Uloga Mreža u širenju korone

Već je očigledno da ovo nije tek jedna od “onih sezona” u kojoj je izbio “još jedan” težak oblik gripa. Jer, korona se širi daleko brže no što većina Amerikanaca shvata.

“Panika proizvedena korona virusom je obična glupost.” Oklevam da se sasvim složim s Ilonom Maskom, ali hajde da ovom prilikom kažem isto što i on, kaže Nial Ferguson, pisac i domaćin dokumentarne serije „Niall Ferguson’s Networld“, zasnovane na njegovom bestseleru iz 2018. godine, „Trg i kula“ (The Square and the Tower: Networks and Power). Ova TV serija će se od 17. marta emitovati na američkoj državnoj mreži PBS, specijalizovanoj za programe edukativno-dokumentarnog tipa.

Pogrešan način razmišljanja o brzom globalnom širenju novog oblika korona virusa, koji se u stručnoj nomenklaturi vodi kao „2019-nCoV“, i oboljenja odnosno komplikacije koje on izaziva – Covid-19, hajde da ga tako zovemo i spustimo se s akademskog nivoa – kao što me je prošlog ponedeljka u par rečenica podsetio jedan pametni i bogati čovek: „Sećate li se virusa „H1N1-A“ iz 2009? Ni ja. Njim se zarazio značajan deo sveta, ubivši 20.000 američkih građana i – brzo smo ga prebrodili.” Možda bi ovome pridodao da je tih 20 hiljada žrtava manje od polovine onih Amerikanaca koji su 2017. umrli od tadašnjih verzija gripa i upale pluća.

H1N1, takođe poznat kao svinjski grip, bio je, kao što samo ime kaže, jedan oblik gripa. Reproduktivni broj – što je broj prenosilaca zaraženih klasičnim putem, ukratko „R0“ – bio je 1,75. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procenio je da je u Sjedinjenim Državama virusom H1N1 svojevremeno inficirano 60,8 miliona ljudi, ubivši 12.469 osoba – što, na ovu brojku, predstavlja stopu smrtnosti od 0,02%.

Čini se da ovaj novi korona virus – koji nije influenca jer ne napada samo disajne puteve i pulmonalni sistem već i gastrointestinalni sistem – ima viši R0 i daleko višu stopu smrtnosti od svinjskog gripa. Ta stopa je gotovo sigurno niža od prošlonedeljne procene Svetske zdravstvene organizacije (3,4%), ali je i dalje mnogo viša nego u slučaju H1N1. Južna Koreja, koja verovatno poseduje najtačnije podatke s obzirom na njen agresivni režim ispitivanja, izveštava o 50 smrtnih slučajeva na 7.313 inficiranih, što je stopa smrtnosti od 0,68% (nešto više od jednog smrtnog slučaja na dvesta obolelih). A ukoliko virusom Covid-19 bude inficirano još Amerikanaca – do, recimo, nekadašnjeg nivoa zaraženosti svinjskim gripom – broj smrtnih slučajeva mogao bi premašiti 440.000 (otprilike 38 puta smrtonosniji od svinjskog gripa).

Ukratko, Covid-19 ima potencijal da 2020. godinu učini daleko gorom od tek „još jedne sezone teškog oblika gripa“. Da bismo razumeli zašto je to tako, moramo primeniti jedan sofisticiraniji postupak i okvir delovanja od onog kojim se, u dokolici, bavi većina laičkih komentatora – uključujući tu i milijardere.

“Čini se da je u Vuhanu došlo do novog izbijanja teškog oblika upale pluća.” Bilo je ovo prvo moje spominjanje nadolazeće pandemije koju sam naznačio u e-pošti od 4. januara. Nakon nešto više od dve nedelje, primetio sam da je novi virus „već prouzrokovao tri smrtna slučaja u gradu Vuhan“, ali sam ujedno upozorio i da se može brzo širiti, poput, recimo SARS-a 2003. godine, kada se epidemija poklopila sa proslavom kineske Nove godine. Deset dana nakon toga, 30. januara, bilo je 9.776 potvrđenih slučajeva zaraze koronom, dok je ukupno bilo 213 smrtnih slučajeva. Na dan 8. marta (pre pet dana) , potvrđeno je više od 107 hiljada slučajeva, i gotovo 3,700 umrlih.

U početku, broj slučajeva zaraze izvan granica Kine nije rastao eksponencijalno. To se, međutim, promenilo tokom februara. Pre nešto više od tri nedelje, taj se broj na svakih osam dana udvostručavao. Sada se udvostručuje na svakih pet dana.

Standardni epidemiološki modeli imaju tendenciju da potcene pretnju koju predstavlja virus kao što je 2019-nCoV, jer ne uzimaju u obzir topologiju društvenih mreža koje ga prenose. Zahvaljujući mrežnom-internet radu naučnika kao što su Romualdo Pastor-Satorras i Alessandro Vespignani, sada razumemo izvanrednu snagu prenosivosti koju poseduju savremene saobraćajne, transportne ali i društvene mreže, u kombinaciji sa čvorištima koja su na društvenim mrežama poznata kao “super-prenosioci“ („superspreaders“).

Ovde bi bilo umesno citirati Lasla Barabasija (László Barabási), Vespinjanijevog kolege sa Univerziteta Northeastern, koji kaže da „Kada je reč o širenju patogena, epidemijski parametri su od drugorazrednog značaja. Najvažniji faktor je struktura mreže mobilnosti... Virus gripa kreće se kontinentima brzinom sportskog automobila ili manjeg aviona.

To znači da se ograničenja putovanja često nameću prekasno da bi se zaustavilo širenje zaraznog virusa duž ruta između 3.000 najprometnijih aerodroma na svetu. Ono što je važno nije ona geografska već „efektivna udaljenost“ tokom putovanja.

Zatim, na tlu-kopnu su prisutne sve moguće lokalne mreže, gde aerodromi, tržni centri, supermarketi i škole funkcionišu kao žarišta povezana sa bezbroj domova i kancelarija.

Konačno, i što je najvažnije, prisutnost društvenih mreža koje su, poput transportnih mreža, neograničenog obima (scale-free), i sposobne da u trenutku sve prenesu na neograničenu daljinu: Relativno mali broj veb-čvorišta ima neverovatno visok broj „ispusta“, „poruba“ i „ivica“. U dobrim vremenima i u svojoj benignoj verziji na društvenim mrežama pojave se oni koji su direktno iskusili nešto, a potom Mrežom prenose svoja iskustva: možda česti putnici avionom, a tu su i oni umreženi nagonom da deluju u čoporu, s kojim su uvek u saglasju; ima i onih koji žele da zavedu ili budu zavedeni: oni koji su željni drugih vidova druženja. U vremenima stvarne zaraze, oni su super-prenosioci, poput čuvenog Gaetana Digaa (Gaëtan Dugas ¹ ² ³ , 1953 – 1984) kanadskog stjuarta francuskog porekla koji je osnovano tvrdio da je imao 2.500 seksualnih partnera, i koji je u povojima širenja AIDS-a postao (sasvim pogrešno) prepoznat kao „nulti prenosilac“ ili „nulti pacijent“ (da bi se danas, naknadno, nakon gotovo četiri decenije, sa sigurnošću utvrdilo kako ovo nije bilo tačno). Ili, recimo, Leu Đjanlun (Leu Jianlun), lekar iz provincije Guangdong, za kojeg se pouzdano zna da je u Hong Kong doneo SARS, u trenutku kada se 21. februara 2003. godine došao na recepciju hotela ’Metropol’.

Sociolog i lekar Nikolas Kristakis, nekadašnji diplomac Harvarda a sada predavač na Jejlu je ukazao kako je sličan obrazac svojevremeno postojao i na Harvardu, u trenutku kada je svinjski grip H1N1 prodro u kampus. “Brzina kojom se grip širio tokom ove epidemije je neposredno zavisio od različitih aspekata ‘položaja’ i ’statusa’ koji su tadašnji prenosioci gripa imali na društvenim mrežama”, piše Kristakis. „Oni studenti koji su imali više prijatelja i koji su bili centralne figure u svojoj lokalnoj grupi ’prijatelja’ – kao i oni čiji se prijatelji nisu međusobno poznavali – dobili su ga pre svih ostalih.“

Kada je u pitanju Covid-19, slični procesi su uzrok zapanjujućoj brzini kojom se i ova verzija gripa širi svetom, a zatim i izvan transportnih i društvenih mreža/čvorišta. Britanski biznismen koji je sa konferencije u Singapuru odleteo na skijanje u francuske Alpe bio je jedan od prvih distributera korone koji su identifikovani tokom ove epidemije. Virus je stigao do Švajcarske preko grupe turista koji su se vraćali iz posete Italiji.

Usled svih ovih prethodno pobrojanih razloga, broj za sada poznatih slučajeva u Sjedinjenim Državama (436) mora biti odmah isključen iz igre, i to barem za jedan red veličine (dakle, 10 puta većeg obima) ili, što je još verovatnije, za dva reda veličine (100 puta); ovo se, naprosto, dešava usled katastrofalnog nedostatka medicinskih setova za brzo testiranje. Prema Satoras-Vespinjanijevom Modelu globalnog širenja i mobilnosti epidemije, Sjedinjene Države su peta zemlja po ranjivosti na prodor korone iz inostranstva – nakon Tajlanda, Japana, Tajvana i Južne Koreje. Ukoliko se pokaže da će SAD imati proporcionalno onoliko slučajeva koliko ih trenutno ima Južna Koreja, Sjedinjene Države će u najskorijoj budućnosti imati oko 46.000  zaraženih i više od 300 smrtnih slučajeva – ili, možda, „samo“ 1.200 smrtnih slučajeva ukoliko stopa smrtnosti u SAD-u bude slična onoj koju sada ima Italija.

Bilo bi kratkovido i nesmotreno ne uzeti u obzir sve potencijalne rizike koje mrežni efekti imaju i u slučaju širenja ove (za sada još uvek ne dovoljno poznate) verzije virusa. Ne samo da se korona širi mnogo brže nego što to većina Amerikanaca shvata; ona, takođe, ruši i globalne proizvodne lance snabdevanja kao i sve ekonomske aktivnosti koje zavise od putovanja ali i prostorne, vremenske ili međusobne bliskosti. To bi moglo pokrenuti „kaskadni efekat slapova”; međusobno povezanih propusta koji se silovito prelivaju na tržištu korporativnim obveznicama, narušavajući globalnu finansijsku mrežu usled iznenadne navale neizmirenih novčanih obaveza, odnosno, dugova.

Konačno, kablovske vesti i onlajn društvene mreže bi se lako mogle osloniti na širenje alarmantnih i potpuno lažnih priča o pandemiji – poput već naširoko rasprostranjene mape globalnih vazdušnih ruta koje su, prema jednom australijskom veb-sajtu, prikazale „podatke o letovima koje je imalo oko pet miliona stanovnika Vuhana koji su leteli tokom one kritične dve nedelje – pre nego što je izbila epidemija u ovom gradu koji je sada pod ključem.”

Taj aspekt mrežnog „raspršivanja“ panike je uistinu nedotupavan, primećuje Nial Ferguson. Ipak, i napokon, tome nasuprot, ne bi bilo pametno ni potcenjivati razmere pandemije Covid-19 – savršeni prikaz ranjivosti i krhkosti našeg tako intenzivno umreženog sveta.

Svetska zdravstvena organizacija preporučuje da za sada ne otkazujete svoje letove, ponašajući se u skladu sa preporukama ove krovne zdravstvene institucije.

Niall Ferguson (Wall Street Journal 8. Mart, 2020 12:25 pm ET)

ESIM: evolucija mobilne telefonije

08

Proizvođači hardvera mogli bi da uskoro ugrađuju čipove u svoje uređaje, koji će zamenjivati SIM kartice: ovo je mala promena sa značajnim implikacijama u vrednovanju operatera, proizvođača, mobilnih usluga i mobilnog uređaja (zovemo ga „mobilni telefon“, ali je zapravo računar, GPS uređaj, platforma za igre, posao, komunikaciju organizator aktivnosti, prevodilac itd).

Većina potrošača takođe je dobro upoznata sa današnjim poslovnim modelom uspostavljenim sa svojim mobilnim operaterom: telefoni su “besplatni” ili se nude po ceni daleko nižoj od cene koštanja, a troškovi se nadoknađuju tokom dugoročnih ugovora sa višim mesečnim troškovima. Vaš mobilni – uzet na ugovor uz neki od paketa – vas na taj način vezuje za vašeg operatera, a vaš operater vas vezuje za vaš telefon.

Ovaj način poslovanja mogao bi se brzo promeniti s obzirom da proizvođači telefona sada žele da zamene pretplatnički ID modul, poznatiji kao SIM kartica, za ESIM (Embedded SIM). To su, zapravo, čipovi ugrađeni u mobilne uređaje koji rade na bilo kojoj mreži. Ovo je tehnologija koja je već dostupna u nekim pametnim satovima i nosivim uređajima (wearables), i mogla bi se u 2017. godini proširiti na pametne telefone, pretvarajući na taj način potrošače u slobodne posrednike i dopuštajući im da kupe telefon direktno od proizvođača (i to sve više onlajn), obezbeđujući im da nakon kupovine izaberu neki od korisničkih paketa ugrađenih u sam uređaj, čime bi se smanjio tržišni udeo operatera – udeo koji je dosad imao od direktne  prodaje uređaja.

“Tokom proteklih 20 godina, telekomunikacioni operateri i njihovi pretplatnici bili su vezani jedni za druge preko dvostruke „pupčane vrpce“: 1. fizičke SIM kartice, i 2. ugovora o korisničkom paketu (kada se aparat dobija besplatno, ali uz visoke mesečne rate)”, kaže Emmet Kelly, šef istraživanja evropskih telekomunikacija u banci Morgan Stenli. “Ulazak ESIM kartica oslobođen je istorijskog balasta dosadašnjeg telekom modela, gde SIM kartice zaključavaju uređaj i upućuju ga samo na jednog određenog mobilnog operatera. “Korisnici mobilnih uređaja uveriće se da je daleko lakše prebacivati se na operatere po sopstvenom nahođenju i volji, što će verovatno prisiliti operatere da pronađu nove načine kako bi se diferencirali i istakli u odnosu na rivale, kako bi i dalje uspevali da privuku i zadrže korisnike, a time i opstali u telekom biznisu.

000

Lagodno prebacivanje i promena

Na tržištu mobilnih usluga već je godinama u trendu da potrošač može što lagodnije i bezbolnije da pravi određene izbore. Većina operatera se udaljila od strategije dugoročnih ugovora, dok je istovremeno smanjila popuste. Ali, današnja promena operatera i ugovora mogu i dalje biti gnjavaža. Prema postojećem modelu, klijenti se ne mogu povezati s mobilnom mrežom bez fizičke instalacije minijaturne SIM kartice unutar svojih pametnih telefona, koje su registrovane kod određenog operatera. Ovo obično zahteva ili posetu prodavnici ili čekanje da SIM kartica stigne poštom. Isto tako, prebacivanje s jednog na drugog (ili trećeg, četvrtog, itd) operatera u nekim slučajevima zahteva promenu SIM kartice – a u ponekad i potpunu promenu mobilnog uređaja.

Za potrošače, ESIM  mobilni uređaji mogli bi korisnicima ponuditi brojne prednosti. Kao prvo, oni bi mogli da podešavaju svoje mobilne usluge ili da promene operatere bez odlaska u prodavnicu ili čekanja da im se pošalje nova SIM kartica. Uklanjanje te barijere, kako kaže Keli, utire put snažnijoj konkurenciji, što će se na kraju odraziti na bolju uslugu i niže cene mobilnih usluga.

Takođe, ESIM, pruža korisnicima veću fleksibilnost upravljanja svojim ugovornim obavezama, dodajući i oduzimajući uređaje po svom nahođenju. Štaviše, s obzirom da ESIM zauzima manje prostora od tradicionalnih SIM kartica, proizvođači mobilnih uređaja biće u prilici da uveliko poboljšaju njihovu funkcionalnost, kao i da produže vek trajanja baterije.

09

Ulaganje u ESIM biznis – za i protiv

Za kreatore mobilnih uređaja, ESIM je prilika da povećaju direktnu prodaju, što zauzvrat stvara više mogućnosti za povećanje prihoda kroz finansiranje uređaja, produženje garancija i drugih dodataka, kao što je sadržaj. “Ovo bi takođe omogućilo izgradnju bliskijih odnosa sa potrošačima, što bi na kraju moglo skratiti cikluse nadgradnje uređaja i njihova poboljšanja” kaže Keti Hjuberti (Katy Huberty) , koja se bavi sektorima razvoja hardvera i usluga.

Za operatere, ova tehnologija predstavlja i izazove i mogućnosti. Prestrojavanje sa SIM na ESIM kartice stavlja u rizik tri profitna toka: 1. prodaju mobilnih telefona, 2. troškove rominga, i 3. zarade od potrošača koji veliku pažnju posvećuju ceni proizvoda i usluga i za koje je, shodno novom modelu, verovatnije da će procenjivati vrednost kupljenog uređaja/usluge.

I dok razvojno odeljenje banke Morgan Stenli procenjuje da bi ESIM mogao da smanji zaradu, ključni barometri finansijskih performansi ovog sektora – za američke (1,8%), evropske (3,5%) i kineske (3%) telekomunikacije, novi model poslovanja po uvođenju ESIM kartica mogao bi da operaterima otvori vrata za veći udeo na tržištu, utičući na njih da poboljšaju mreže i usluge kao i sadržaj, i intenzivnije šireći svoje polje igre na razvoj hardvera – od kamera i automobila, do rastućeg sektora Industrijskog interneta.

Prodavci SIM kartica mogli bi biti najveći gubitnici, budući da prodaja fizičkih SIM kartica učestvuje sa 15% do 20% u prihodima, i sa više od 25% profita pre odbitka kamata, poreza, depresijacije i amortizacije. Iako su prodavci SIM kartica napominjali da bi ti gubici mogli biti smanjeni uvođenjem novih usluga, kao što je daljinsko upravljanje akreditivima, nekolicina ih je dala konkretne primere kako se prilagoditi novoj eri ESIM kartica.

Potrošači, međutim, mogu da očekuju dan kada više nije potrebno gurati spajalicu ili šnalu u mobilni uređaj kako bismo otvorili taj famozni mali klizni džep na svom smartfonu, samo da bismo doprli do čipa koji nam obezbeđuje povezivanje s drugima.

00

morganstanley.com