Pažnja: Studenti, sklonite vaše laptopove i počnite da pišete olovkom

Laptopovi su uobičajeni u univerzitetskim slušaonicama i učionicama širom sveta. Ali, daleko od toga da je ovo moderno tehnološko pomagalo najbolji pomoćnik prilikom našeg savladavanja materije koju želimo da upamtimo. O ovoj temi je 17. aprila bilo  reči u vikend-izdanju programa Američkog nacionalnog radija (NPR)

01

I dok laptopovi postaju sve manji a  sve prisutniji, s pojavom tablet-računara nekako se rodila i ideja da mnogim današnjim studentima beleške ispisivane rukom deluju staromodno. Kucanje beležaka je brže – ono dolazi do izražaja kada ima puno informacija koje treba preuzeti. Ali, ispostavilo se da i dalje postoje prednosti onih stvari i navika koje smo do pre samo neki dan obavljali na, uslovno rečeno, “staromodan” način.

I to iz najmanje jednog razloga: istraživanja pokazuju da laptopovi i tablet računari imaju tendenciju da nas zbunjuju i odvraćaju nam pažnju – kako je samo lako da kliknemo na Facebook tokom dosadnog predavanja! Jedna studija je pokazala da je već i sama činjenica da morate biti nešto sporiji kada beleške pravite rukom – a ne kucanjem po tastaturi – ono što papir i olovku čini daleko korisnijima na duge staze.

U studiji objavljenoj u stručnoj periodici Psychological Science, Pam A. Mueller s Univerziteta Prinston i Daniel M. Oppenheimer sa Univerziteta u Kaliforniji, Los Anđeles, testirali su kako hvatanje beleški rukom i tastaturom utiču na učenje.

“Kada ljudi kucaju svoje beleške imaju tu tendenciju da ono što čuju doslovno prepisuju, i to što je moguće više”, kaže Milerova za Američki nacionalni radio NPR.Studenti koji su beleške hvatali rukom su u našim istraživanjima bili primorani da budu selektivniji – jer rukom ne možete pisati toliko brzo kao što možete kucati. Upravo ta “dodatna” mentalna obrada materijala, koja se pojavljuje između onog što čujemo od predavača i onog što potom napišemo kao belešku na papiru, jeste najkorisnije svojstvo pisanja rukom”.

08

Milerova i Openhajmer naveli su da se beleženje izrečenog može kategorizovati na generativne i negenerativne beleške. Generativno beleženje, kakvo je hvatanje beleški rukom, odnosi se na “sumiranje, parafraziranje i konceptno mapiranje” dok negenerativno beleženje, kakvo je kucanje na tastaturi, podrazumeva doslovno kopiranje -prenošenje iskazanog.

Postoje dve hipoteze zašto je hvatanje beleški rukom daleko korisnije i praktičnije. Prema prvoj hipotezi, koja se još naziva i hipotezom kodiranja, kada osoba beleži rukom “(mentalna) obrada koja se javlja u ovom procesu pisanja” poboljšava “učenje i zadržavanje materije koju želimo da upamtimo” Druga, pod nazivom “hipoteza spoljnog skladištenja podataka”, kaže da učimo onda kada smo u stanju da se osvrnemo i pozovemo se na svoje beleške, ili čak i beleške drugih ljudi.

Papir je u stanju da izvučene beleške učini opipljivim na način na koji digitalni uređaji to ne mogu.

Upravo zato što možemo da kucamo brže nego što smo u stanju da pišemo rukom, oni koji koriste laptop češće će nastojati da doslovce prepisuju ono što čuju. Zato su Milerova i Openhajmer bili su suočeni sa pitanjem: da li prednosti veće količine materijala dobijenog kucanjem na laptopu prevazilaze nedostatke poput izostanka obrade informacija? Osobe koje kucaju na laptopu mogu da prenesu više podataka, ali nisu u stanju da te informacije zapamte jer im nedostaje mentalna obrada, koja postoji samo onda kada beleške hvatamo rukom. S druge strane, pri pisanju rukom, mi obrađujemo informacije daleko bolje, pamteći ih bolje, ali imamo manje zabeleženog materijala.

Milerova i Openhajmer su za svoje prvo istraživanje koristili studente (koji su i inače standardni “zamorčići” u najvećem broju psiholoških istraživanja), kojima bi pokazivali govore značajnih ličnosti na TED-u. Govornici su pričali o najrazličitijim temama, u zavisnosti od oblasti za koju bi govornici bili specijalizovani. Nakon toga, oni su otkrili da studenti koji su koristili laptopove napisali znatno više od onih koji su beleške hvatali rukom. Kada su testirali koliko su dobro učenici upamtili informacije koje su čuli od govornika, istraživači su otkrili ključnu tačku razilaženja, i to shodno vrsti pitanja. Na ona pitanja koja su od studenata tražila da naprosto zapamte činjenice koje su čuli, kao što su, recimo, datumi, obe grupe su se pokazale jednako dobre. Ali, kada se radilo o “konceptualno-primenjivim” pitanjima, kao što je, recimo, “Po čemu se Japan i Švedska razlikuju u svojim pristupima jednakosti u svojim društvima?”, korisnici laptopova su odgovarali “znatno lošije”.

03

Ista stvar se desila i u njihovoj drugoj studiji, čak i onda kada su studentima sa laptopovima izričito rekli da nastoje da što više izbegavaju doslovno prekucavanje onoga što bi čuli od govornika. “Čak i kada smo im posebno napomenuli da beleške ne treba da uzimaju doslovno od reči do reči, oni nisu bili u stanju da prevaziđu taj instinkt,” kaže Milerova. Što više reči studenti otkucaju doslovce, tim će ih se teže setiti na testu provere zapamćenog.

U cilju testiranja hipoteze o spoljnom skladištenju informacija, oni su studentima u svom trećem istraživanju dali studentima priliku da pregledaju svoje beleške u terminu između predavanja i testiranja zapamćenog. Radi se o tome da, ukoliko učenici imaju vremena da prouče beleške koje su uradili na svojim laptopovima, činjenica da su napravili obimnije beleške od svojih vršnjaka koji su ih hvatali olovkom moglo da im pomogne da imaju bolje performnse i rezultate.

Međutim, studenti koji su beleške hvatali rukom pokazali su još bolje rezultate. “Ovo je veoma sugestivan dokaz da beleženje rukom produkuje superiorno, eksterno skladištenje podataka, kao i superiorne funkcije obrade podataka koje su zabeležili” napisali su u zaključku ove studije Milerova i Openhajmer.

Da li studije poput ove znače da će inteligentni učenici na koledžima početi da se vraćaju sveskama, blokčićima, rokovnicima i olovkama?

“Mislim da će biti teško “prodati im” ideju povratka na olovku i papir”, kaže Milerova. “Oni se, međutim, razvijaju uz mnogo novih tehnologija, kao što je, recimo, Livescribe, ili razne optičke olovke i tablet-računari, koje su sve bolji i bolji. Mislim da bi studenti i svi mladi ljudi daleko lakše i radije prihvatili ovakve tehnologije – stiluse i aktivne ekrane po kojima se može pisati – nego upotrebu papira i olovke.”

 

Korisni linkovi:

Ne otpisujte olovku i hartiju

U digitalnoj eri, beleške na papiru i dalje us relevantne i značajne.

NPR

Menja se način obavljanja posla – i to brzo

01

Način rada se tokom poslednje dve decenije duboko promenio sa tempom razvoja novih tehnologija, privrednim rastom i globalnim porastom on-demand radnih mesta. Ali, šta to znači za pravila rada i obavljanje posla – za sve nas koji smo nas već u tome – kao i za mlade profesionalce koji su tek na početku karijere?

To je tema o kojoj je nekoliko uticajnih osoba na poslovnoj mreži LinkedIn debatovala tokom prošle sedmice. Evo šta je njih dvoje imalo da kaže.

Naomi Simson, osnivač i direktor firme RedBalloon:

Radno mesto se preobražava – duboko i zauvek – piše Simsonova u svom postu o Pet novih pravila rada. Stara pravila izlaze kroz prozor, zamenjena novim normama, ponekad vođenih tehnologijom ili zahtevima-potrebama radnika.

Između starih pravila, koja postaju zastarela – i novih, koji ulaze u igru:

“Staro pravilo: putovati u kancelariju svakog dana. Novo pravilo: Rad se može obavljati bilo gde, bilo gde da ste na zemaljskoj kugli”, piše Naomi Simson. “Više nije toliko uobičajeno znati imena i lica svojih kolega – možete ih znati samo po e-mail adresi ili vremenskoj zoni u kojoj rade.”

02

Ovo takođe može značiti da imate zaista malo vremena kako biste se licem u lice susreli i pričali sa svojim menadžerom (s kojim obično komunicirate “licem u lice” – preko Skajpa), jer ona ili on može biti u drugoj zemlji, udaljen nekoliko vremenskih zona od vaše, piše na svom LinkeIn profilu Simsonova.

“Staro pravilo: rad je od devet do pet. Novo pravilo: dostupni ste (kada želite da radite) 24/7 “, napisala je ona. “To, svakako, varira u zavisnosti od hitnosti i zahteva vašeg poslodavca i profesije, ali, imajući u vidu prirodu našeg zauvek rastućeg onlajn prisustva, ovo bi moglo biti jednostavno, baš kao provera elektronske pošte u krevetu; rad na dokumentima u vozu; razmatranje prezentacije uz vašu večernju šolju čaja. Ova pravila su postala naša druga priroda – i sada radimo gde god da smo, kad god je to moguće.”

Naravno, dodaje Simsonova, uverite se da li ste prisutni sa ljudima koji su oko vas.

“Staro pravilo: ravnoteža posla i privatnog života su nekako dva različite, odvojene sfere. Novo pravilo: na ovaj ili onaj način, linija između života i rada je gotovo u potpunosti nestala”, piše Naomi Simson. “Ukoliko ste strastveni u onome što radite, nećete raditi ni jednog jedinog dana u vašem životu. Kada vrednujete sebe i upoređujete s drugima, kada ste prožeti vašim poslom i do kraja uronjeni u njega, ponosni na vaš doprinos u profesiji, vaš rad je tada podjednako važan kao i vaš dom – tada postoji potpuni spoj između rada i života – imamo samo jedan život, a od toga kako smo odlučili da provedemo svaki njegov trenutak zavisi i naše osećanje lične vrednosti i doprinosa.”

03

Ian C. Read, predsednik i izvršni direktor kompanije Pfizer:

Mladi profesionalci ulaze u svet koji se razlikuje od onog u kojem su svoj radni vek proveli njihovi roditelji. Rid je u svom postu na LinkedInu “Pet karijernih saveta za mlade profesionalce” ponudio savete za one koji tek počinju.

Evo nekih od njegovih saveta:

“Saznajte u čemu ste dobri i zatim to sledite i održavajte mu nivo. Odvajajte vreme kako biste se što bolje upoznali sa svojim jakim i slabim stranama i prepoznajte posao u kome ćete uživati”, napisao je Rid na svom LinkeIn profilu. “Ova poslovno-radna samosvest će vas postaviti daleko ispred vaših vršnjaka. A dobre su šanse da nećete biti uspešni u polju u kojem ne uživate.”

“Proširujte svoje iskustvo i vidike od samih početaka karijere. Divno je biti ekspert u određenoj oblasti, ali mislim da je isto tako važno proširiti paletu svojih sposobnosti i shvatanja još na početku svoje karijere. Ovo će obezbediti veću vrednost vašoj kompaniji a vama će otvoriti više mogućnosti za napredak u karijeri”, piše Rid.

“Vaš početni izbor zanimanja kojim ćete se baviti ne ograničava vas na vrste radnih uloga koje će vam biti dostupne kasnije tokom karijere. Kada počinjete, preispitajte koje su sve vaše opcije. Ne isključujte poziciju koja vas zanima samo zato što vam ne izgleda da ćete svoju viziju uklopiti sa krajnjim karijernim izborom”, završava Ijan Rid i dodaje: “Ne samo da me moj prvi posao kao internog revizora nije ograničavao, već mi je, zapravo, pomogao da proširim paletu svojih poslovnih uloga.”

 

BBC, INFLUENCERS| 31. 07. 2015.