Vreme je za novi pogled na digitalnu ekonomiju.
Postoje velike šanse da digitalni darvinizam– ukoliko se ne preduzmu praktični zakonski koraci – postane naša bliska budućnost, u kojoj će tek nekoliko najvećih IT “zveri” progutati sve ostale. Opstanak najjačih i najbeskrupuloznijih je ona vrsta informatičkog darvinizma koji šansu daje samo najvećima. Zato je potrebno sačiniti nova globalna pravila koja će važiti za novi tip ekonomije – ekonomiju interneta, piše Armin Maler za nemački nedeljnik Špigl.
Antimonopolski zakoni dosežu do one tačke kada se obraćaju kompanijama koje ne proizvode nikakvu fizičku robu. Došao je trenutak da se razgovara i pregovara o novom setu pravila. U suprotnom, našom budućom ekonomijom dominiraće samo nekoliko kompanija.
Još uvek postoje ljudi koji misle da Amazon nije ništa drugo do onlajn verzija robne kuće. Amazon je, ipak, daleko više od toga: On je brzo rastući globalni internet-gigant koji menja način na koji kupujemo, osvajajući sve više i više tržišta, koristeći samoobnavljajući i „samoučeći“ softver Alexa, kako bi upijali naše lične podatke – iz naših dnevnih soba… a trenutno tražeći pristup našim „ključevima za prednja vrata“, tako da pakete mogu isporučivati čak i kada niko nije kod kuće.
Facebook je, takođe, već duže vreme nešto što predstavlja mnogo više od puke društvene mreže za ćaskanje s prijateljima: To je medijska kompanija koja zarađuje milijarde kroz oglašavanje, distribuiranjem sadržaja bez prethodne provere.
Spisak bi lako mogao da se nastavi – uz Google ili, recimo, njihovu novoosnovanu ćerku kompaniju za istraživanje i razvoj (R&D), Alphabet, kao i neke druge IT firme. Ono što im je svima zajedničko jesu stope profitnog rasta, koje bi bile nemoguće ukoliko bi poslovale samo u tzv „analognoj“ ekonomiji; zajedničko im je i to da su zadobile opasnu količinu moći – zbog čega se sve više suočavaju sa političkim pritiscima i reakcijama iz državnih upravljačkih struktura.
Promena raspoloženja
Nije bilo tako davno kada su napori Evropske unije da ograniče moć Gugla i Amazona na evropskom tržištu bili u Sjedinjenim Državama proglašeni za protekcionizam i pokušaj Evropljana da zaštite sopstvenu, inferiornu digitalnu ekonomiju. Međutim, političari i ekonomisti u Sjedinjenim Državama čak su počeli da razgovaraju o mogućnostima razbijanja, usitnjavanja internetskih giganata.
Raspoloženje prema njima se iz korena promenilo.
Republikanci su oduvek bili skeptični prema gigantima iz Silikonske doline, koji se dosad uglavnom nisu ustezali zbog pružanja svoje podrške demokratama. Ipak, čak su i američke demokrate počele da se pitaju kakav je realni domet i posledice funkcionisanja hajtek kompanija. Ovo je narošito uzelo maha od izborne kampanje, koja je pokazala da su poslovni modeli koje su vodili Facebook, Google i Twitter bili posebno pogodni za Donalda Trampa. Njihove platforme distribuirale su milione članaka, vesti i reklama desničarske propagande, kojima je Rusija nastojala da utiče na američko glasanje. Tačna uloga internetskih kompanija trenutno je predmet istrage u američkom Kongresu.
Koliko god da su ocene kritičara oprečne i različite, oni su u pravu. Postoji, naravno, puno prednosti povezanih sa digitalizacijom, ali digitalnom kapitalizmu su neophodna nova pravila jer – stari zakoni više nisu efikasni. Napravljeni su za privredu koja je obavljala trgovinu u stvarnim dobrima, i za koju je cena bila važan faktor. Ta roba se mogla oporezovati, kontrolisati i, ako je potrebno, prilagođavati tržišnim uslovima.
Nasuprot tome, digitalna ekonomija zasniva se na algoritmima, a njene najmoćnije kompanije ne proizvode nikakve fizičke proizvode. Korisnici primaju usluge besplatno, plaćajući ih samo svojim podacima. Što je više klijenata koje provajder usluga privuče, tim atraktivniji postaje novim klijentima, koji onda obezbeđuju još više podataka – eto zbog čega se Google i Facebook ne plaše nove konkurencije.
Gutanje potencijalnih protivnika
Pobednik uzima sve: ovo je darvinistički zakon digitalne ekonomije – i zbog toga taj tip ekonomije pokazuje sklonost ka proizvodnji monopola. Ovo su, međutim, monopoli kojih je nemoguće rešiti se samo korišćenjem klasičnih instrumenata koji već postoje u antimonopolskom pravu.
Zbog toga se, pre svega, moć preduzeća i zloupotreba te moći moraju redefinisati. Ne možemo dozvoliti situaciju u kojoj ove izuzetno velike kompanije mogu progutati potencijalne rivale pre nego što i počnu da se razvijaju. Kao takve, akvizicije kompanija moraju biti nadgledane daleko striktnije nego što se to danas čini i, ukoliko je potrebno, blokirati ih.
Drugo, mora se utvrditi ko poseduje prikupljene podatke – da li oni, na primer, takođe treba da budu dostupni konkurentima kao i da li bi, zauzvrat, potrošači trebalo da dobiju i nešto više od pukih besplatnih rezultata nastalih pretragom interneta.
Treće, onima koji distribuiraju sadržaj ne može se dozvoliti da odbace odgovornost za taj sadržaj. Demonstriranje lažnih tvrdnji i izraze mržnje ne bi trebalo tolerisati.
I, konačno, oni koji zarađuju puno novca moraju takođe da plate i veliki porez – i to ne samo kod kuće, već u svim zemljama u kojima posluju.
Transformisanje ovih zahteva u konkretne propise jeste prilično komplikovano, a većina ih se može rešiti samo na međunarodnom nivou. To, međutim, ne znači da nemačka vlada ne bi trebalo da obavi svoj deo. Potreba za reformama treba da bude rešena tokom aktuelnih pregovora u Berlinu, čiji je cilj uspostavljanje predstojeće vladajuće koalicije kancelarke Angele Merkel.
Strane uključene u te pregovore postavile su sebi za cilj unapređivanje digitalizacije u Nemačkoj. To je tačno, i to je važno. Ali je, isto tako, važno istovremeno identifikovati i imenovati probleme povezane sa digitalnim kapitalizmom. U suprotnom, samo nekoliko kompanija dominiraće našom budućom ekonomijom.