Voljen i obožavan podjednako među filozofima kao i među predsednicima, Citroen DS ili “Boginja” (igra reči, na francuskom: DS – Déesse, boginja, takođe su ovaj model zvali “žaba”, a i “ajkula”) izazvao je senzaciju kada je 1955. počeo da se proizvodi. Džonatan Glensi za BBC priča o ovoj ne samo francuskoj već ikoni mnogih generacija, širom sveta. Ikoni, pre svega, duha jedne epohe.
Ove jeseni je na Pariskom salonu automobila lansiran rimejk čuvenog konceptualnog auta: bio je to Citroen DS Divine. “DS” su inicijali za “Fabriku Citroen”, kao i za “Déesse” – ili boginju, na francuskom – nastalu sredinom ’50-ih , stilski, estetski i dizajnerski neprevaziđeno vozilo i jedan od najvažnijih automobila ikada izgrađenih. Svoj debitantski nastup Boginja (“Ajkula” ili “Žaba”, kako još zovu ovaj model) napravila je u Gradu svetlosti 5. oktobra 1955.
Petog oktobra 2014. na Pariskom salonu automobila pokušalo se sa zamenom Ajkule za Divine DS je. Ovaj novi model je svakako simbol luksuza, pod pretpostavkom da vašu ideju o luksuzu razvučete na enterijer protkan Lesažovim vezom, kristalima Svarovskog, tasterima ukrašenim dragim i poludragim kamenjem i s više digitalnih spravica na ekranu nego što ih možete naći u Apple prodavnici. To je danas, očigledno automobil za nova tržišta, posebno Kinu i jugoistočnu Aziju. Sa inženjerske tačke gledišta, Divine DS nudi malo novih stvari: on je, uglavnom, stvar mode, ambijenta i, mora se reći, razmetljive skupoće.
Kada je 1955. predstavljen javnosti, Citroen DS bio je zaista senzacionalan. Savršeno uobličena, perfektno zaokružena sa dizajnerskog aspekta, nesvakidašnja fuzija inženjerskih inovacija, novih materijala i maštovitog dizajna, Ajkula je uhvatila atmosferu svog vremena. Citroen je 1955, prvog dana Pariskog salona automobila, imao 12.000 narudžbina. U vreme kada se francuska borila da ponovo zadobije kontrolu nad svojim ‘la vie quotidienne’, svakodnevnim životom, odjednom se pojavilo ovo futurističko remek-delo, izvorno sasvim francuskog ‘šmeka’ – automobil na koji su svi Francuzi bili ponosni.
Francusko leglo
Na Citroen DS se dugo čekalo. “Žaba”je bila zamena za mnogo voljeni, čuveni Traction Avant, prvi put proizveden davne 1934, jedno od najnaprednijih vozila svog vremena. Taj model, nastao pre tačno 80 godina, takođe je dizajnirao Flaminio Bertoni (nemojte ga mešati sa Bertoneom), italijanski crtač, zanatlija, slikar, vajar i arhitekta koji je osnovao prvi Sitroenov dizajn-studio ubrzo nakon što je stigao u Pariz 1931. Bertoni je takođe oblikovao i legendarni Citroën TPV (Toute Petite Voiture – ‘veoma mali auto’), nama poznatiji kao “spaček”, koji je 1948. pušten u proizvodnju kao 2CV, i koji se u toj istoj pariskoj fabrici pravio i 1990, 42 godine kasnije. Još jedan od njegovih nesvakidašnjih projekata bio je čuveni Sitronenov kombi od talasastog lima, HY, koji se prodavao između 1947. i 1981.
Sve ove Bertonijeve kreacije, projektovane pod rukovodstvom briljantnog aero-dinamičara Andrea Lefevra (André Lèfebvre), bivšeg avio-inženjera, vozača trka i dizajnera sportskih automobila, imale su dugovečan život. To je zato što su svi modeli koje su Lefevr i Bertoni koncipirali bili drugačiji od svega što je postojalo na tržištu, posedujući ogromnu simboliku značaj, dobro napravljeni, praktični, i, u trenutku izbacivanja na tržište, ispred svog vremena.
Od vozila nalik ajkuli ili stilizovanog svemirskog broda do prijatnog, udobnog minimalističkog enterijera sa jednokrakim volanom i takvim sjajnim inženjerskim rešenjima kao što su potpune disk kočnice na sva četiri točka, podesiva visina vozila pri vožnji, hidro-pneumatsko vešanje i menjač kod volana – Bertonijev DS je bio čudo. U svojim ‘Mitologijama’, objavljenim 1957, francuski filozof Rolan Bart je napisao: “Mislim da su današnji automobili gotovo tačan ekvivalent velikih gotskih katedrala: Mislim na vrhovni izraz jedne ere… Očigledno je da je novi Citroen pao s Neba.” Više empirijski pristup, u vreme Pariskog salona automobila 1955, imao je britanski časopis The Motor, koji za Citroën DS piše da je “jedan od najnaprednijih u automobilskom dizajnu i u čitavoj istoriji automobilizma”, dok ga je australijski auto-magazin Wheels opisao kao “upravo nesvakidašnji, sa kojim se ne može uporediti nijedan drugi, i na kojem je sve drugačije od drugih automobila – i to drukčije onoliko koliko je to moguće”. Ajkulu su najveći dizajneri proglasili “najlepšim automobilom ikada”, imenujući ga za ‘auto XX stoleća’.
Izvesno je da se izuzetno razlikovao od drugih. Ajkula ne samo da je zasenila ostala vozila koja su se ’55. prikazivala na pariskom auto-salonu već je delovala tako da ostali modeli izgledaju krajnje staromodno, takođe je i upravljanje ovim autom bilo posebno zadovoljstvo, a vožnja je opisana kao da “letite na čarobnom tepihu”. Citroen je dugo bio neprikosnoven u vešanju i hidraulici: bilo koji od njegovih automobila mogao se bez problema poterati niz neravne puteve, džombe i rupe francuskih seoskih puteva, pa je već odavno postala čuvena izreka da “u bilo kom Sitroenovom automobilu, vozeći se po takvom putu, nećete razbiti nijedno jaje”.
Lepota po pristupačnoj ceni
Jedan ovakav ekonomski model, ID – ili ‘Idee’, dobra zamisao i koncept – doprineo je povećanju prodaje kao neizbežnom koraku francuske privrede u njenoj posleratnoj fazi, a od 1958. godine kupci su, takođe, mogli izabrati i veoma lepu, kabriolet verziju sa dvoja vrata (tzv. Décapotable), s modifikovanom karoserijom koju je osmislio Anri Šapron (Henri Chapron), verzija za koju kolekcionari danas daju basnoslovan novac – kao i ‘Break’, ili Safari, kako je srećno prepoznat u Britaniji: bio je to, zapravo, karavan s petoro vrata. I dok je u 1970. godini proizvodnja Ajkule imala svoj vrhunac, dostigavši skoro milion i po vozila, sa tipovima proizvedenim u Engleskoj, Australiji, Južnoj Africi i Jugoslaviji, baš kao i u Parizu, prodaja ovog modela nikada nije ‘poletela’ u Sjedinjenim Državama. Amerikanci su na Ajkulu gledali kao na vozilo kojem nedostaju za njih očekivane performanse, koje su za njih pre potreba a ne luksuz: klima uređaji, električni prozori i potpuno automatski menjač.
Rober Opron (Robert Opron), šef dizajnerskog odseka u Citroënu tokom ’60-tih je 1967. Ajkuli uradio blago ali značajno ‘zatezanje lica’. Arhitekta po obrazovanju, pridružio se ovoj francuskoj auto-kompaniji pet godina ranije, 1962. Opron je u ovaj tip uveo pomične farove koji su mogli da se, simultano sa volanom, okreću unutar kućišta pri čemu su osvetljavali oštre krivine noću. Opron je DS, takođe, “ušiljio”, čineći da ovaj model više no ikada podseća na Ajkulu.
Citroen – Proizvodna linija
U međuvremenu, DS se na dugi rok etablirao kao vozilo primereno porodicama sa srednjim primanjima, a posebno za arhitekte, dizajnere i inženjere: njima je to bio savršen izraz dizajnerske Moderne. Znameniti ‘radikalni’ engleski arhitekti Alison i Peter Smithson imali su DS; objavili su i knjigu’AS in DS: oko na putu, pojavnost dizajnirana u prepoznatljivom sužavanju tlocrta automobila. Obilje sačinjenih skica, i fotografije, napravljene tokom putovanja od njihovog londonskog doma do vikendice u Viltširu, bilo je, kako su zapisali “Promena senzibiliteta putnika u automobilu na post-industrijski pejzaž”. I Rolan Bart bi odobrio ovakav opis.
Šarl de Gol (Charles De Gaulle), predsednik Francuske od 1959. do 1969. bio je definitivni poklonik ovog modela. Umalo nije ubijen u atentatu avgusta 1962, kada se iz Jelisejske palate vozio na aerodrom, prolazeći kroz pariska predgrađa. Mitraljeski rafal pogodio je gume njegove Ajkule, ali je sofisticirano vešanje ovog automobila omogućilo da u punoj brzini umakne s lica mesta. Kada mu je za predsedničke izbore 1968. ponuđen jedan od posebno prilagođenih i oklopljenih modela koje je dizajnirao Anri Šapron – 6.3 metra dugački Henri Chapron DS – de Gol je odlučio da ostane uz svoj verni original.
Citroen tek treba da nađe adekvatnu zamenu ovom najizuzetnijem od svih njegovih automobila. ‘DS Divine’ predstavljen ovog oktobra u Parizu je čista diverzija. U međuvremenu, postoji mnogo klasičnih DS modela za koje se možete odlučiti. Pokušajte, poput Rolana Barta, nebrojenih auto-magazina, de Gola, najvećih umetnika, arhitekata, dizajnera, inženjera i milion i po njegovih originalnih kupaca – i pretvorićete se u ljubitelja ove francuske Boginje.