Kina je ugasila milion američkih radnih mesta – ne svojom krivicom

… A za to ne treba okrivljavati ni kinesko-američki Trgovinski sporazum. Priču uradio NPR

Ove nedelje, NPR i neke pridružene radio-stanice govore na temu američko-kineske trgovine, a u jeku predizborne kampanje u Sjedinjenim Državama.

Ekonomisti su se decenijama slagali oko teze da je što je moguće otvorenija međunarodna trgovina dobra stvar po američku ekonomiju. Ali, nedavna istraživanja iznose gledište da su se, kada je reč o Kini, i iako ova teza još uvek važi, loše strane ove saradnje pokazale daleko bolnijim po američke radnike – daleko više nego što su to stručnjaci predviđali.

Ova tema je jedna od nosećih u aktuelnoj predizbornoj kampanji za američkog predsdnika.

Da li su Sporazumi o slobodnoj trgovini “Katastrofalni”?

Ako ste Berni Sanders i želite da „zapalite“ vaše pristalice na predizbornom mitingu, dobar način za to je, po Bernijevom receptu, surovo obrušavanje i borbena retorika protiv Severnoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini kao i Trans-Pacifičkog Partnerstva. Sanders je nedavno dobio ogroman aplauz na izjavu da njegova protivnica, Hilari Klinton, nije bila kvalifikovana da započne trku za američkog predsednika jer je podržala “svaki katastrofalni trgovinski sporazum, koji nas koštaju milione pristojno plaćenih poslova.”

Isto tako, u debati za televiziju Foks Njuz, Donald Tramp je rekao kako je TPP “užasan dogovor”.

“To je dogovor osmišljen tako da Kina, kao što to uvek čini, uđe kroz zadnja vrata i potpuno preuzme inicijativu”, rekao je on.

Vredelo bi, ipak, napomenuti kako Kina nije čak ni deo TPP dogovora. Na TPP se, zapravo, gleda iz sasvim suprotnog ugla i perpektive – kao na pokušaj da se ograniči kineska moć i uticaj u trgovini. Tako se i na Trampove kritike na ovaj sporazum može gledati kao na savršen pucanj u prazno kada je napravio fantastičan, epski promašaj za pamćenje, kaže Dejvid Autor (David Autor), ekonomista sa MIT-a za pitanja tržišta rada.

Autor je godinama istraživao trgovinske odnose između Sjedinjenih Država i Kine. On kaže da je politička retorika često „bez glave i repa“ i užasno zbunjujuća, pa čak i suptancijalno pogrešna, ali da izjave na takve teme često prerastaju u gromoglasan aplauz tokom mitinga ili debata jer se tiču nečeg što nije politički apstraktno već veoma konkretno. “Mislim da su političari  ispravno reagovali jedino na realnost da su poslednjih 35 godina bile loše po američke radnike”, kaže on.

Tokom tog perioda, plate radnika u prozvodnji su samo stagnirale. Milioni proizvodnih radnih mesta je nestalo. Za to nije kriva samo trgovina. Tehnologija igra veliku ulogu u pogoršanju statusa radnika kako američkih, tako i radnika širom sveta: Dolaskom računara i automatizacije, za fabrike i poslove trebalo je sve manje ljudi – a to je ubilo mnogo radnih mesta.

Milion poslova u američkim fabrikama ugašeno je usled trgovine sa Kinom

Ako pogledate kako teku NAFTA i trgovina sa Meksikom, kaže Autor, tu nema toliko američkih radnika koji su oštećeni ovim trgovačkim aktivnostima. Ali Kina je, kako pokazuju njegova istraživanja, sasvim drugačija priča. “Uspon Kine je odista neka vrsta svetskog istorijskog događaja”, kaže Autor. “To je najveća zemlja na svetu. Njen uspon je izazvao značajno veliku kontrakciju američkog zapošljavanja u proizvodnji.

Autor kaže da je od 2000. do 2007. godine, trgovina sa Kinom uništila skoro milion fabričkih poslova u SAD. To je samo još jedan od mnogobrojnoh gubitaka poslova ne samo u Americi, a usled sve intenzivnijeg uvođenja tehnologije i automatizacije, koji su značajno povećali produktivnost.

U teoriji, nigde se ne kaže da će trgovinskim sporazumom s Kinom svi američki radnici  biti zaštićeni; samo se  kaže da će trgovina između njih učiniti da obe zemlje budu bolje. Ali, kako to može biti istina ako je trgovina s Kinom tako bolna?

Da bi se ovo shvatilo, razmotrimo američku trgovinu sa jednom drugom zemljom: Francuskom.

Objašnjenje pomoću malo sira i dečjih automobilčića

Sjedinjene Države proizvode dobre avione i automobile, a Francuzi prave dobar sir.

U intervjuu sa Dejvidom Autorom u njegovoj kancelariji na MIT-u, Kris Arnold iz Američkog nacionalnog radija dao mu je neke igračke – dečje automobilčiće – koji predstavljaju SAD. Da bi se u igri predstavila Francuska, Arnold je imao par dobrih komada kamambera i brija.

“Ja ću biti Francuska sa ovim sirevima, a vi sa automobilčićima predstavljaćete SAD. Pa, gde je ona tačka u igri gde smo obojica pobedili?”, upitao ga je Arnold.

“Okej, evo gde”, objašnjava Autor, “Vi proizvodite zaista sjajne gurmanluke, a mi bismo sigurno voleli ga ih jedemo. Pretpostavljam da bih mogao da uzmem neke od mojih radnika iz Ševroleta i kažem im ‘idite i dvaput nedeljno pravite sir, a prestanite da dva dana stavljate ratkapne na Ševrolete”. Ali, oni verovatno ne bi bili dobri u tome, to jest u pravljenju sira, pa bi krajnji rezultat bio loš sir a i manje vozila. Pa, zašto onda ne bismo trgovali? Daću ti neke kamione, a ti meni malo svojih gurmanskih poslastica, i oboje ćemo raditi ono u čemu smo dobri; Oboje ćemo se fokusirati na naše područje uporednih (komparativnh) prednosti. “

Ovo je zaista magija svake trgovine. Kada dve zemlje rade ono u čemu su najbolje sa istim brojem radnika, novca i uloženog materijala, oni zajedno mogu stvoriti više i kvalitetnije stvari nego što bi bilo koja od strana mogla ukoliko bi bila odvojena. Ovo je, tom smislu, način na koji se stvara bogatstvo za obe zemlje.

Mada, treba ipak reći da je Kina drugačija.

Kao prvo, ovo je ogromna zemlja. Zatim, počela je izvoz svih vrsta stvari koje su američki proizvođači već proizvodili – samo ih je Kina prodavala daleko jeftinije. To možda ne bi bio tako veliki problem da Kina nije toliko velika. I, daleko brže no što su ekonomisti predvideli i u svojim najsmelijim projekcijama, Kina je uspela da transformiše svoje ruralno društvo od gotovo milijardu zaposlenih sa malim primanjima u proizvodnu supersilu sa jeftinom radnom snagom.

“Bila je to stena koja se 100 godina nalazila na vrhu planine, a onda je jednog dana počela da se kotrlja nizbrdo, što je, samo da znate, poprilično omelo one koji su živeli u dolini,” kaže Autor.

Remetilački faktor, upravo tako: jer, kineska stena smrvila je poveliki broj američkih proizvodnih radnih mesta.

Pa ipak, “Ne želim da idem predaleko sa tom analogijom,” kaže Autor, “jer ipak još uvek pobeđujemo u trgovini s Kinom.”

Prednosti ovog Trgovinskog sporazuma su difuzne, raspršene, ali je bol usled njega visoko koncentrisana.

Sve, od cipela koje nosite, preko ručnih satova i kuhinjskih aparata, do telefona – toliko stvari u našim životima je jeftinije ili bolje upravo usled intenzivirane međunarodne trgovine. Sve u svemu, a bez obzira na gubitak radnih mesta, kako kaže sam Autor, i SAD i Kina još uvek hrabro stupaju napred u sprovođenju svog bilateralnog dogovora o trgovini.

Ali, „caka“ je u ovome: Ove prednosti su velike, ali su difuzne. Šteta – doslovce bol i patnje koji osećaju američki radnici u proizvodnji  – je višestruko koncentrisan. “Ako izgubim posao u fabrici nameštaja u kojoj sam radio decenijama, nikakva količina jeftinijih igračaka i kabanica u Volmartu (WalMart) neće moći da me oporavi”, kaže Autor.

Običan radnik, s obzirom na sve ovo, želi da ovo bude tema debata koje bi se vodile na nacionalnom nivou: Umesto obrušavanja na Trgovinske sporazume s Kinom, voleo bi da vidi da se poklanja daleko više pažnje onome što se može učiniti kako bi se pomoglo radnicima koji su maknuti sa svojih radnih mesta zbog ovog Sporazuma. Autor kaže da se u drugim razvijenim zemljama odradio daleko bolji posao, a da su SAD je još uvek prilično loše u rešavanju izazova proizašlog iz američko-kineskog trgovinskog pakta.

NPR

 

Tesno mi ga skroji, nanO

Ejpril Rudin, vlasnica kompanije za strateška preuzimanja Rudin Group, nedavno je otputovala u Hong Kong kako bi posetila Prolećni sajam elektronike, i nadasve želeći da vidi najsvežije poduhvate na azijskim tech, Fintech i start-up scenama. Kako već stoji stvar pred svako putovanje, uzvrtela se u dilemi: šta spakovati, šta obući? Na kraju krajeva, Hong Kong je modna meka i šoping destinacija, a tamo svi nose ono što je najnoviji modni krik i trendi.

Šta je ono što je ovog proleća nosio svako u Hong Kongu? Nosivu tehnologiju, to jest “tehnološku odeću” – eto šta!

12

Tehnologija nanO i mikrO tipa, spojena sa svakodnevnom odećom, takozvana “tehno-odeća” (TO), ili, kako je u svetu zovu wearables jedna je od najzanimljivijih atrakcija kada je reč o pomeranju granica u tehnologiji: Prošle godine je 71 odsto mladih ljudi uzrasta 16-24 godine starosti izrazilo želju da nosi TO, prema istraživanju GlobalWebIndex objavljenog u magazinu Forbes. Istraživačka firma IHS takođe je predvidela da će globalna isporuka nosive tehnologije dostići 130,7 miliona do 2018. godine, a značajan skok od 51,2 miliona u 2013. godini.

02To je deo “autoanalize” u čemu nam pomažu minijaturizovani nano-senzori i tehnologija: Starije i mlađe generacije podjednako žele da koriste tehnologiju za praćenje sopstvenih telesnih funkcija kao što su zdravlje i kondicija, pri čemu TO prati svaki njihov pokret, pravac i orijentaciju, upozoravajući najbliskije u slučaju vanrednih situacija. Na tržištu već postoje vojne, industrijske i infotainment TO aplikacije.

Sa svojim naprednim IT znanjima, pristupom proizvodnim čvorištima, sjajnim razvojnim programima nano i mikro tehnologija, u toku je procvat poslovnog okruženja i aktivnih kooperacija malih preduzetnika; rascvetala se i scena na kojoj figuriraju IT i tehnološki inkubatori, pa Hong Kong danas igra važnu ulogu u razvoju TO industrije. I zaista, na sajmu u Hong Kongu je prošle jeseni a i ovog proleća vladala prava TO pomama. Tokom prolećnog sajma održan je seminar pod nazivom “TO elektronika u modi.”

Neki Hong Kong akceleratori, koji nude mentorstvo i podršku start-upovima, čak su isključivo fokusirani samo na nosivu elektroniku. Krajem prošle godine, recimo, AIA Grupa, najveća osiguravačka kuća Hong Konga, udružila se sa biznis inkubatorom Nest kako bi zajesno stvorili akcelerator usmeren na start-up firme koje razvijaju TO za potrebe kineskog zdravstva. AIA-Nest Akcelerator je 12-nedeljni program u Hong Kongu koji je obezbeđivao mentorstvo i podršku za osam preduzetnika iz Azije. Program je počeo 2. marta, a okončao se 4. juna, kada su učesnici javno predstavili svoje ponude investitorima. Radni prostor će biti na raspolaganju startup firmama koje će finansirati kineska vlada kroz Hongkonški naučno-tehnološki park.

03Štaviše, neki zapadni proizvođači TO hardvera idu u Hong Kong ne bi li se približili azijskim istraživačko-proizvodnim centrima. Soundbrenner, na primer, nemačka kompanija koja proizvodi nosivi vibro-metronom za muzičare, samo je jedna od zapadnih firmi koje su se nedavno premestile u Hong Kong. Iako su svoje prve prototipove razvili u Nemačkoj, osnivači su smatrali da ih njihov geografski položaj “usred Evrope” ometa. Nakon što su se sastali s Manavom Guptom, generalnim direktorom hongkonškog hardverskog akceleratora Brinc, glavnog rivala na ovom azijskom terenu, spakovali su se i premestili u Hong Kong kako bi se priključili programu ovog akceleratora.

Ispod je uzorak nekolicine hongkonških TO kompanija, uključujući i one koje postoje već decenijama, uz ostale koje su upravo pokrenute.

1. Simple Wearables je hongkonška TO start-up kompanija za zdravstvene gedžete čiji je cilj zaštita starijih osoba. Ova firma proizvodi TO za starija i bolesna lica, obezbeđujuči ranu uzbunu njihovih najbližih. Uređaj koji ova firma nudi može da otkrije da li je osoba pala, upozoravajući hitne službe krenu da pruže pomoć, ako je potrebno. Kompanija trenutno radi s grupom u okviru jedne bolnice, i sposobna je da na stestiranje primi 100 proizvoda. Grupa i testiranje su na Filipinima gde živi i 92-godišnja baka izvršnog direktora i koosnivača Angela Umalija. Umali je projektovao i izgradio sopstvenu aplikaciju. On, takođe, poseduje, diplomu inženjera elektrotehnike univerziteta UCLA i Stanford, i ovo je njegova treća kompanija u vlasništvu.

2. Kompanija Clothing, čije je sedište ne samo u Finskoj već i u Hong Kongu, specijalizovana je za nosive biometrijske senzore ugrađene u odeću. Kompanija je još 1998. razvila prvi kardio-senzore za majicu, tako da je već neko vreme u ovom poslu, i s veoma mnogo iskustva. Klijenti su joj Adidas, Garmin i Under Armour, između ostalih, kao i neke bolnice, koje koriste “Clothing+” kako bi pratile srčanu aktivnost i disanje svojih pacijenata. Aplikacija Clothing++, takođe, omogućava skladištenje primljenih podataka.

163. CityU Apps Lab i hongkonški CDAHK (Udruženje doktora-kiropraktičara Hong Konga) razvili su aplikaciju pod nazivom “Provera držanja i stava” (Posture Check) ne bi li svojim korisnicima pomogla da ga isprave. Aplikacija od korisnika zahteva da uzme dve svoje slike (od glave do pete), jednu spreda i drugu iz profila, i “upari” ih sa već potojećim nacrtom ljudskog kostura koja postoji u aplikaciji. Aplikacija vam potom daje povratne informacije o vašem držanju, predlažžući vežbe koje možete da uradite, zajedno sa kiropraktičkim opcijama. Jedan od izazova s kojima su se suočavali kreatori aplikacije bilo je osmišljavanje najjednostavnijeg načina za njeno korišćenje, i kako da kod korisnika ne izazove uznemirenost u slučaju da analiza u jednom trenutku privremeno zakaže, usled neadekvatnog načina na koji se koristila.

4. Faze In, još jedna start-up kompanija sa sedištem u Hong Kongu, počela je da pre pet godina proizvodi pametne satove, a sada je usmerena na razvoja uređaja koji se povezuju s pametnim telefonima i tabletima preko mobilnih aplikacija. Ova firma je prošle godine lansirala svoju sopstvenu liniju pametnih satova EZIO, koja obezbeđuje dolazne pozive, poruke upozorenja i obaveštenja e-poštom i alarm u slučaju da je ručni sat van dometa. Satovi su dizajnirani u Italiji, proizvedeni u Kini, a prodaju se u jugoistočnoj Aziji i Evropi, uključujući Francusku, Nemačku, Italiju, Španiju i Veliku Britaniju.

Želite da budete “u modi?” Saznajte više o razvoju biznisa “tehno-odećom” u Hong Kongu, kao i uslugama podrške koju za vas obezbeđuju TO startapovi, uz rastuću potražnju za TO među samim Kinezima.

April Rudin, Wealth Marketing Strategies, The Rudin Group (Huffington Post)

24