Mladi ekonomista je u poseti klijentu radi prezentacije. Klijent hvali njegov ručni sat, uz molbu da mu ga ustupi na trenutak. Polaskan, ekonomista mu odobrava.
Nakon što ga je pogledao izbliza, klijent mu se nasmeši: “Mislim da je vreme na vašem satu netačno.”
Ekonomista mu, šokiran, kaže da je to nemoguće.
Zatim objašnjava klijentu kako se, svake noći, njegov sat sinhronizuje sa atomskim časovnikom. Opisuje mu kako je atomski sat izuzetno tačan jer se zasniva na složenoj fizici koja se dotiče moći atoma. Potom mu elaborira kako mu satelitski signali pomažu da svoj sat sinhronizuje s atomskim, a da se za sam proces sinhronizacije i podešavanja koriste ispravni i čvrsti matematički modeli, koji čak uključuju i Ajnštajnovu teoriju relativnosti.
Ekonomista potom izvlači parče papira i otpočinje da piše seriju jednačina i dijagrama kako bi klijentu podrobnije objasnio ove stvari. Konačno, ekonomista samouvereno završava izlaganje, ukazujući klijentu na svoj papir s ispisanim dokazima: “Čitav dokaz je ovde – nema načina da je moj sat netačan.”
Klijent ništa ne progovara.
Nakon dugog ćutanja, ekonomista se nasmeši: “Vidim da ste impresionirani mojim znanjem fizike. Želim da vam kažem da su moji ekonomski modeli zasnovani na sličnoj strogoj matematici i teoriji. Mogu vas uveriti da su ovi modeli tačni koliko i moj sat.”
Usledila je stanka.
“To me brine”, konačno promrmlja klijent. “Toliko ste impresionirani vašim teorijama i matematičkim formulama da ste zaboravili da na vašem satu promenite vremensku zonu kada ste došli ovde. Uljudno sam pokušavao da vam nagovestim da ste na ovaj sastanak zakasnili sat vremena, pošto vaš časovnik niste podesili na lokalno vreme.
“Ako su vaši ekonomski modeli tačni koliko i vaš sat, onda smo u nevolji.”
Modeli čine da pretpostavke postanu jednostavnije i objasne stvari koje su složenije. Pretpostavke koje se koriste za modelovanje teorija često su nerealne, ali mogu pojednostaviti stvarnost kako bi nam pružile korisne uvide. Zbog toga, kada su projektovani i pravilno upotrebljeni, teorijski modeli mogu biti sjajna stvar.
Ponekad, međutim, matematička i teorijska strogost koja stoji iza teorijskih modela prouzrokuje u nama lažni osećaj poverenja u njih. Ovo nas može navesti da, uljuljkani, prenebregnemo kako i sami teorijski modeli funkcionišu isključivo unutar svojih granica, kao i da zaboravimo na nužnost redovnog preispitivanja pretpostavki koje stoje iza tih teorija.
Najveće zablude o ekonomiji često se javljaju onda kada se previše oslonimo na ekonomske modele zasnovane na pogrešnim pretpostavkama. Takve greške mogu rezultirati ozbiljnim problemima, recimo, u pogrešnom vođenju ekonomske politike koju sprovodi vlada neke zemlje, ili katastrofalno pogrešnim ulaganjima na finansijskim tržištima.
John Soroushian, NYU MBA worked at Brookings, the Fed, and Treasury