Letovi privatnim avionima se, po prvi put od početka svetske ekonomske krize, pojavljuju kao zamena za sve skuplje i nepouzdanije komercijalne avio-letove.
Povećanje kašnjenja, tarife i čekanja na sigurnosnim proverama aerodroma dovode do toga da poslovni putnici počinju da odustaju od redovnih letova i okreću se privatnim avionima. Ali, problemi sa imidžom u ovom sektoru i dalje kaskaju, zaostajući za pravim rešenjem.
Nakon finansijske krize 2008. godine, korišćenje privatnih aviona doživelo je poslovni sunovrat. Mediji su, u jeku finansijskog kolapsa, prikazali nekoliko „sretnih ljudi“ i njihov „leteći zabran“ kao skup i prekomeran luksuz, koji je svetske poslovne lidere i milijardere prikazivao u lošem svetlu. Šefovi potekli iz detroitske automobilske industrije, koji su na početku krize leteli privatnim lir-džetovima u Vašington ne bi li kod političara osigurali „otkup“ – tj pare za koje bi se zadužili kako bi spasli svoje biznise – bila je kap koja je prelila čašu. Leteti lir-džetom po pare kojima se namiruju sopstveni dugovi.
Ali, 10 godina nakon tih turbulentnih dana, privatni avioni ponovo rulaju pistama. Uz „planirana“ kašnjenja i otkazivanja letova, kao i sada prečeste i predugačke redove pred aerodromskim obezbeđenjem radi „uobičajenih sigurnosnih provera“, kompanije u ovom biznisu sve jasnije prepoznaju šta bi mogle biti prednosti nekih alternativnih poslovnih rešenja.
“(Letenjem privatnim avionom) obezbeđuje se velika fleksibilnost, posebno za poslovna putovanja, kada često znate precizno koliko dugo želite da ostanete”, rekao je Sajmon Ebert iz kompanije Air Hamburg Private Jets koja poseduje flotu od 24 poslovna mlaznjaka. “Avio-kompanije nisu uvek pouzdane u tom pogledu.”
Privatni džetovi su oduvek bili korisni za dosezanje mesta izvan dometa uobičajenih komercijalnih linija, i uz to ne iziskuju dugačke aerodromske transfere. Ovo je jedan od razloga zašto su mnoge velike firme držale svoje flote malih letelica. Danas se broj takvih kompanija smanjio. U Nemačkoj, recimo, samo Folksvagen, BMW i Boš i dalje poseduju sopstvene avione.
Umesto toga, procvetale su čarter-usluge, posebno kada je u pitanju potražnja za kratkim rutama sa visokom frekventnošću saobraćaja, recimo od nemačkih poslovnih centara do evropskih prestonica.
Visoka, a ne stočna klasa
Kada su u pitanju poslovni interesi, matematika i računica počesto zapnu. Pošto uska grla i gužve, uz aerodromske provere, kao i nedostatak konkurencije podstiču rast cena avionskih karata, zakup letova u Evropi bi se uskoro mogao takmičiti sa avio-tarifama poslovne klase, naročito ukoliko putuje mala grupa a ne pojedinac. Avio-karte za kratko putovanje iz Nemačke za Brisel ili Ženevu, na primer, mogu se kretati do 500 evra po osobi, ili 2.000 evra za četiri. Ovo se poredi sa €1.800 na sat za najmanju kategoriju privatnih aviona. Povrh toga, treba uzeti u obzir i druge troškove, kao što su aerodromske naknade.
“Ono što trenutno pokreće avio-tržište jeste rast čarter-tržišta”, rekao je Kristof Koler (Christoph Kohler), generalni direktor u „WINGX Advance, konsultant za poslovnu avijaciju. Letovi u ovoj kategoriji su do juna ove godine činili gotovo 60 odsto polazaka na teritoriji Evrope.
Let privatnim avionima je u Evropi doživeo rast od 3,3 odsto u periodu od 12 meseci zaključno sa junom, dok je u Nemačkoj taj rast bio 4,1 odsto. Letovi unutar Evrope porasli su za 3,5 odsto (statistika zaključno sa junom), dok su privatni letovi za Severnu Ameriku u padu za 7,8 odsto.
U prvoj polovini ove godine, Air Hamburg Private Jets zabeležio je porast od skoro 20 odsto, kao i povećanje broja sati letenja. To je kompanijama iz Hamburga omogućilo da ove godine naruče sedam potpuno novih mlaznih plovila tipa Embraer Legacy 650E.
Još jedan faktor procvata je u nedavnoj pojavi tržišta deljenih poslovnih letova. Prema ovom modelu, brokerske kompanije naplaćuju pretplatu koja članovima daje pravo na određeni broj putovanja na već zakazanim poslovnim letovima. Članovi američkog JetSmarter-a, na primer, plaćaju 15.000 dolara godišnje kako bi pristupili svojoj listi više od 150 američkih letova na domaćem i međunarodnom nivou. Letovi ispod tri sata dužine su besplatni, a sedište za one koja traju preko tri sata košta 300 dolara. Firma je nedavno počela sa radom u Evropi, gde joj je partner Air Hamburg Private Jets.
Iako je rast u sektoru bio zdrav, Nemačko udruženje za poslovno vazduhoplovstvo zapravo je očekivalo veći porast zbog ekonomije koja je bila u fazi rasta. “Preduzeća su i dalje oprezna”, rekao je nedavno šef Andreas Mundsinger na sajtu Airliner.de.
Međutim, možda su privatni poslovni letovi, tek sada, u potpunosti odstranili svoj elitistički imidž. Mundsinger je rekao da mnoge kompanije već shvataju prednosti privatnog aviona ali se uzdržavaju od korišćenja jer u široj javnosti izgledaju dekadentno.