(YouTube: Nilaj Patel, hoda Njujorkom raspitujući se da li stanovnici ovog grada uopšte znaju šta znači pojam “internet neutralnosti”)
Predsednik Obama je u ponedeljak 10. novembra najavio neke osnovne zamisli o budućnosti američkog interneta. On je rekao da podržava “najjača moguća pravila za zaštitu neutralnosti”, uključujući i reklasifikaciju širokopojasnog interneta kao kompanije koja obezbeđuje javne telekomunikacije, pod nazivom II Pravni osnov o telekomunikacijama.
Pa, konačno je, nakon Evropske unije, i američki predsednik “izboksovao” regulativu nalik onoj u EU: to je “Drugi pravni osnov” (ili jednostavnije II Zakon), koji je oduvek i trebalo da bude reprezent neutralnosti svetske računarske mreže – plan za koji se zalažu Obama i njegova administracija sličan je planu bivšeg predsednika američke Federalne komisije za komunikacije (FCC) Džilijusa Genahovskog (Julius Genachowski) koji ga je prvi predložio još davne 2010. Taj su plan u međuvremenu “usmrtile” telekomunikacione kompanije i desničarska medijska mašina, uz povike kako je Obama želeo da “reguliše internet” – argument koji je svakim danom imao sve manju težinu: telekom firme loše postupaju sa svojim klijentima i potrošačima, koji plaćaju preveliku cenu za kvalitet usluga koje dobijaju od svojih internet provajdera.
FCC je zarobljen između čekića i nakovnja…
.. između dve podjednako neprijatne odluke – predsednik, liberali kao i tehnološke industrije sada čvrsto podržavaju II Zakon, dok konzervativci i veliki kablovski operatori sada čvrsto stoje u prilog poziciji da – ne učine baš ništa. Čini se da nema kompromisa za izlazak iz ove situacije, a prva glava FCC-a Tom Viler će morati da se čvrsto opredeli za jedan ili drugi pravac. S obzirom da ga je na tu funkciju imenovao Obama i da u FCC komisiji ima više demokrata nego republikanaca, izvesno je da će Viler morati da sledi Obamin kurs.
Neko bi mogao reći da ova uredba ubija tržište internet uslugama, ali istina je da tržište jednostavno ne postoji, i – vrlo verovatno – ni ne može da postoji. Ove kompanije su stare, ukorenjene, i izuzetno dobre da u sistemu iznađu način kako bi zaštitile svoje interese. U nedostatku konkurencije koja bi eventualno zadržala kompanije kao što su Verizon i Comcast, potreban je zakonski propis koji koji bi, zapravo, odražavao način na koji se Internet koristi danas.
Po svemu sudeći, jedina prava bitka vodiće se oko toga ko će platiti da bude “priroritet”, a ko će se zaglaviti u “uskom grlu”, ko će po “proporcionalnom sistemu” imati prednost, a ko će biti ugušen jačim igračima. Veliki kablovski operateri oduvek su podržavali pravila koja ne postavljaju nikakvu regulativu za moguće blokade – a upravo je predsednik Nacionalne asocijacije kablovskih i telekom operatera (NCTA) Majkl Pauel, kao republikanac, predvodio FCC kada je prvobitno predložio baš ovu regulativu. A i sam Comcast pristao je da se pridržava strožih pravila sve do 2018. godine, što je uslov koji će mu omogućiti da konačno kupi NBC Universal. Sigurno će se čuti još mnogo žalbi od strane “telkosa” (telekom i kablovskih operatera) kako im nisu potrebna nikakva pravila, i kako je “Kongres jedino pravo mesto za ovako obimne promene”, ali realnost je daleko manje “slobodna” i ne ostavlja prostora za preterano divlju igru samih operatora.
Obama je odabrao svoju glavnu bitku
Izuzetno je važna činjenica to što Obama želi da bežični internet potpadne pod ista pravila kao i kablovski internet. Distributeri bežičnog interneta otišli su najdalje u nekim od najtežih besmislica čitave tržišne utakmice jer insistiraju na tome da su frekvencije ograničen resurs i da oni moraju da deluju na drugačiji način, ali realnost je da AT&T i Verizon gomilaju ogromne količine neiskorišćenih frekvencija, dok se Amerikanci sve više okreću mobilnom internetu kao svom primarnom pristupu svetskoj računarskoj mreži. Kraće rečeno, monopolisti na tržištu kupuju prostor koji ne koriste za razvoj mreže, a onda građani nemaju dovoljno dobru uslugu: kupuju se frekvencije, a pri tom se ne koriste kako bi se obezbedio bolji telekom i internet saobraćaj.
Tajming za ovaj Zakon je još jedna zanimljivost. Obama je upravo izabrao svoju glavnu bitku za borbu protiv Republikanske stranke koja je u usponu, okrepljena ogromnim trijumfom na upravo završenim izborima za Kongres, i koji “neće dozvoliti da se ovakve stvari dešavaju naprečac”. Razvoj situacije očekuje se tokom 2015. a ono što je “pomutilo vodu” je moguće odobrenje koje će FCC/ DOJ dati zeleno svetlo za spajanje kompanija Comcast i Time Warner Cable.
Neutralnost interneta je oduvek bilo teško objasniti široj javnosti, ali ako ona ne bude funkcionisala pri odobravanju spajanja kompanija Comcast i TWC onda će, u svakom slučaju, biti uveliko olakšano. U ovoj borbi, Comcast će biti na jednoj strani a neutralnost interneta na drugoj. Ono što će svaka strana morati da odluči jeste: da li bi Comcast trebalo da bude još snažniji, a sa manje nadzora? Izgleda kao da je ovaj izbor lak.
Obama: sačuvati neutralnost interneta
Američki predsednik je od Federalne komisije za komunikacije (FCC) zatražio da klasifikuju internet kao “javni alat” tj. javno sredstvo. Drugim rečima, on od FCC-a traži da zaštiti neutralnost interneta. Podsetimo, debata o neutralnosti interneta na tlu Evropkse unije vodila se krajem 2013. Na ovom talasu je, na neki način, i Obamina inicijativa da neutralnost interneta bude primenjena i na američkom tlu.
Zato je američki FCC u aprilu ove godine najavio da radi na novom setu pravila koja bi provajderima dozvolila da drugačije tretiraju web saobraćaj, što bi dalo prednost velikim kompanijama.
Nova pravila omogućila bi velikim kompanijama da plate za brži internet što bi, prema mišljenju stručnjaka, dovelo do diskriminacije korisnika.
“Došlo je vreme da FCC prizna da je usluga širokopojasnog interneta od iste važnosti kao i brojne druge vitalne službe”, rekao je Obama u saopštenju koje je u ponedeljak poslato iz Bele kuće.
Obama je tako službeno podržao neutralnost interneta, naglašavajući kako ne bi trebalo dozvoliti kontrolu provajdera internet usluga. Nije do kraja jasno kako će i hoće li FCC reagovati nakon Obamine izjave, jer predsednik SAD ne može direktno da utiče na odluke FCC-a.
Internet postaje sve važniji medij u svakodnevnom životu i radu. Zahvaljujući internetu, informatičko društvo svakim danom sve je bogatije za nove zabavne, poslovne i informativne sadržaje i usluge. Internet je plodno tle za inovacije i nove poslovne prilike. Javne službe kroz internet bitno poboljšavaju komunikaciju s građanima i nude svoje usluge na jednostavan način. Tradicionalno, internet je bio neutralan i otvoren. Takav je prvobitno i zamišljen. “Neutralan” znači da je sav saobraćaj koji protiče internetom podjednako tretiran, a svi paketi koji ulaze u internet dobijaju isti tretman na svom putu kroz mrežu od izvora do odredišta. Otvoren znači da je moguće povezati se na internet pomoću svakog uređaja koji je kompatibilan definisanom standardu. Mnoge nove usluge informatičkog društva, u prvom redu zabavnog sadržaja koje sadrže video, zahtevaju velike kapacitete prenosa.
U zadnje vreme svedoci smo prave eksplozije video sadržaja koji se prenosi putem interneta, što dovodi do zagušenja u mreži. Operatori rešavaju problem zagušenja u prvom redu povećavanjem kapaciteta. Kada kapacitet nije moguće brzo povećati, primenjuju se metode upravljanja internet saobraćajem, što im omogućava bolje iskorišćavanje postojećih kapaciteta. Operatori tako, recimo, mogu da saobraćaju, koji je osetljiviji na kašnjenje, daju veći prioritet pri prenosu. Takođe, mogu da naplaćuju rezervisani i garantovani kapacitet ili da blokiraju određeni sadržaj. Očigledno je da upravljanje net-saobraćajem donosi prednosti. Postavlja se, međutim, pitanje je li moguće iskoristiti metode upravljanja saobraćajem za borbu protiv konkurencije i stvaranje prednosti u tržišnoj utakmici.
Diskriminišuće mere
Pojavom određenih mrežnih operatera koji su, ponajpre u SAD, a u manjoj meri i u nekim evropskim državama doveli do toga da su bila ugrožena osnovna načela interneta kao otvorene i neutralne mreže slobodne za pristup svim standardizovanim uređajima – omogućavanjem korišćenja aplikacija i usluga po izboru krajnjih korisnika kao i jednakim tretmanom celokupnog internet saobraćaja koji prolazi kroz mrežu – pokrenula je globalnu raspravu o očuvanju neutralnog i otvorenog karaktera interneta. Navedene mere bile su usmerene prema diskriminišućem blokiranju i usporavanju internet saobraćaja, blokiranju određenih aplikacija ili otvaranju prostora za stvaranje novih poslovnih odnosa između mrežnih operatera i davalaca usluga i sadržaja, koji bi se takođe zasnivali na primeni navedenih diskriminišućih mera. Najčešće navedene mere, koje se mogu smatrati ugrožavanjem neutralnosti mreže i otvorenosti interneta, bile su one primenjivane na način da krajnji korisnici nisu bili na zadovoljavajući način obavešteni o njihovoj primeni.
Mrežna neutralnost u bici protiv profita
Na jednoj strani su strogi zagovornici mrežne neutralnosti koji se protive svakoj vrsti upravljanja saobraćajem pri kojoj bi kriterijum upravljanja bio izvor sadržaja, odredište ili vrsta sadržaja. Na drugoj strani su mrežni operateri, koji u metodama upravljanja net-saobraćajem vide mogućnost stvaranja dodatnih izvora prihoda, na primer stvaranjem novih proizvoda kao što je ponuda određenog garantovanog kapaciteta prenosa. Između tih dvaju krajnosti nalaze se sva ostala međurešenja i koncepti.
A kako je u Evropi?
Evropska komisija je još pre četiri godine (2010) stavila na javnu raspravu pitanja o otvorenosti interneta i mrežnoj neutralnosti. Tada je EK, u sklopu javne rasprave, primila preko 300 komentara i predloga zainteresovanih strana, uključujući operatere, pružaoce internet-sadržaja, korisnike, članice EU i ostalih.
Najvažniji zaključak, koji se nameće iz dobijenih odgovora, jeste da je potrebno sačuvati otvoren i neutralan internet. Rasprava je takođe pokazala da za sada ne postoji snažan zahtev za promenama u zakonodavstvu, ali da je potrebno pažljivo pratiti razvoj situacije. U ovom trenutku potrebno je utvrditi šta je potrebno detaljnije pratiti u bliskoj i daljoj budućnosti. Takođe će biti potrebno odrediti smernice i preporuke, vezane uz pitanja o otvorenosti interneta i mrežnoj neutralnosti. Posebno je naglašena potreba za poboljšanjem transparentnosti prema krajnjim korisnicima, potencijalno najjači mehanizam koji bi mogao da na pravi način reguliše probleme koji nastaju pri neprimerenoj upotrebi metoda upravljanja saobraćajem, a koje se mogu smatrati kršenjem načela neutralnosti mreže.