Goldman Saks pod istragom zbog lažiranja grčkog duga?

Goldman Saks će možda biti predmet istražnih organa i suda zbog navodnog učestvovanja u lažiranju grčkog duga, piše londonski The Independent.

02

Američka multinacionalna investiciona banka Goldman Saks (Goldman Sachs) suočena je s mogućom tužbom Grčke zbog složenih finansijskih “derivata” i “sumnjivih poslova” iz 2001. godine, koji su za posledicu imali nastajanje grčke krize i narastanje duga do astronomskih cifara, piše londonski The Independent.

Glavni savetodavac zemljama pogođenim dugovima ponudio je Atini pomoć u povraćaju barem dela ogromnih profita koje je, na “grčkom slučaju” stekla ta investicona banka.

Ovaj dnevni list je došao do saznanja da je bivši bankar Goldmana, koji je savetovao zadužene vlade o tome kako da se povrate od gubitaka iz komplikovanih transakcija s bankama, pisao je grčkoj vladi kako ima želju da im pruža savetodavne usluge u vezi sa prilikom da se domognu dela od više stotina miliona dolara, koje su ovoj banci platili kako bi osigurali svoje mesto u evrozoni.

Ovo se dogodilo u trenutku kad se Grčka opredelila za to da se u poslednjem trenutku dogovori sa svojim poveriocima, što bi trebalo da doprinese njenom ostanku u jedinstvenoj evropskoj valuti. Ovaj dogovor je zasnovan na novom predlogu ekonomskih reformi koje je predložila Atina, inače vrlo nalik ponudi poverenika koju je grčki narod pre samo nedelju dana odbacio na referendumu, a što je proizvelo stavove i tvrdnje da je premijer Cipras, zapravo, načinio apsolutni obrt kako bi izbegao katastrofalnu opciju zvanu “Grexit”.

Grčka je uspela u tome da se drži striktnih Pravila iz Mastrihta (Maastricht Treaty), kojih moraju da se pridržavaju članice evro-zone, prevashodno zbog toga što su složene finansijske operacije ili takozvani “derivati” koje je osmislio Goldman Saks sakrili razmere titanskog duga Grčke, kažu kritičari. Ova američka banka je, navodno, zaradila čak 500 miliona dolara od transakcija poznatijih pod nazivom “razmene” (swaps). Goldman poriče ovu sumu, premda i odbija da saopšti koliko je, u stvari, zaradila.

Nekadašnja studentkina na Oksfordu, Antigona “Addy” Ludiadis, ime je bankarke koja je osmislila čitavu šemu, i navodno je za ovaj dobro urađen posao te godine dobila dvanaest miliona dolara. Sada je Džejber Džordž Džabur (Jaber George Jabbour), koji se i pre bavio osmišljavanjem “razmene” za Goldman, grčkoj vladi u službenom pismu rekao da bi mogla “da ispravi istorijske greške u okvirima svog plana smanjenja grčkog duga”.

01

Džabur je bio veoma uspešan jer je postigao i da Portugal ponovo pregovara o kompleksnim ugovorima koje je, sasvim naivno, tokom finansjske krize sklopio s engleskim bankama. Zahvaljujući njegovim potezima je i pokrenuta parlamentarna istraga, kada su brojni visoki državni službenici i političari ostali bez posla.

Isto tako, zahvaljujući njegovim intervencijama, pokrenute su velike odštetne isplate od banaka a u korist portugalskih poreskih obveznika. Džabur, koji trenutno predvodi Ethos Capital Advisors, takođe je doprineo i u razotkrivanju nekih drugih slučajeva, među kojima su optužbe na račun banaka Sosijete Ženeral (Societe Generale) i Goldman Saks. Optužbe se tiču njihovih ugovora s Libijom o finansijskim transakcijama koje su libijske poreske obveznike koštale nekoliko milijardi dolara. Obe banke i dalje tvrde kako “nisu učinile ništa pogrešno”.

Na osnovu javno dostupnih podataka, on veruje kako je profit koji je Goldman načinio na ovim transakcijama bio “neshvatljivo velik”. Pažljivo proučavanje analiza i podataka koji se nalaze u dokumentima, kao i razmenjenih imejlova, mogli bi Grčkoj da pruže dobar temelj za traženje povraćaja imovine i odštetu, ukoliko se dogodilo da su štetni ugovori sklopljeni jedino sa ciljem sakrivanja grčkih dugova.

Članstvo Grčke u evro-zoni obezbedilo joj je lak pristup kreditima, izraženih u milijardama evra, koje ona potom nije bila u stanju da otplaćuje, što je doprinelo uvođenju ove zemlje u aktuelnu ekonomsku krizu. Poverenici su članstvo Grčke evro-zoni uzimali kao garanciju boniteta, mada je privreda ove zemlje bila, zapravo, daleko nezdravija nego što je iko i pomislio.

Predvođen gospođom Ludijadis, Goldman je grčki dug u jenima i dolarima zamenio u evro, koji je vrednovan po istorijskom kursu zbog koga je dug izgledao manji nego što je, zapravo, bio slučaj. Zahvaljujući ovoj “zameni”, nestalo je oko dva odsto grčkog duga s grčkog računa. Struktura i veličina ovog posla omogućili su američkoj banci da naplati daleko viši honorar nego što to inače čini kada su u pitanju transakcije “zamene”, a Goldman je uz sve to, uspeo da uveri Grke da transakciju ne proverava kod konkurencije, kako bi sigurno dobila najviše za svoj novac.

03

Ovakva vrsta “poslova” nije neuobičajena među manjim državama koje pokušavaju da uđu u ekskluzivni klub evrozone. Međutim, Eurostat je 2008. godine s takvom praksom prekinuo. Evropska Statistička agencija je navela kako navedene godine Grčka nije prijavila transakcije sa Goldman Saksom, kada je Grčkoj i drugim državama naloženo da još jednom podnesu svoje (nove, realne) finansijske izveštaje.

Dva službenika iz Uprave grčke agencije za upravljanje dugom su tada tvrdili kako njihovo odeljenje nije razumelo šta to, u stvari, kupuje, kao i da ne poseduju dovoljnu stručnost kako bi eventualno procenili troškove ili rizike.

Jedan od njih dvojice je Hristiforos Sardelis koji je za Blumberg izjavio da je Ludijadisova ponudila zamenu po, kako se to kaže, “primamljivom kursu” (takozvani “teaser rate”), ili na trogodišnji “poček”. Grčki zvaničnici su, međutim, tri meseca od potpisivanja ugovora shvatili kako je on daleko složeniji i zamršeniji nego što se u početku mislilo, a tu su situaciju dodatno iskomplikovali teroristički napadi od 11. septembra i njihov uticaj na globalne kamate. I dok je Goldman Saks načinio novi ugovor, Grčka je sve vreme gubila nestvarne sume novca.

Sol Hejdon Rouv (Saul Haydon Rowe), partner u kompaniji Turing Experts koja angažuje nekadašnje bankare i finansijske savetnike u sudskim postupcima proisteklim iz bankarskih poslova je za Gardijan izjavio:

“Grčka će biti prinuđena da potpuno demontira takve ugovore i prouči koji i kakvi su joj saveti davani, ujedno ispitujući i koliko je Goldman Saks očekivao da će tokom te transkacije zaraditi.”

“Grčka će, kako bi uopšte uspela da pokrene sudski postupak protiv američke banke, biti obavezna da dokazuje da su joj Goldmanovi savetnici rekli nešto za šta su znali da nije istina, ili nešto za šta ih nije bilo briga da li je istina ili ne.”

Iz Goldman Saksa poručuju da su sve transakcije sprovodili u skladu s pravilima agencije Eurostat. Oni, takođe, tvrde da su grčki dug denominovan u stranoj valuti uspeli da umanje za 2,37 milijardi evra, odnosno za 1,6 odsto u odnosu duga prema BDP-u, dodajući kako je ovo imalo “minimalni uticaj na ukupnu fiskalnu situaciju Grčke”.

 

Da je Apple država, bio bi ovakav…

apple-icon-apple

Apple je upravo prijavio kvartalni neto prihod veći od bilo koje kompanije ikada, barem nominalno. Po svojoj profitnoj margini, famozna “jabuka” i dalje ostaje najvrednija svetska kompanija listirana na berzi. Prirodno je, dakle, što postoje oni koji žele da ovakvu statistikiku predstave kroz perspektivu poređenja ove korporacije sa državom. Nažalost, većina tih napora promašuje cilj, jer ovakvi mentalni poduhvati, uglavnom, ne porede “jabuke s jabukama”, piše Metju Klajn za Fajnenšel Tajms.

Najčešći način da se izmeri veličina privrede jeste baciti pogleda na godišnji obim proizvodnje u njoj – koliko se robe proizvodi (Ovo bi bio BDP). Možda mislite da je ovo ekvivalentno korporativnim prihodima, osim što se gro od onih priliva ‘prebija’ po odlivu prema dobavljačima. Drugim rečima, gledali biste na ‘BDP’ kompanije bez oduzimanja uvoza, koji predstavlja ‘inostranu proizvodnju’. To je duplo brojanje.

Da bi se ovaj problem rešio, zapamtite da vrednost svih stvari koje ova ‘zemlja’ proizvodi treba da je jednaka iznosu novca za isplatu svih ostalih u toj zemlji pre poreza i taksi, uključujući i neto interes (razliku između prihoda koji se generiše iz imovine banke i troškova povezanih s plaćanjem svojih obveza) u tom istom periodu. Na nivou zemlje, možete misliti o ovome kao fundamentalnom ekvivalentnu bruto prihodima i beneficijama, plus profiti. Na nivou kompanije, to je zbir naknade zaposlenih i EBITDA (Ova suma predstavlja bruto dodatu vrednost Epla, a što je najpribližnija moguća analogija BDP-u).

Finansijske brojke usklađene su s podacima iz same kompanije, mada je trebalo i ponešto nagađati kada je u pitanju izračunavanje naknada za radnike. Kompanija ove brojke ne iznosi javno, osim kada su u pitanju izveštaji o deonicama i bonusima, tako da su oni koji su pravili ovu kalkulaciju dodali “prodaju i opšte administrativne troškove” za istraživanja i razvoj, koji su korićeni kao gruba aproksimacija. “Cena prodate robe” je izuzeta, iako bi mogla uključivati plate nekih zaposlenih zbog toga što sve komponente i izradu Eplovih proizvoda sprovode dobavljači. Kako to biva, ova metodologija “Apple kao država” daje rezultate slične ovoj proceni naknada koje dobijaju Eplovi zaposlenici, istraživanje koje je ova kompanija sponzorisala pre nekoliko godina.

Hajde prvo da pogledamo koliko ekonomskih vrednosti Apple stvara:

00 Apple-GVA2-590x332Tabela pokazuje procenjeni, četvorokvartalni zbir Eplove bruto dodate vrednosti.

Apple je uživao brz rast svoje privredne proizvodnje, koji se i dalje ubrzavao do oko druge polovine 2012. Tada se rast naglo zaustavio, a Apple ušao u blagu recesiju koja je trajala sve do 2014. Rast se vratio u tokom prošle godine, premda sporijeg tempa nego nego što je to ranije bio slučaj.

Shodno tome, izgleda da je cena Eplovih pojedinačnih deonica umnogome odražavala ovu aktivnost. Na berzi su deonice dostigle vrhunac početkom septembra 2012, a onda je do sredine 2013. njihova vrednost skoro prepolovljena, da bi potom postepeno rasle, a onda se, od proleća 2014. naovamo, raketnom brzinom ponovo vinule do zvezdanih visina.

Kako se ovaj trend može uporediti sa državama i njihovim finasijskim stanjem? Sledeći grafikon kombinuje brojke ovog istraživanja sa procenama globalne ekonomske proizvodnje, gde je Apple stavljen u perspektivu Međunarodnog monetarnog fonda:

01 Apple-GVA-vs-countries-GDP-590x247Radi što veće preciznosti, procenjuje se da je Eplov ekonomski autput (tj. proizvodnja) u 2014. imao vrednost od oko 87 milijardi dolara. Prema MMF-u, najpribližnije ekonomije po ovim vrednostima su Ekvador i Slovačka, od kojih svaka proizvede oko 100 milijardi dolara godišnje. Odmah ispod Eplovih rezultata bili bi Oman sa $81 milijardom, Azerbejdžan sa $78 milijardi i Belorusija sa $77 milijardi .

U poslednjih nekoliko godina je Eplovo privređivanje raslo daleko brže nego privrede pojedinačnih zemalja na globalnom nivou, što se može videti na sledećem grafikonu koji upoređuje Eplovu proizvodnju sa globalnom proizvodnjom:

02 Apple-GVA-relative-to-world-GDP2-590x249

Apple čini nešto više od jednog hiljaditog dela ukupne svetske privrede. Što se tiče njegovog udela u BDP-u Sjedinjenih Država, sada je nešto malo veći mada je, izgleda, stagnirao u odnosu na svoj vrhunac iz 2012:

03 Apple-GVA-relative-to-US-GDP-590x243

Još jedna tema koja je pridobila dosta pažnje u javnosti su Eplovi pozamašni fondovi likvidnih sredstava. Oni nisu uporedivi sa BDP-om, mada mogu biti od koristi ako se upoređuju sa deviznim rezervama ili državnim investicionim fondom.

Uostalom, svako preduzeće, uključujući i Apple, ima svoju jedinstvenu valutu koju može koristiti kako bi realizovao akvizicije i plate zaposlenih – svoje akcije. Kompanije mogu upravljati ponudom svog novca tako što će izdavati i otkupljivati svoje akcije, što je u osnovi ista stvar kao štampanje ili uništavanje novca. Ovo, sa svoje strane, zauzvrat utiče na “valutu” prema drugim valuta i deonicam drugih kompanija (na prihodni sadržalac, to jest na tržišnu vrednost pojedinačne akcije podeljene s godišnjim prihodima po deonici)..

Kao i tržišne privrede u razvoju, i Apple ima čvrste obaveze koje ne može da plati upravljajući stokom svojih akcija, odnosno koje mora da plati čvrstom valutom, kao recimo nabavljačke ugovore, plate zaposlenih, itd. Apple dobija novac u čvrstoj valuti, što je korisno, ali u poređenju s većinom zemalja njena privreda je isključivo koncentrisana na samo nekoliko proizvoda. To ovu kompaniju čini analognijom, recimo, nekoj maloj petrol-državi Arapskog poluostrva nego li raznovrsnom ekonomijom kao što je, recimo, Slovačka.

giphyKada se dobro vođene zemlje nađu u ovakvoj situaciji, one uglavnom uzimaju u obzir udeo njihovih prihoda nastalih rastom cena sirovina, kao “iznenadan prihod” koji se ulaže u devizne rezerve i državne investicione fondove. Ove rezerve mogu se iskoristiti za odbranu sopstvene valute i održavanje kupovne moći, u slučaju da se njihovi uslovi trgovine pogoršaju.

Apple i druge velike tehnološke kompanije se ponašaju veoma slično, zadržavajući neke svoje devizne zarade u likvidnim sredstvima. Kada su 2012. deonice Epla pale, investitori su prilično žustro “pogurali” ovu kompaniju da ove svoje rezerve koristi radi ponovnog otkupa svojih akcija.

Apple je verovatno dobro naučio iz ovog svog iskustva, zbog čega u svom bilansu stanja trenutno poseduje oko 178 milijardi dolara likvidne aktive. Iako je količina ovih sredstava rapidno rasla, ona je bila prilično stabilna u odnosu na Eplovu godišnju proizvodnju – otprilike njegov dvogodišnji BDV (bruto dodata vrednost).

Uzimajući u obzir listu velikih fondova koju je sačinio Institut za državne investicione fondove, i poredeći je sa BDP procenama Međunarodnog monetarnog fonda, utvrđeno je da je količina novca u Eplovim rezervama otprilike ista kao što ih ima jedna Norveška. Poređenja radi, državni investicioni fond Kuvajta vredi kao trogodišnja Eplova proizvodnja, sredstva koja imaju Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) otprilike su jednaka dvoipogodišnjem proizvodu, dok državni investicioni fond Saudijske Arabije vredi jednogodišnja proizvodnja ov.e kompanije.

Ova mala finansijska vežba treba da doprinese razumevanju veličine najprofitabilnijih i najvrednijih svetskih kompanija, kao i njihovo stavljanje u odgovarajuću perspektivu.