Od sporta do vina (2/2)

Varijacije na temu

Možda je najveća razlika između sportskog i vinskog pisanja ta da je sportskim navijačima često već poznat ishod jednog sportskog događaja o kojem su čitali, dok “u vinima, tek morate da napravite rezultat” kaže Stejmen.

23

Povrh toga, čitaoci sportskih rubrika veoma često puno toga znaju o timovima i ligama. Ali, kada je pitanju vino – ne toliko.

“Vino je nekako oduvek predstavljalo ‘najstrahotniju’ temu za čitaoce, a ljudi se gotovo po pravilu osećaju nesigurno i inferiorno u vezi sa svojim degustatorskim veštinama”, kaže Džejms Laube, urednik dopisničke rubrike i recenzent magazina Wine Spectator iz Kalifornije, dodajući da je zadatak vinskog pisca pre svega da “razbije ta strahovanja, faktor zastrašivanja, svodeći priču na nešto što je ljudima shvatljivo.”

26Šoenfeld, čije pisanje za najveće vinske, sportske i turističke publikacije poseduje dubinu i širinu dobrog starog Bordoa, vidi ovde još jednu razliku između te dve oblasti pisanja: “Vino je odlična i zavodljiva tema ali po svojoj prirodi ne poseduje bilo kakvu unutrašnju napetost u sadržaju, tako da tu napetost morate sami da smislite”, kaže on. “Za razliku od vina, tenzija u sportu je nešto što je bitna odlika sporta po sebi: Uz svakog pobednika, tu je i po jedan – gubitnik.

“Ipak, dobra vest je da [vinari] uvek žele da vas vide uz sebe, pa vas oni, samim tim, uvek i – dobro nahrane. Tetoše vas i to je sjajno. Za razliku od vinske priče, u sportu je suprotno. Sportisti ne žele da razgovaraju s tobom”,  zaključuje Šoenfeld.

Da biste se obezbedili od komplikacija, kaže Goldfarb, “vi se jednom sportisti, kao komentator, nikada ne približavate onoliko koliko to sebi možete da priuštite kada je u pitanju vinar.” Takođe, poentira Goldfarb dosetkom, da su “vinari skloni da budu pametniji od sportista”.

40

Stvari se u sportu dodatno zapetljavaju i ogromnim prilivom novca od TV prenosa. “Ali, u vinskom novinarstvu – snaga i dinamika su drugačiji”, kaže Grej. “Tu vi nemate onaj kontradiktorni odnos koji se ponekad razvija sa igračima ili trenerima jer ne zavisite od bilo kog tima. Već i sami razgovori na temu sporta često su puko zezanje. Za razliku od toga, vinari su takođe i naučnici, ali i vrsne zanatlije. Oni su obrazovani, radoznali, ljudi širih pogleda (od sportista).”

27Sportisti su često umeli da me pljunu i maltretiraju, dok je industrija vina po pravilu sinonim za gostoprimstvo i blagonaklonost.”

Tu je lekciju Linda Marfi savladala iz prve ruke i to tokom svojih putešestvija kao početnica u sportskoj redakciji. Ona je druga žena-sportska komentatorka koja je uspela da uđe u svlačionicu profesionalnih sportista (1979. godine sa timom San Diego Padres). Danas radi kao pisac knjiga (mahom o vinima) i urednica je jednog vinskog magazina.

Poput mnogih svojih kolega, nesumnjivo je da se i ona našla daleko bolje primljenom u svetu vinara nego li među sportistima.

“U vinskoj industriji ljudi su pristojniji”, kaže Linda Marfi. “Sportisti su me pljuvali i maltretirali, dok industriju vina po pravilu sačinjavaju oni koji su skloni gostoprimstvu… ne mogu se setiti nijednog trenutka u svojoj karijeri vinske spisateljke da sam osetila bilo kakvu diskriminaciju, ili da sam privlačila pažnju sagovornika samo zbog toga što sam bila –  žena.”

Dati vinu sportsku šansu

Ove metamorfoze su, uzgred, skoro u potpunosti stvar razlike u mentalitetu ljudi koji žive na Levoj (zapadnoj) obali Sjedinjenih država. “Kada sam 1973. došao u San Francisko, brzo sam naučio da je br.1 na Levoj obali vino i hrana, pa sam odmah prešao da tamo živim”, kaže Goldfarb.

28Napredak “od sportskog magarca do vinskog konja” nije bio baš uvek tako nagao. Steiman je jedno duže vreme radio kao gastronomski pisac i urednik, u stalnom manevrisanju između njegove karijere pisca kako u sportu tako i u enologiji. Luis Perdju (Lewis Perdue), urednik/izdavač publikacije Wine Industry Insight, proveo je neko vreme kao profesor novinarstva na UCLA. Berger je bio biznis-kolumnista. Grej je šest godina živeo u Japanu, pišući o hrani i – sakeu, tj. japanskoj industriji pirinčanog alkohola.

Od svih njih, Linda Marfi je verovatno imala najprirodniju a možda i najdugotrajniju “evoluciju”. Trebalo joj je najviše vremena da se potpuno preorijentiše sa sportske na vinsku industriju.

Nakon 13 godina pisanja za sportsku redakciju u San Dijegu, Linda se konačno umorila od propuštenih božićnih slavlja, venčanja, “uvek odsutna od sopstvenog privatnog života”. Ona je takođe otkrila čudesni svet vina tokom degustacija sa svojim kolegama i prijateljima Vajtlijem i Bergerom (van redakcije!). “Napokon sam pomislila” ‘hej, da znaš – ima nečeg sjajnog u svemu ovome’. Bila sam u najvećoj vinogradarskoj oblasti Kalifornije, Sonomi, i u jednom trenutku me je ova rečenica i saznanje obasjalo kao veliki neonski natpis; tako sam se 1990. preselila u Healdsburg [Kalifornija].”

“Svaka berba je drugačija a svaki sportski tim je takođe malo drugačiji. I, u tom kontekstu, svaka godina/sezona poseduje svoj jedinstveni ton, stil, osećaj svrhe.”

11

Deni Berger već se dotad preselio u Sonomu, i bio je na svojoj teritoriji. Počeo je Lindi Marfi da daje preostale uzorke vina koji bi preostali nakon degustacija. Onda ju je odveo na jednu vinsku aukciju, gde je Linda doživela svoj “A-HA!” vinski trenutak – pravo profesionalno prosvetljenje.

“Bila sam zaljubljena ne toliko u vina koliko u ljude”, kaže ona. “Svi ti ljudi imali su sjajne priče o sjajnim vinima i sjajnoj hrani. Tako sam pomislila, ‘Hej, moraš da postaneš deo ovoga.’ “

45Sa svojim novopronađenim afinitetom za Pinot Noir i ljude koji ga proizvode, Marfijeva je prvu godinu svog boravka u Kaliforniji provela radeći u vinariji ali i kao PR za odnose s medijima na vinsku tematiku pre nego što se vratila u novinarstvo. “Volim da se našalim na svoj račun, da sam tih godinu dana provedenih u vinarijama Sonome nadopunjavala svoje navike konzumiranja vina”, kaže ona, “ali sam u stvari značajno nadopunila broj ljudi s kojima se i danas i družim. A i hrana je bolja na Levoj obali; još se živo sećam hot-dogova u stiroporskim kutijama [Smeh]. “

Ostali, kao što su Šoenfeld i Dejl Robertson iz Hjuston kronikla (Houston Chronicle i dalje se susreću s viršlama tokom sportskih susreta, i dalje pišući i o sportu a i o vinima, kao što su to – poput njih, a i pre njih – radili Paul Zimmerman iz Sports Illustrated i čuveni kolumnista lista San Francisco Examiner, Art Spander.

Šoenfeld uživa u obe ove oblasti spisateljstva, ali ne propušta dane kada je angažovan kao sportski pisac s punim radnim vremenom. “Nije u pitanju to što prerastete sport”, kaže on. “Već prerastete situaciju da razmišljate samo o sportu – a vino je lep civilizacijski korak napred.

Bill Ward je vinski i gastro-bloger koji piše i o putovanjima. Osvojio je nagradu James Beard 2004. godine za seriju o italijanskoj regionalnoj kuhinji.

Od sporta do vina (1/2)

Tesno mi ga skroji, nanO

Ejpril Rudin, vlasnica kompanije za strateška preuzimanja Rudin Group, nedavno je otputovala u Hong Kong kako bi posetila Prolećni sajam elektronike, i nadasve želeći da vidi najsvežije poduhvate na azijskim tech, Fintech i start-up scenama. Kako već stoji stvar pred svako putovanje, uzvrtela se u dilemi: šta spakovati, šta obući? Na kraju krajeva, Hong Kong je modna meka i šoping destinacija, a tamo svi nose ono što je najnoviji modni krik i trendi.

Šta je ono što je ovog proleća nosio svako u Hong Kongu? Nosivu tehnologiju, to jest “tehnološku odeću” – eto šta!

12

Tehnologija nanO i mikrO tipa, spojena sa svakodnevnom odećom, takozvana “tehno-odeća” (TO), ili, kako je u svetu zovu wearables jedna je od najzanimljivijih atrakcija kada je reč o pomeranju granica u tehnologiji: Prošle godine je 71 odsto mladih ljudi uzrasta 16-24 godine starosti izrazilo želju da nosi TO, prema istraživanju GlobalWebIndex objavljenog u magazinu Forbes. Istraživačka firma IHS takođe je predvidela da će globalna isporuka nosive tehnologije dostići 130,7 miliona do 2018. godine, a značajan skok od 51,2 miliona u 2013. godini.

02To je deo “autoanalize” u čemu nam pomažu minijaturizovani nano-senzori i tehnologija: Starije i mlađe generacije podjednako žele da koriste tehnologiju za praćenje sopstvenih telesnih funkcija kao što su zdravlje i kondicija, pri čemu TO prati svaki njihov pokret, pravac i orijentaciju, upozoravajući najbliskije u slučaju vanrednih situacija. Na tržištu već postoje vojne, industrijske i infotainment TO aplikacije.

Sa svojim naprednim IT znanjima, pristupom proizvodnim čvorištima, sjajnim razvojnim programima nano i mikro tehnologija, u toku je procvat poslovnog okruženja i aktivnih kooperacija malih preduzetnika; rascvetala se i scena na kojoj figuriraju IT i tehnološki inkubatori, pa Hong Kong danas igra važnu ulogu u razvoju TO industrije. I zaista, na sajmu u Hong Kongu je prošle jeseni a i ovog proleća vladala prava TO pomama. Tokom prolećnog sajma održan je seminar pod nazivom “TO elektronika u modi.”

Neki Hong Kong akceleratori, koji nude mentorstvo i podršku start-upovima, čak su isključivo fokusirani samo na nosivu elektroniku. Krajem prošle godine, recimo, AIA Grupa, najveća osiguravačka kuća Hong Konga, udružila se sa biznis inkubatorom Nest kako bi zajesno stvorili akcelerator usmeren na start-up firme koje razvijaju TO za potrebe kineskog zdravstva. AIA-Nest Akcelerator je 12-nedeljni program u Hong Kongu koji je obezbeđivao mentorstvo i podršku za osam preduzetnika iz Azije. Program je počeo 2. marta, a okončao se 4. juna, kada su učesnici javno predstavili svoje ponude investitorima. Radni prostor će biti na raspolaganju startup firmama koje će finansirati kineska vlada kroz Hongkonški naučno-tehnološki park.

03Štaviše, neki zapadni proizvođači TO hardvera idu u Hong Kong ne bi li se približili azijskim istraživačko-proizvodnim centrima. Soundbrenner, na primer, nemačka kompanija koja proizvodi nosivi vibro-metronom za muzičare, samo je jedna od zapadnih firmi koje su se nedavno premestile u Hong Kong. Iako su svoje prve prototipove razvili u Nemačkoj, osnivači su smatrali da ih njihov geografski položaj “usred Evrope” ometa. Nakon što su se sastali s Manavom Guptom, generalnim direktorom hongkonškog hardverskog akceleratora Brinc, glavnog rivala na ovom azijskom terenu, spakovali su se i premestili u Hong Kong kako bi se priključili programu ovog akceleratora.

Ispod je uzorak nekolicine hongkonških TO kompanija, uključujući i one koje postoje već decenijama, uz ostale koje su upravo pokrenute.

1. Simple Wearables je hongkonška TO start-up kompanija za zdravstvene gedžete čiji je cilj zaštita starijih osoba. Ova firma proizvodi TO za starija i bolesna lica, obezbeđujuči ranu uzbunu njihovih najbližih. Uređaj koji ova firma nudi može da otkrije da li je osoba pala, upozoravajući hitne službe krenu da pruže pomoć, ako je potrebno. Kompanija trenutno radi s grupom u okviru jedne bolnice, i sposobna je da na stestiranje primi 100 proizvoda. Grupa i testiranje su na Filipinima gde živi i 92-godišnja baka izvršnog direktora i koosnivača Angela Umalija. Umali je projektovao i izgradio sopstvenu aplikaciju. On, takođe, poseduje, diplomu inženjera elektrotehnike univerziteta UCLA i Stanford, i ovo je njegova treća kompanija u vlasništvu.

2. Kompanija Clothing, čije je sedište ne samo u Finskoj već i u Hong Kongu, specijalizovana je za nosive biometrijske senzore ugrađene u odeću. Kompanija je još 1998. razvila prvi kardio-senzore za majicu, tako da je već neko vreme u ovom poslu, i s veoma mnogo iskustva. Klijenti su joj Adidas, Garmin i Under Armour, između ostalih, kao i neke bolnice, koje koriste “Clothing+” kako bi pratile srčanu aktivnost i disanje svojih pacijenata. Aplikacija Clothing++, takođe, omogućava skladištenje primljenih podataka.

163. CityU Apps Lab i hongkonški CDAHK (Udruženje doktora-kiropraktičara Hong Konga) razvili su aplikaciju pod nazivom “Provera držanja i stava” (Posture Check) ne bi li svojim korisnicima pomogla da ga isprave. Aplikacija od korisnika zahteva da uzme dve svoje slike (od glave do pete), jednu spreda i drugu iz profila, i “upari” ih sa već potojećim nacrtom ljudskog kostura koja postoji u aplikaciji. Aplikacija vam potom daje povratne informacije o vašem držanju, predlažžući vežbe koje možete da uradite, zajedno sa kiropraktičkim opcijama. Jedan od izazova s kojima su se suočavali kreatori aplikacije bilo je osmišljavanje najjednostavnijeg načina za njeno korišćenje, i kako da kod korisnika ne izazove uznemirenost u slučaju da analiza u jednom trenutku privremeno zakaže, usled neadekvatnog načina na koji se koristila.

4. Faze In, još jedna start-up kompanija sa sedištem u Hong Kongu, počela je da pre pet godina proizvodi pametne satove, a sada je usmerena na razvoja uređaja koji se povezuju s pametnim telefonima i tabletima preko mobilnih aplikacija. Ova firma je prošle godine lansirala svoju sopstvenu liniju pametnih satova EZIO, koja obezbeđuje dolazne pozive, poruke upozorenja i obaveštenja e-poštom i alarm u slučaju da je ručni sat van dometa. Satovi su dizajnirani u Italiji, proizvedeni u Kini, a prodaju se u jugoistočnoj Aziji i Evropi, uključujući Francusku, Nemačku, Italiju, Španiju i Veliku Britaniju.

Želite da budete “u modi?” Saznajte više o razvoju biznisa “tehno-odećom” u Hong Kongu, kao i uslugama podrške koju za vas obezbeđuju TO startapovi, uz rastuću potražnju za TO među samim Kinezima.

April Rudin, Wealth Marketing Strategies, The Rudin Group (Huffington Post)

24