Zapadne kompanije i Kina: presporo shvatanje Istoka

Majka s detetom u supermarketu u Šengjangu, provincija Lijaoning, 9.jun 2013. Foto: The Atlantic/ REUTERS/ Stringer

Stranim kompanijama je već neko vreme poznato da bi aktuelno poslovno-ekonomsko usporavanje u Kini – koje sada osećamo i mi na zapadu – moglo da teško pogodi zaradu zapadnih firmi. One, jednostavno, nisu očekivale da će biti pogođene promenom potrošačkih i kupovnih navika prosečnog Kineza, kao i istovremeni uspon kineske kokurencije. Odjednom su zapadni biznismeni ostali zatečeni: strani brendovi daleko teže pronalaze svog kineskog kupca, i teže mogu ubediti potrošača ove najmnogoljudnije zemlje da odvoji nešto keša i za njih.

Neto rezultat je bio niz izveštaja koji poslednjih nekoliko nedelja pokazuju mizerne zarade zapadnih kompanija, uz obimne kompanijske reorganizacije i najave smanjenja troškova, posebno najvećih svetskih brendova luksuzne robe i automobila.

Italijanski proizvođač luksuzne robe Prada prijavio je pad od 44% neto profita (€ 59mil, $67 mil) u prva tri meseca 2015, znatno ispod očekivanih 85 miliona evra. Rukovodioci ukazuju da su trenutna privredna oslabljenost Kine i pad broja kupaca koji idu u Hong Kong i Makao glavni razlozi koji pokreću loš učinak Prade, upozorivši da ovaj trend “ne pokazuje znake jenjavanja.”

Kompanije koje proizvode luksuznu robu su kineskim kupcima dugo naplaćivale trgovačku maržu između 25% i 40% u poređenju sa drugim tržištima, iz prostog razloga što su doskora kineski potrošači bili spremni da plate napumpane cene kako bi kupili robu koja je statusni simbol. Neke od tih kompanija sada drastično spuštaju cene ne bi li nekako ponovo probudili zainteresovanost kod potrošača.

Auto-proizvođači su takođe u dubiozi. Prošle nedelje je BMW prijavio svoj prvi mesečni pad kineske prodaje godina-na-godinu, najveći u proteklih deset godina. Ovo je prvi takav pad Bavaraca na njihovom najvećem tržištu. Početkom ove godine, rukovodioci ove nemačke kompanije ostali su zatečeni brzinom kojom je ekonomija Kine usporila privredni tempo.

02

Jaguar Land Rover imao je strmoglavi pad profita za 33% u prvom kvartalu koji se takođe dogodio, kako se navodi, zahvaljujući kineskom usporavanju. Najoštriji pad u poslednje dve godine primorao je ovu kompaniju da imenuje novog šefa za kinesku prodaju koji dolazi iz Poršea, ne bi li se saldo nekako preokrenuo nabolje.

Uostalom, nije bila nikakva tajna da je kineska ekonomija postojano usporavala i to poslednjih nekoliko godina, dok je antikorupcijska kampanja u ovoj zemlji prvo pogodila bogate kineske trošadžije. Ipak, jedna takva ekonomija koja i dalje raste oko 7%, nije trebalo da stvori takav pad prodaje kakav su zabeležili neki od najpoznatijih zapadnih brendova. Činjenica da su brojni padovi zarada koje imaju zapadne kompanije iznenađenje kako za analitičare tako i za investitore samo pokazuje koliko je zapadnom poslovnom svetu kinesko tržište teško shvatljivo i strateški komplikovano.

Deo problema je i sve jača konkurencija koju zapad ima u domaćim, kineskim firmama koje su im “stale na crtu”. Kvalitet kineskih brendova se poboljšava, kao i njihova realizovana prodaja. Uz sve to, domaći brendovi često mnogo bolje predviđaju promene u sentimentima kineskih potrošača nego što to čine strani brendovi. U stvari, neki od trenutno najbrže rastućih luksuznih brendova u svetu su kineske kompanije, poput što su lanci juvelirnica Lao Feng Xiang i Chow Sang Sang.

Navike domaćih potrošača su takođe jedan od razloga za posrnuće zapadnih kompanija u Kini. Međunarodna korporacija Unilever, koja je vlasnik mnoštva brendova, od sapuna Dove do sladoleda Magnum, iskusila je u četvrtom kvartalu prošle godine pad svoje prodaje u Kini za 20%. Kako javlja Wall Street Journal, Nestlé je u Kini pržio kafu koju, do kraja, nije ni uspeo da proda Kinezima.

Doskorašnji šef finasija kompanije Unilever, Jean-Marc Huët rekao je kako nije uspeo da predvidi tempo kojim su se kineski potrošači prebacili na onlajn kupovinu. On je otvoreno priznao da “zapadne kompanije presporo reaguju na promene na (kineskom) tržištu”.

 

The Atlantic (Quartz)