Kineske carinske protivmere: Nalaganje američkim kompanijama da odu iz Kine je nerealno razmišljanje.
Kineske carinske protivmere su bile neophodne nakon što su Sjedinjene Američke Države nametnule 10-procentne carine na još 300 milijardi američkih dolara vredan uvoz iz Kine.
Neki američki političari su odgovorili nalaganjem kompanijama iz SAD-a koje posluju u Kini da odu i pronađu alternativu ili presele investicije i proizvodnju kući.
Postoji stabilna globalna mreža koja se sastoji od lanaca vrednosti (roba i usluga), lanaca snabdevanja i industrije. Multinacionalne kompanije se trude da ostvare maksimalan profit raspodeljujući resurse širom sveta prema pravilima tržišne ekonomije, pa zbog toga primedbe da posluju protiv ekonomskih zakona „određenih ljudi“ iz Sjedinjenih Država nisu dobrodošle.
Američki Nacionalni maloprodajni savez je nedavno dao izjavu kako je pronalazak alternativnih nabavnih baza (prostije: zamena dosadašnjih dobavljača novima) “skup i dugotrajan proces” i kako je “nerealno” za američke maloprodajne kompanije da se odsele iz Kine, druge najveće svetske ekonomije. “Naša prisutnost u Kini nam omogućava da dospemo do kineskih potrošača i razvijemo inostrana tržišta,” rekao je Dejvid Frenč (David French), viši potpredsednik Nacionalnog maloprodajnog saveza za odnose s vladom. “To nam, zauzvrat, omogućava prilike za rast i širenje koje mogu iskoristiti američki radnici, ljudi iz poslovne sfere i potrošači,” rekao je French.
Američka privredna komora je takođe u izjavi istakla da su “kompanije iz Sjedinjenih Država ambasadori pozitivnih promena u kineskoj ekonomiji, koje nastavljaju da donose dobrobit za oba naroda.” U izjavi se takođe pozivaju “uprava i vlada Kine da se vrate za pregovarački sto kako bi dovršile sporazum”. (Njujork tajms je 1. septembra objavio članak o najnovijim Trampovim potezima, koji SAD i Kinu još više udaljavaju od rešenja.)
Wall Street Journal je objavio članak u kojem stoji da su neki globalni proizvođači koji su mislili da odustanu od kineskog tržišta konačno shvatile da se zemlje poput Vijetnama ne mogu uporediti s Kinom kao proizvodna odredišta. Seljenje njihovih proizvodnih centara iz Kine je nemoguće.
Ekonomski rast Kine postaje sve snažnije orijentisan na kvalitet. Kako se transformiše ekonomski i nadograđuje uz benefite koji potiču od politike reformi i otvaranja, ukupna konkurentnost Kine kao odredišta za investicije će i nadalje biti bez premca.
Kina ima ogromno tržište od 1,4 milijardi ljudi, rastuću srednju klasu, radnu snagu koja se meri stotinama miliona ljudi i mrežu moderne infrastrukture, kao i najsveobuhvatnije proizvodne industrije na svetu. Sve ovo uzeto zajedno daje kineskom tržištu veliki potencijal i vitalnost. U 2017. je obim prodaje američkih kompanija u Kini dostigao 700 milijardi američkih dolara, a profit im je prešao 50 milijardi.
Martin Jacques o Kini kao velikoj sili
Na nedavnoj Konferenciji „Camden“ u Mejnu u Sjedinjenim Američkim Državama s ovogodišnjim fokusom na pitanje “da li je ovo stoleće Kine?”, Martin Jacques, viši saradnik na Univerzitetu Kembridž i gostujući saradnik na univerzitetima Cinghua i Fudan, održao je govor pod nazivom “Kakva će Kina biti kao velika sila?”.
Kakva će Kina biti kao velika sila?
Jacques je u svom govoru postavio to pitanje, oblikovano u kontekstu dve velike promene koje su se odigrale u protekloj deceniji. “Prvo, odvijao se pad Sjedinjenih Američkih Država, izazvan ili naglašen zapadnom finansijskom krizom. I drugo, dogodio se rast Kine, ponovo nakon zapadne finansijske krize, uz udvostručavanje veličine Kine odnosno njene ekonomije i privrede u narednih 10 godina, upoređujući je s američkim privredom i ekonomijom, uz rast od otprilike 10% u tom razdoblju.”
Kina je prerasla u “proizvođača i oblikovaoca globalizacije”
Pod novim vođstvom, rekao je Žak, “dogodila se promena u kineskoj spoljnoj politici, a Kina se pomakla s uloge “primaoca globalizacije” u “proizvođača i oblikovaoca globalizacije.”
On je rekao da je promena stavila u iskušenje zapadno razumevanje Kine, jer “nismo verovali da je održiva, a sad mislim da bi trebalo da se suočimo s činjenicom da je ovo značajna promena koja se odvija i treba da joj nekako damo smisao, da je shvatimo.”
Kina se mora razumeti prvenstveno kao civilizacijska država
Žak je govorio o četiri ključne razlike, od kojih je prva vezana uz temeljni princip nacionalne države. “Kina nije nacionalna država na jednostavan način” rekao je. “Da bi je razumeli, moramo je shvatiti, po mom mišljenju, ne kao primarno nacionalnu već kao civilizacijsku državu.”
Decentralizacija upravljanja, sistem ima veliku podršku i legitimaciju, razlika između koncepta države u Kini i na zapadu
Druga ključna razlika koju Žak prepoznaje je kineska decentralizacija upravljanja. Istakao je „dugačko razdoblje carske vladavine kada je država konsolidovana kao jedinstvena na temelju onog što je nazvao “jedna civilizacija, mnogo sistema,” Treće, ističući istraživanje Pew Global Attitudes-a o nivou zadovoljstva Kineza po pitanju kineskog upravljanja, Žak je rekao da sistem “uživa u velikom nivou podrške i legitimacije.” Poslednja od četiri ključne razlike između koncepta države u Kini i na zapadu je vezana za način na koji oni vide svoju ulogu u svetu.
Veze Kine sa svetom u razvoju će je činiti velikom silom, istaknuta uloga Pojasa i puta
Govoreći o odnosima Kine sa svetom u razvoju, Jacques je rekao da je to veći strateški prioritet za Kinu od bilateralnih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Rekao je da, uzevši u obzir da će do 2030. godine globalni jug činiti 67% BDP-a, veze Kine sa svetom u razvoju jesu deo onog što će je činiti velikom silom u godinama koje dolaze. Takođe je istakao ulogu inicijative ‘Pojas i put’ u preobražaju globalnog upravljanja.”
Problemi oko Pojasa i puta ne mogu ugroziti inicijativu
Takođe misli da je Kina “naučila mnogo baveći se sa svetom u razvoju.” Entuzijazam zemalja duž Pojasa i puta dolazi iz prepoznavanja mogućnosti za preobražaj koje nudi. Žak je priznao da se Kina susrela s problemima kod sprovođenja Pojasa i puta, premda ti problemi nisu toliko teški da bi ugrozili inicijativu.
SAD treba da živi u svetu u kojem je i Kina njen takmac
Jacques je završio s jasnom porukom Sjedinjenim Američkim Državama. Kada je reč o tehnološkoj inovaciji, Sjedinjene Američke Države će morati da žive u svetu u kojem je Kina rival. Uspon Kine kao velike sile će zahtevati od zapada i Sjedinjenih Američkih država da se nose s novim oblicima saradnje, ali i suparništva.
Ivona Lađevac: Sijev govor pokazao smer razvoja svetske ekonomije
Ivona Lađevac, šefica Centra za istraživanje „Pojasa i puta“ pri srpskom Institutu za međunarodnu politiku i ekonomiju, smatra da je govor predsednika Sija obrazložio kineski stav i pokazao smer razvoja svetske ekonomije.
Kineski predsednik Si Đinping nedavno je na 14. liderskom samitu G20 održao govor sa temom „Zajedno ulažemo napore u visokokvalitetnu svetsku ekonomiju“. Sijev govor je privukao široku pažnju međunarodne zajednice.
„Govor predsednika Sija na samitu G20 u Osaki je pokazao neophodnost saradnje u međunarodnim odnosima i u međunarodnoj ekonomiji, pošto je to bitan preduslov za dalje prosperitet ne samo Kine i G20, već i svih zemalja sveta,“ rekla je Lađevac.
Lađevac je navela da je cilj Inicijative „Pojas i put“ jačanje komunikacije i povezivanje tržišta, kako bi više zemalja i regiona podelilo rezultate privredne globalizacije.
„Do sada smo videli da Inicijativu ’Pojas i put’ prihvata sve veći broja zemalja. Ova inicijativa zapravo predstavlja način multinacionalne saradnje između svih država. Svako od tih država ostvaruje korist za sebe. To je promenilo stav nekih institucija koje su u početku bile prilično kritičke prema inicijativi. Inicijativa će doprineti stabilnosti međunarodne ekonomije“, zaključila je Lađevac.
Izvori:
Martin Jacques o Kini kao velikoj sili
Bloomberg: Kini i Americi treba saradnja ne trgovinski ratovi
Ivona Lađevac: Sijev govor pokazao smer razvoja svetske ekonomije