Nakon privremenog usporavanja, zainteresovanost Kine za evropske kompanije ponovo raste; cilj je dobiti pristup najsavremenijoj ekspertizi, stručnim znanjima i tehnologiji Zapada, donosi nemački onlajn poslovni portal, Handelsblat Global.
Američka poslovna grupa Merck je početkom prošlog meseca stavila na prodaju jednu od svojih najvrednijih nekretnina. Ova najstarija farmaceutska kompanija na svetu želi da se izvuče iz svoje globalne proizvodnje lekova bez recepta, prodajući svoj ogranak proizvodnje pomoćnih medicinskih sredstava na kojem je sada angažovano 3.800 zaposlenih širom sveta, i s godišnjim prihodima od 860 miliona evra (milijardu dolara).
Izvori bliski globalnom finansijskom sektoru kažu da je interes Kineza za ovakvo i slična preuzimanja ogroman: “Brojne kineske kompanije su upravo sada otpočele „igru nerava“ sa evropskim prodavcima, iskušavajući njihovu postojanost i strategiju. Ali, čak i uprkos strožijim zakonskim ograničenjima, strateška akvizicija ima smisla i neće biti zaustavljena” procenjuje Huanping Žang, stručnjak za nemačko-kineske poslove u ekonomsko-političkoj savetodavnoj firmi Eurasian Consulting.
Prodaja američke multinacionalke Merck mogla bi označiti početak novog talasa kineskih preuzimanja. Nakon jedne teške godine za kineski biznis, advokati, konsultanti, bankari i rukovodioci polažu sve više očekivanja od Pekinga, za koji se nadaju da će uskoro krenuti u potragu za inostranim akvizicijama. Ključni datum je upravo sada, 18. oktobar, kada će predsednik Si Đinping predstaviti svoj novi rukovodeći tim na 19. Kongresu Komunističke partije. On će, takođe, označiti željeni strateški pravac za kineska državna preduzeća.
Ekspanzija kineskih biznisa u inostranstvu može biti ključni činilac predsednikove ekonomske vizije. “U narednih 12 meseci prisustvovaćemo potpisivanju kinesko-evropskih ugovora vrednih milijarde dolara. Neke od targetovanih akvizicija na zapadu biće javno listirane kompanije koje su kotirane na berzi”, rekla je Ji Sun (Yi Sun), analitičarka pri konsultantskoj kući Ernst&Young (EY). Evropska preduzeća od suštinskog interesa za Kineze uključuju banke, osiguravajuća društva, farmaceutske i kompanije za razvoj robotike, ali i staračke domove i centre za negu, rekla je ona.
Kineski rukovodioci su sve do sredine 2016. imali značajnu slobodu i odrešene ruke u svojim nastojanjima da realizuju inostrana preuzimanja. Ovo je rezultiralo masovnim preuzimanjima kompanija sa evropskog kontinenta, u kojima su učestvovale kineske kompanije koje su se sada domogle EU firmi iz oblasti industrije, zabave i nekretnina. Najveću ponudu ispostavio je koncern Kemčajna (Chemchina), koji je za švajcarsku kompaniju Syngenta ponudio 42 milijarde dolara. Tragajući za načinom na koji bi povećala svoju poljoprivrednu proizvodnju, Kina je pre svega želela da preuzme ovog švajcarskog giganta za proizvodnju semena i pesticida zbog stručnosti i ekspertize koju poseduje. Ovaj pekinški hemijski gigant sklopio je i druge velike ugovore, progutavši pre godinu dana italijanskog proizvođača guma Pirelli, baš kao i nemačkog proizvođača mašina i alata, KraussMaffei.
Prodaja evropskih kompanija kineskim takmacima nije uvek išla tako glatko. Kineski proizvođač kućnih proizvoda Midea je proširio svoju oblast poslovanja kada je 2016. kupio „Kuku“, nemačku kompaniju za proizvodnju robota koja zapošljava više od 12.000 širom sveta. Berlin je u to vreme čak izražavao zabrinutost zbog toga što je ova najnaprednija nemačka firma za automatizacione tehnologije prešla u kineske ruke. Kako se dogodilo da Kuku kupe Kinezi? Stvar je prosta: nijedan evropski kupac nije mogao biti pronađen tenderom, pa je ova prodaja Kinezima došla na red kao sticaj okolnosti – nijedan poslovni subjekt iz EU nije želeo da preuzme Kuku. Akvizicija je na kraju odobrena u kompanijskom vrhu. Međutim, naknadna debata u Nemačkoj rezultirala je strožim propisima za prodaju visoko-tehnoloških kompanija stranim kupcima. “Trenutno je teško reći koliko će se ova regulativa strogo primenjivati”, kaže Matijas Horbah (Matthias Horbach), specijalista za finansijska preuzimanja pri njujorškoj pravnoj firmi Skadden, Arps, Slate, Meagher & Flom.
Talas akvizicija ne samo da je privukao političku pažnju već je izazvao i velike valutne neravnoteže u samoj Kini. Vlada je od novembra 2016 takođe ušla u odlučivanje o akvizicijama, koje sada moraju da osnažuju i podupiru osnovnu delatnost kineskih kompanija. Kineske investicije naglo su pale: od januara do septembra ove godine, kineske akvizicije u Evropskoj uniji iznosile su 24,4 milijarde dolara, što je za 11 odsto manje nego 2016. godine, prema podacima Thomson Reutersa.
Bez obzira na to, investicioni bankari, advokati i konsultanti koji gaje bliske poslovne veze sa kineskim poslovnim miljeom uvereni su da novi talas preuzimanja evropskih firmi brzo narasta. Cilj nosećeg industrijskog plana, skovanog u Pekingu, jeste da do 2025. godine modernizuje ključne sektore kineske industrije. Međutim, postizanje industrijskih standarda svetske klase iziskuje, pre svega – zapadnu ekspertizu. “Kontrole tržišta kapitala u Kini dovode samo do nekih poslova, čiji je broj nevelik. Bez obzira na to, kineski novac prisutan je u mnogim aktuelnim licitacijama. Ponuđači iz Kine su sada manje divlji, zreliji su i iskusniji”, rekao je Oliver Litkens (Oliver Lütkens), kopredsednik nemačkog odeljenja za preuzimanja pri Dojče banci (Deutsche Bank).
Merck-ovo poslovanje sa lekovima bez recepta moglo bi se koristiti od strane potencijalnih kineskih kupaca kao platforma za njihova dalja preuzimanja. “Kinezi misle da imaju najviše razloga za ulazak u farmaceutski biznis”, rekao je jedan insajder. Pa ipak, u ovoj industriji prisutna je ogorčena konkurencija za vrhunske akvizicije, a čest ishod rivalstva su žestoku „aukcijski ratovi“.
Ovo ne bi trebalo da bude neki problem: kinesko tržište je zdravo i u dobrom stanju, a uz to je podstaknuto i istorijski visokom stopom štednje. Kineski kupci misle da je vredno truda i da se isplati plaćati premijum-cene kako bi ušli na evropsko tržište. “Kineski investitori će platiti donekle višu cenu za akvizicije”, rekao je Žang iz Eurasian Consulting.
Ali nisu samo kompanije za proizvodnju lekova predmet kineskog interesovanja na evropskim javnim tenderima. Kineski ponuđači mogu i dalje da bezuspešno vrebaju izvesne evrokompanije, recimo, nemački Osram: prošlogodišnja kineska ponuda za preuzimanje ovog proizvođača rasvete je, zahvaljujući političkom pritisku, poništena. Početkom ovog oktobra došlo je do prihvatanja iznenađujuće niske ponude, naime, kada je Siemens prodao svoj preostali udeo u Osramu, čineći ga još atraktivnijim za kineske kompanije poput proizvođača poluprovodnika San’an Optoelectronics.
Širom sveta se lako mogu uočiti i drugi strateški potezi Kineza. Jedan kineski konzorcijum je ovog jula kupio Singapurski kontejnerski terminal Global Logistic Properties za 11,6 milijardi dolara. WKW, pekinški proizvođač auto delova, gradi svoju fabriku električnih automobila vrednu milijardu dolara u nemačkoj državi Frajštat-Zaksen.
A Istočni zmaj izgleda da je spreman za veće, čak i smelije skokove. Tokom narednih meseci, Evropa može očekivati dalekoo više kineskih ponuda za preuzimanje. “Za Kinu, evropsko – a pre svega nemačko – tržište ostaje veoma privlačno”, kaže Džuli Lao, pravna savetnica za akvizicije iz Hong Konga.