Ostrvo van Zemlje – Island

“Stvar najbliža Mesecu” ili nordijska Odiseja u svemiru: Gardijan donosi priču o Islandu kao magnetu koji privlači ljubitelje zvezda, filmske stvaraoce i – astronaute.

Glavna fantazija svih nas u detinjstvu, zar ne, jeste da na neki način doživimo svemir”, kaže škotski fotograf Robert Ormerod. “Mislim da sam želeo da budem astronaut, a onda sam taj entuzijazam zamenio nekim drugim stvarima. Ali tu su i oni koji ovu strast nikada ne izgube, a mene jako zanima šta oni rade sa tom strašću. Tako je zanemarljiv broj onih koji su dosad otišli u svemir i “vinuli se do zvezda” naspram svih nas ostalih. Pa, s obzirom na to, kako ti zaljubljenici u svoje snove iz detinjstva žive sa tim snovima kada odrastu? “

Ovo je pitanje koje je poslednjih godina vodilo Ormeroda uzduž i popreko zemaljske kugle u potrazi za svemirskim entuzijastima, foto-lovcima na NLO u Americi i amaterskih raketara na festivalu u visijama Škotske. Njegova najnovija foto-ekspedicija, prikazana na ovim fotografijama koje je objavio londonski dnevnik Gardijan, odvela ga je na Island. Želeo je da pronađe lovce na aurore, ljude koji provode besane noći u nastojanjima da kamerom “ulove” najlepše i najfascinantnije prizore Aurore borealis tj polarnog svetla. Potom je postojala prilika da se snimi i jedinstvena topografija ove ostrvske zemlje, njeni čudni i divni mesečevi pejzaži.

Ako ste tokom poslednjih nekoliko godina voleli da u bioskopu gledate sci-fi blokbastere, onda je gotovo izvesno da ste videli i Island a da toga i niste bili svesni. Od glečera Vatnajökull do vulkana Krafla, Island je savršen ambijent kad god je potreban ogroman, i neki drugačiji set. Scenu koja otvara “Prometeja” Ridlija Skota karakteriše spektakularni vodopad Dettifoss. Više nego jedna od planeta ekranizovanih u filmu “Interstellar” stvoreno je na islandskom tlu i vodi; Ledena planeta, koja bila je dom doktora Mana – lika kojeg je igrao Met Dejmon – deo je ogromnog glečera Svínafellsjökull.

Fascinantni prizori Vodene planete iz dotičnog filma, sa svojim ogromnim, zastrašujućim talasima, snimljene su sa 16 metara dugom replikom svemirskog broda u islandskim nizijama u Máfabót-u; Kvalitet vazduha je takav da je holandsko-švedski snimatelj Hoyte van Hoytema snimio te scene koristeći samo prirodno svetlo. Islandske pozadine pojavljuju se u filmovima Batman Begins, Star Trek, Tomb Raider i, naravno, u mnogim nastavcima Ratova zvezda (crne peskovite plaže oblasti Mýrdalssandur predstavljale su skrivenu planetu-utočište Jyn Erso u početnim scenama  američke epske spejs-opere Rogue One, pridruženom izdanju Ratova zvezda). Kada se Džon Snou (Jon Snow) uputio severno od Zida u seriji “Igra prestola” (Game of Thrones), on se, naravno, uputio na Island.

Sva ova izloženost filmskoj industriji nije nanela nikakvu štetu turističkoj industriji Islanda. U 2010. godini, Island je već dobrano bio “post-kreppa” (izašao iz svetske ekonomske krize), pravazilazeći globalnu finansijsku havariju nakon što je grupa bankara pod nadimkom “Vikinzi napadači” (Viking Raiders) sahranio islandske banke koje su mešetarile. Broj međunarodnih turista bio je tada oko gotovo pola miliona (490.000), ali je tokom prošle godine skočio na gotovo dva miliona (1,8mln). Turizam je sada pretekao ribolov i proizvodnju aluminijuma kao glavni izvor prihoda. Posetioci se pridružuju kulturnim događajima kao što je Međunarodni književni festival u Rejkjaviku (Island je nacija ponosna na svoju tradiciju besedništva i pripovedača; Islanđani kažu da je svaki deseti Islanđanin bio barem jednom u životu u ulozi pisca koji je objavio nešto svoje).

Ali, za mnoge, ovaj je krajolik prava atrakcija. Iznajmljivanje auta kako bi se prošao tzv. Zlatni krug je sve popularnije, to je prstenasti put dužine oko 190 kilometara u oblasti koja okružuje Rejkjavik i koja se nalazi u blizini znamenitosti kao što su vodopad Gullfoss, nacionalni park Þingvellir i ogroman izvor vrele vode, Gejzir.

Ormerod je krenuo putem kojim se ređe ide, prema jednom još većem obilaznom putu od Zlatog kruga – to je prsten koji po svom obimu zahvata čitavo ostrvo, u potrazi za “mesečevim prizorima”. I – nije se razočarao. “Island je neverovatno mesto. Mogao sam da vozim satima bez da vidim drugu osobu na putu, što je čitavo ostrvo činilo još nadrealnijim. Island je sirov i tako izvoran, “prvobitan”, carstvo užarenog Zemljinog jezgra koje kulja iz tla. “Neki od njegovih najosjetljivijih snimaka uhvaćeni su na obalama jezera Mývatn, gde obližnji topli izvori konkurišu onim daleko poznatijim u već  čuvenoj Plavoj laguni. “Čudno i smešno – to je mesto tako divno, tiho i mirno, ali zbog sumpornih isparenja sve smrdi na jaja.”

Nije samo prirodna geologija ta koja Island kandiduje za “vanzemaljsko” mesto; Objekti kao što je geodetska kupola (na slici ispod) nikli su širom zemlje i koriste se da zauzdaju i prirodnu snagu Zemlje u vidu vodene pare. Ormerodov otac, koji je planirao da mu se pridruži na putovanju, upoznao je svog sina s lokacijama koje bi mogle biti interesantne, uključujući i ogromni satelitski tanjir (na slici ispod).

Već je ugovorio susret sa Örlygur Hnefill Örlygssonom, vlasnikom gostionice-pansiona i osnivačem Istraživačkog muzeja u Húsavíku. Zapravo, opisivati Örlygura kao vlasnika pansiona je pomalo pogrešno, to jest nedovoljno: on je takođe bio novinar, glumac, reditelj i političar. “Ovde sam rođen, ali sam se preselio kao tinejdžer”, kaže on. “Ostavio sam malo ribarsko selo i vratio se 10 godina kasnije u grad koji je postao svetska turistička destinacija.”

Gledanje kitova postalo je veliki posao u turističkoj branši. “Sada postoje četiri kompanije koje vode na ture, istraživački centar za kitove kao i muzej kitova. Ljudi iz celog sveta sele se na Island. Island je tokom leta svet u malom.”

Kao i škotski “hajlender”, foto-snimatelj Ormerod, i Orligur se kao dete strasno zanimao za istraživanje svemira (ali, za razliku od Škota, u Islanđaninu ta strast ipak nije izbledela). “Pre nekoliko godina sam u jednoj knjižari pronašao stare novine koje datiraju iz 1965., sa naslovom koji glasi: “Danas na Island dolaze astronauti američke lunarne misije Apolo, u sklopu svoje obuke”. Nisam imao pojma da su se obučavali u mom dvorištu.”

Američki astronauti obavili su dve ekspedicije na Islandu – prva je bila 1965. a druga 1967. godine, kada je ostrvo posetio i Nil Armstrong. “Mnogi ljudi misle da su se američki astronauti ovde obučavali jer pejzaž podseća na Mesec, ali to nije pravi razlog. Pravi razlog je stenje i geološka struktura Islanda”, objašnjava Orligur. “Island poseduje široku geološku paletu sedimenata, tako da je poseta nama bio sjajan način da kosmonauti steknu uvid u to koji su uzorci mesečevog stenja najbolji za uzimanje i donošenje na Zemlju.”

Čak i da je tako, polja od lave Askja ostavljaju snažan utisak. “Askja je bila maglovito, nadrealno mesto, toliko različito od bilo čega što sam ikada video tokom mojih putovanja”, priseća se jedan od astronauta programa Apollo, Edgar Mitchell. “Impresiju je pojačalo i to što smo na Islandu bili tokom leta, kada Sunce nikada ne zalazi.” Prvi čovek koji je kročio na Mesec, Nil Armstrong (Neil Armstrong) se šalio kako je zapadao u iskušenje da parčiće islandskog krečnjaka ponese na lunarnu misiju i vrati ih na Zemlju kao “autentično Mesečevo kamenje”.

Orligur je počeo da skuplja spomen-predmete s misije Apollo tako što je pratio prodaju autentičnih artefakata na sajtu e-Bay kao i na tržištima antikviteta. Ova pasija i hobi omogućili su mu da otvori Istraživački muzej (posvećen ne samo astronautima, već i Vikinzima i polarnim istraživačima). Stupio je u kontakt s brojnim astronautima koji su 60-tih godina prošlog stoleća posetili Island, od kojih je njih šestorica posetilo muzej i obišlo Askju na čijem tlu su nekada prolazili trenažni program za uzorkovanje pravog Meseca.

“Mislim da je to pre svega emocionalno iskustvo”, kaže Orligur. “Ne možete dopreti do Meseca, barem u ovom istorijskom trenutku, pa je ovo možda stvar koja najvernije dočarava autentično iskustvo lunarnih kosmonauta. Ovo je takođe i vrlo emocionalno iskustvo za njihove porodice koje su s njima dolazile ovde, upijajući delić onog neizrecivog i nama nedosežnog osećaja boravka na Mesečevom tlu. Dva sina i unuci Nila Armstronga posetili su ostrvo i moj muzej, i mislim da je za njih ovo ostrvo takođe predstavlja nešto posebno.”

Pre neki dan je ostrvo posetio i  astronaut Čarli Djuk (Charlie Duke) kako bi doprineo nastavku islandske astro-avanture: Orligur se nada da će Djuk uspeti da na ostrvo postavi repliku lunarnog modula. Sarađuje i sa Institutom Smitsonijan u Vašingtonu, a takođe se nada da će pripremiti izložbu naučnih artefakata, namenjenih islandskoj deci. Njegova kćerka Anita ima samo tri godine, a Orligur je i te kako svestan uticaja koji njegova strast za kosmos može imati na mlađe naraštaje.

“U akciju smo uključili i lokalne škole, i rekao bih da sada imamo puno mladih astro-naučnika”, kaže on. Nije baš uveren da deca znaju koliko su srećna što imaju prilike da upoznaju “astronaute s Meseca”. “Smešno je, znate, u Sjedinjenim Državama je mislim veoma velika stvar ako astronaut poseti vašu školu. Ali ovde deca počinju da sve uzimaju zdravo za gotovo, mislim… da li vam znači da upoznate nekoga ko je hodao Mesecom?”

I dok u Húsavíku ture za gledanje kitova ostaju veliki turistički posao, šira ostrvska zajednica obnavlja svoj interes za veliku svemirsku trku iz šezdesetih. “Brojni Islanđani učestvuju u ostvarivanju ove zamisli”, kaže Ormerod. “Bio sam veoma zahvalan Orliju (Örly) što sam se upoznao sa nekima od njih – uključujući i nekoliko lokalnih lovaca na aurore”. Nakon nedelju dana provedenih na Islandu – u strahotnim vremenskim uslovima – Ormerod gotovo da je digao ruke od posmatranja i snimanja aurore, kada su ga braća pokupila ogromnim 4×4 vozilom sa gumama veličine prosečne osobe i odvezli se do plaže izvan grada. “Na šlemu mi je još uvek svetlela speleološka lampa kada smo krenuli niz  stenovitu liticu… a onda, iznenada – eto polarnog svetla. I to kakvog! Čitav pejzaž je izgledao potpuno ludo, kao da je u toku invazija vanzemaljaca. Nisam siguran da se takvo šta ikada može uhvatiti na slici.”

Rosie Ifould, The Guardian (1. jul 2017.)

Kosmička godina Skota Kelija

Danas (utorak, 1.mart 2016), američki astronaut Scott J. Kelly trebalo bi da se vrati sa Međunarodne svemirske stanice (ISS), nakon što je okončao dosad najduži boravak u svemiru kojeg je imao jedan NASA astronaut. Evo nekoliko načina kojima se njegova misija može sažeti i premeriti.

_________________________________________________________

340 dana

NASA je imala na umu da Keli u svemiru ostane godinu dana, mada je njegov boravak, zapravo, bio nekoliko nedelja kraći (Nepredviđeno kašnjenje bi moglo da još za koji dan produži njegov boravak). Ali, čak i ovako, njegov boravak je nadmašio prethodni NASA rekord, kojeg je držao Majkl Lopez-Alegria (Michael López-Alegría), koji je u kosmosu neprekidno proveo 215 dana u 2006. i 2007. godini.

Ipak, i ovaj rekord je još uvek daleko od rekorda svih vremena, koji iznosi 438 dana. Postigao ga je Valerij Poljakov (Valeri Polyakov) na staroj, ruskoj svemirskoj stanici “Mir” još 1994. i 1995, pre više od 20 godina.

Ovo je Kelijeva četvrta misija, tako da će njegovo kumulativno, ukupno vreme provedeno u orbiti biti 540 dana, pod pretpostavkom da sve bude kako je planirano po rasporedu povratka (današnje sletanje).

10.944 izlazaka i zalazaka Sunca

Međunarodna svemirska stanica orbitira oko Zemlje brzinom većom od 27.000 kilometara na sat, što znači da našu planetu obiđe jednom na svakih 90 minuta. To znači da će, tokom Kelijevog boravka, svemirska stanica napraviti 5.440 orbite, a sunce će izaći i zaći 10,944 puta iz perspektive astronauta na svemirskom brodu. Keli ih, naravno, nije video sve. On nije mogao da baš stalno i netremice gleda kroz prozor, već je takođe i – spavao.

________________________________________________________

231.5 miliona kilometara

Ovo je udaljenost koju je Keli dosad prevalio tokom ove misije, ili otprilike udaljenost u jednom smeru ka Marsu. Keli, naravno, na svemirskoj stanici nikada nije bio udaljeniji više od oko 250 kilometara od Zemlje.

________________________________________________________

 730 litara

Ovo je, prema podacima NASA, količina recikliranog urina i znoja koje je Keli dosad popio. Voda je teška i skupa za transport sa Zemlje, tako da se u cilju što veće efikasnosti voda neprekidno reciklira. Ova tehnologija će biti od suštinskog značaja za međuplanetarne misije u kojima astronauti neće imati gde da se zaustave da bi pokupili novu turu zaliha.

1043 kilometra

Ovo govori o tome koliko je daleko Keli “dogurao” trčanjem i hodanjem na pokretnoj traci (U svemiru, strune za bungee skokove igraju svoju ulogu umesto gravitacije.) Konstantno intenzivno vežbanje jedna je od strategija koje NASA koristi kako bi suzbila i ograničila slabljenje kostiju i mišića pri nultoj gravitaciji. Sve u svemu, Skot je istrčao više od 700 sati u svemirskom brodu.

Jedna od pokretnih traka za trčanje na svemirskoj stanici se zove “Colbert”, što je skraćenica od Traka za kombinovanu operativno-noseću eksterna otpornost (Combined Operational Load Bearing External Resistance Treadmill), nazvanoj po poznatom voditelju Stivenu Kolbertu (Stephen Colbert), domaćinu kultnog TV šoua“The Late Show With Stephen Colbert”. Tokom 2009. godine, NASA je upitala javnost kako da imenuje svoj novi modul koji će se pripojiti svemirskoj stanici. Kolbert je mobilisao svoje gledaoce u emisiji The Colbert Report” koju je tada snimao za kanal Comedy Central. Oni su izglasali da se modul nazove “Colbert”, koji je osvojio, ali mu je NASA na kraju dala ime “Tranquility” (Spokoj). Ipak, i Stiven je dobio neku vrstu utešne nagrade: pokretnu traku za trčanje nazvanu Colbert.

________________________________________________________

400 eksperimenata

Keli je obavio više od 400 eksperimenata na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Jedan od glavnih ciljeva ove svemirske stanice je rad na platformi za obavljanje bioloških, fizičkih i medicinskih proučavanja, kao i uočavanja razlika u laboratorijskim rezultatima usled bestežinskog stanja.

Nakon što je Skot Keli proveo u misiji skoro godinu dana, medicinski stručnjaci iz NASA nadaju da će dobiti još bolji uvid u efekte dugotrajnog boravka čoveka u nultoj gravitaciji. Tako će ove najnovije podatke moći da uporede s Kelijevim prethodnim šestomesečnim boravkom na svemirskoj stanici – a takođe i sa podacima koje su uzeli i od njegovog brata blizanca, Marka Kelija, penzionisanog astronauta.

 

Magazin The Wired je doneo priču o tome kako su svemir, kosmičko zračenje i bestežinsko stanje uticali na Kelijev organizam magazin, dok je Njujork Tajms, pored ovog, objavio još jedan odličan članak o Kelijevom boravku u Međunarodnoj svemirskoj stanici.

Uživajte u Kelijevim fotografijama na njegovom Instagramu, kao i u magazinu The Atlantic

Keneth Chang, New York Times