Radoznali um
Najveći od svih učenih ljudi na prelazu iz starog u Novo doba bio je Abu Raihan al-Biruni. Rođen je 973. godine u blizini Aralskog mora u današnjem Uzbekistanu. Tokom svoje mladosti, Biruni je ovladavao znanjima iz matematike, astronomije, mineralogije, geografije, kartografije, geometrije i trigonometrije. Govorio je persijski, arapski i kvarazmijski, jezik dinastije turskih sunita, Memluka, koji su vladali Velikim Iranom između 12. i 13. veka. Kasnije je Biruni, takođe, proučavao i sanskrit.
Dok je još uvek bio mladić, Biruni je izračunao širinu i dužinu svog rodnog grada a počeo je da sakuplja slične koordinate za druga mesta. Koristeći drevne grčke izvore, on je sakupio podatke o stotinama lokaliteta u Mediteranu, a zatim je počeo da dodaje svoje proračune na drugim lokacijama sa svih strana sveta. Od drevnih pisaca kao što je Klaudije Ptolomej (150 pne.), iz novijih izvora kao i iz sopstvenih zapažanja na terenu, Biruni je znao da je zemlja okrugla. Do trenutka kada je napunio 30 godina, Biruni je koristio tada najnaprednije sisteme za precizno izračunavanje obima. U pionirskim nastojanjima – koji nisu bili prepoznati sve do renesanse – napravio je globus visok pet metara, koji je prikazivao karakteristike planete Zemlje.
Biruni je koračao stopama nekoliko naučnika poreklom iz Centralne Azije. Među njima je bio Ahmad al-Farghani, iz današnjeg Uzbekistana, koji je u devetom veku izračunao širinu jednog stepena dužine na ekvatoru, iz kojeg je izneo obim zemlje. Njegov proračun, iako manje precizan od Birunijevog, obeležio je značajno poboljšanje onih knjiga koje su dotad napravili stari Grci, osiguravajući široku čitalačku knjigu o ovoj temi, „Sažeti pregled nauke o zvezdama“ (A Compendium of Science of the Stars, 833n.e.). Pet vekova kasnije, Kolumbo je naišao na latinski prevod ove Farganijeve rasprave. Osim što je pozdravio potvrdu da je Zemlja okrugla, Kolumbo je koristio podatke Farganija kao potporu svojim stavovima tokom razgovora sa potencijalnim – a neretko skeptičnim – finansijerima njegovih ekspedicija, naime da je obim Zemlje dovoljno mali da bi se ona mogla oploviti. Kolumbo je, međutim, pogrešno pretpostavio da je Fargani predstavio svoje mere u rimskim, a ne arapskim miljama. To je uticalo na to da potceni stvarni obim zemlje za 25 procenata. Upravo ovo njegovo pogrešno očitavanje izazvalo je (ili je, ako je bilo namerno, omogućilo) da Kolumbo postavi Cipango (Japan) u blizini Devičanskih ostrva. Ova nadasve zgodna greška bila je ključna da Kolumbo dobije sredstva za ekspediciju za koju je procenio da bi trebalo da bude „relativno kratko putovanje do Kine“.
Biruni se u svoju teoriju takođe uključio u mineralogiju, posebno relativnu gustinu i težinu minerala svih vrsta kao i kako se odvojeni minerali interaguju u prirodi. U procesu ovog istraživanja, Biruni je otkrio koncept specifične težine.
Kako je Biruni zadobio strast za precizno merenje ostaje misterija. Sigurno da nešto od te pasije duguje svom obrazovanju, koje je uključilo i proučavanje Pitagore, matematičara iz Klasične Grčke koji je prvi govorio da su “stvari brojevi”. Birunijev konstantan nagon da kvantifikuje, tj da čitav posmatrani svet svodi na brojeve, u kombinaciji sa svojim nadarenim istraživačkim umom, odvelo ga je pravcem koji je doveo do epohalnih uvida koji su u većini aspekata zasenili i Kolumba i Kebota i Vikinge.
Biruni je do 1017. postao uvaženi počasni naučnik u Gurganču, intelektualnoj prestonici njegovog matičnog regiona, Kvarazma. Baš te godine, međutim, vatreni i žestoki verski fanatik, muslimanski vladar iz Gaznija u Avganistanu, uništio je Kvarazm i njegovu prestonicu Gurganč. „Mahmut iz Gaznija“, kako je bio poznat, bio je brutalan iako je, poput mnogih vladara u regionu, pokušao da se okruži umetnicima, pesnicima i učenim ljudima. Mahmud je naredio Biruniju da dođe u Gazni i sa sobom ponese rezultate svojih istraživanja.
Biruni, bez načina i mogućnosti da oplovi svet ili ga projaše konjem ne samo što se povinovao Mahmudovom zahtevu već ga je iskoristio kao priliku da sazna više o Indiji, koju je Mahmud osvojio tokom prethodne decenije. Međutim, Mahmud je bio težak šovek onoliko koliko je bio i nemilosrdan, pa je Biruni ubrzo shvatio da se mora distancirati od svog suda. Izmestio se u Lahore (danas u Pakistanu), gde je napisao prvu knjigu o komparativnoj religiji na svetu, fokusirajući se na hinduizam i islam. Godinama i decenijama prikupljajući svoje beleške bez ikakve opreme izuzev jednostavnog astrolaba, on se potom povukao u jedan izuzetno utvrđeni zamak u Nandani, nedaleko od onog što je danas Islamabad.
Tu se Biruni vratio na stari problem merenja obima Zemlje. U tu svrhu je izmislio novu tehniku koja je uključivala pažljivo osmatranje, sfernu trigonometriju i primenu zakona sinusa. Pored toga što je daleko jednostavniji od upotrebe dve udaljene tačke na ravnom kopnu, ovim Birunovim metodom došlo se do proračuna mere obima Zemlje, koja je bila samo 10,44 milja manja od definitivno preciznog savremenog merenja.
Mapa sveta koji ilustruje rukopis iz 14. veka o Elementima astrologije Al-Birunija Nakon Mahmudove smrti 1030. godine, Biruni je svoja opažanja sa terena i napise o otkrićima vratio nazad u Gazni u Avganistanu, gde ga je Mahmudov sin Masud Prvi (r.1031- 40), toplo dočekao pomogavši mu da “uplovi” u mirni život istraživanja i pisanja. Biruni je napisao „istraživanje svog života“ koje se ticalo specifične težine, a zatim se posvetio pisanju jedne ogromne teme, poznate kao „Masudov kodeks“ (Codex Masudicus), u kojem je rezimirao sve što je tada bilo poznato o astronomiji i njoj srodnim disciplinama.
Upravo je u „Masudovom kodeksu“ Biruni razmatrao mogućnost da je Sunce stacionarno a da se Zemlja okreće oko nje. Ubrzo potom je prestao sa neopozivim prihvatanjem heliocentričnog pogleda, naglašavajući da „ideja o heliocentričnom univerzumu nije ništa manje logična od svoje alternative“, naime, da neko drugo telo bude centar Univerzuma; tada je pozvao matematičare i astronome da ovu njegovu tvrdnju pobiju ili prihvate. Nije čudno što istoričari nauke uzimaju Codex Masudicus za najveći rad u oblasti astronomije u periodu između kasne antike i moderne epohe. U svom kodeksu, Biruni je takođe pretpostavljao postojanje Severne i Južne Amerike.
Biruni je otpočeo sa predstavljanjem istraživanja o obimu Zemlje koje je sproveo u Nandani. Zatim je pokrenuo korekciju položaja svih poznatih geografskih lokacija na njegovoj novoj, preciznijoj mapi sveta. Lista Masudovih dužina i geografskih širina (longitude i latitude) značajno je porasla od njegove prve i najranije kolekcije, da bi napokon u Kodeksu obuhvatala više od 70 lokacija samo u Indiji, kao i stotine drugih lokacija koje se protežu preko Evroazijske kopnene mase.
Kada je Biruni preneo ove podatke na svoju mapu Zemlje, odmah je primetio da je čitava širina Evroazije, od najzapadnijeg vrha Afrike do istočne obale Kine obuhvatala samo oko dve petine sveta. Ovo je ostavilo tri petine Zemljine površine misterijom o kojoj se – ništa ne zna. Potpuna nepoznanica.