, poput što su lanci juvelirnica Lao Feng Xiang i Chow Sang Sang.

Navike domaćih potrošača su takođe jedan od razloga za posrnuće zapadnih kompanija u Kini. Međunarodna korporacija Unilever, koja je vlasnik mnoštva brendova, od sapuna Dove do sladoleda Magnum, iskusila je u četvrtom kvartalu prošle godine pad svoje prodaje u Kini za 20%. Kako javlja Wall Street Journal, Nestlé je u Kini pržio kafu koju, do kraja, nije ni uspeo da proda Kinezima.

Doskorašnji šef finasija kompanije Unilever, Jean-Marc Huët rekao je kako nije uspeo da predvidi tempo kojim su se kineski potrošači prebacili na onlajn kupovinu. On je otvoreno priznao da “zapadne kompanije presporo reaguju na promene na (kineskom) tržištu”.

 

The Atlantic (Quartz)