Kako mi je to Džef (Jeff Platt), moj drugar sa koledža ispričao o svom velikom putovanju po Evropi: “Nešto je puklo u meni. Bilo je to kao da sam se odjednom probudio”. Džef Plat je direktor prvog zatvorenog parka za trambuline, Sky Zone Indoor.
Iako je u to vreme imao samo 24 godine, Džef je bio potpuno iscrpljen. Radio je 16 sati dnevno, sedam dana u nedelji, a tada je prošlo dve godine od pokretanja njegovog drugog trampo-parka – ovog puta ne u Los Anđelesu već u Sent Luisu. Nije uzimao nikakve odmore i slobodne dane, niti je imao društveni život. Po tradiciji onih koji počinju ni iz čega a izgrade nešto, ovaj posao je isprva započeo njegov otac, Rik. Ali, navika “neumornog zamaranja” koju je Džef nasledio od oca bila je održiva samo do onog trenutka kada je udarila o stvarnost – rušeći njegove mentalne i fizičke limite koje, uostalom, imamo svi mi.
“Osećao sam se kao da nedostajem samom sebi”, kaže Džef. “Sve što sam radio bilo je da se razbijam od posla. Bio sam iscrpljen. Morao sam da usporim. Napravio sam korak unazad, rekavši sebi kako je krajnje vreme da zaposlim još neke ljude.”
Preduzetnici su često poznati po svom ‘žongliranju’ mnogobrojnim funkcijama i ulogama koje imaju pri vođenju svojih firmi, provodeći neuobičajeno puno sati u radu. Ali, raditi bez “povlačenja ručne” je loša navika koja može ugroziti zdravlje i poslovanje, kao i “bolji život”, zbog kojeg preduzetnici, navodno, toliko i izgaraju (ako zanemarimo finansijski faktor).
Lako je pasti u zamku opterećivanja poslom i iscrpljivanja, jer, kapital u prvim danima vašeg preduzetničkog poslovanja nije veliki – a vi se trudite da ga uvećate, i zato danonoćno radite. A neki ambiciozni, uspešni preduzetnici možda vam i neće odati najveću tajnu produktivnosti a to je – princip obnavljanja sopstvenih snaga i “punjenja baterija”. Regeneracija energije svodi se na ovo: posao ćete brže i kvalitetnije obaviti onda kada se vratite korak unazad i odmorite mozak i telo. Studije pokazuju da je ovakav pristup povećavanja sopstvenih poslovnih performansi nakon pauziranja efikasno u svakom vremenskom rasponu: od dugačkih letnjih odmora, pa do mikro-pauzi koje mogu trajati samo tridesetak sekundi. Ukratko: svaka pauza, onda kada se osećate preopterećenim i iscrpljenim, jeste dobra pauza, koja poboljšava vaš učinak nakon što ponovo “uđete u igru”.
Kada snaga iscuri
Kontinuirano vreme provedeno na zadatku pokreće deformacije kao što su stres, umor i negativno raspoloženje – ovo slabi vaše moći usredsređivanja na posao, baš kao i fizičke i emocionalne resurse. Sposobnost mozga da se samoreguliše – da ostane disciplinovan – opada uporedo sa svakom vežbom samokontrole koju uradite tokom dana. Ovo predstavlja gubitak resursa koji se mora nadopuniti, ili će vam, u protivnom, postati teže da ostanete na poslu i da, ujedno, posedujete pažnju potrebnu pri rešavanju problema.
“Postoji mnogo istraživanja koja kažu da posedujemo samo ograničen fond kognitivnih resursa”, kaže Alison Gabrijel, asistentkinja na katedri za menadžment pri Univerzitetu Virdžinija Komonvelt, koja proučava poslovne zahteve i motivaciju zaposlenih. “Ako stalno iscrpljujete svoje resurse, ne možete biti tako produktivni kao što biste mogli. Ako se na ivici snaga, istraživanja beleže pad vaših performansi. U takvom stanju, sve ste manje u mogućnosti da istrajete na rešavanju svakodnevnih poslovnih zadataka.”
Ovo je nekako kontraintuitivno, tj. “nelogično” u našoj kulturi programiranoj da veruje kako je potrebno raditi skoro non-stop kako biste što više prodali, i kako biste istrajali kao konkurentni takmičar u ovoj trci, koja od vas zahteva sve snage i moći. Za većinu preduzetnika, odmor se smatra “carstvom običnih smrtnika”, kojeg preduzetnici odlažu za budućnost koja nikada neće doći. To je kao da svakog dana radite ‘Ironman’ trijatlon, da biste do cilja dopuzali četveronoške.
Den Saliven (Dan Sullivan), koosnivač firme za obučavanje u poslovnim strategijama i koautor knjige ‘Zakoni doživotnog privrednog rasta’ (The Laws of Lifetime Growth), kaže da je ustaljeni mentalitet, koji preduzetnike drži u stanju neprekidne iscrpljenosti, upravo razlog zbog kojeg firma može da se ‘zaglavi’ a deo potencijalnih profita bude izgubljen. Saliven je izgradio multimilionski kouč-centar u kojem preduzetnike savetuje da učine poslednju stvar na svetu koju bi ikada pomislili da urade: da uzmu svo vreme potrebno kako bi se potpuno odmorili. Njegova mantra glasi: produktivnost i performanse započeti sa slobodnim vremenom, za koje on tvrdi da je gorivo za novu energiju, kreativnost i fokus koji dovodi do uspeha.
“(Za vaš uspeh) nije najbitnija količina vremena kojeg provodite radeći svaki dan”, kaže Saliven. “Preduzetnici su imaju satisfakciju i dok rešavaju probleme, dok se trude da budu kreativni u svom poslu. To je nagrada za njihov napor. A rešenja možete kreirati u kraćem vremenskom periodu samo ako se budete odmarali i ako se redovno osvežavate”.
Jedan od njegovih klijenata, Džonatan Gasman (Jonathan Gassman) iz njujorške finasijske grupe Gassman, iskreni je poklonik ove poslovne filozofije. Pre nego što je saznao za Salivenov program bio je ‘radoholičar’ koji svake godine uzima možda nedelju dana “odmora” koji to nije bio, pošto bi tokom odsustva s posla mnogo toga proveravao e-mailom. Omogućivši sebi da se oslobodi ropstva kojeg je samome sebi nametnuo, konačno ga se oslobodivši zahvaljujući Salivenu, “Moj lični kao i prihodi kompanije dramatično su porasli, a ja sam započeo još dva biznisa koja nikako drukčije ne bih mogao – da nisam prihvatio odmor kao svoju rutinu tokom radnog dana,” kaže on. “Kvalitetnije slobodno vreme je ono što je zaista pokrenulo stvari.” Danas Gasman uzima šest nedelja odmora godišnje, kada je potpuno van kontakta s kancelarijom i poslom.
Nakon godina konstantnog izgaranja, dugačkog prekovremenog rada i teških poslovnih putovanja, Saurabh Bhatia otkrio je da je njegov prirodni rezervoar energije iscrpljen, došavši do svog dna. “Moj organizam mi više nije davao energiju na koju sam godinama navikao, a onda se i osećaj životne radosti istopio”, kaže Bhatja, koosnivač i izvršni direktor kompanije za mobilno video oglašavanje ‘Vdopia’ iz Frimonta, Kalifornija. A onda je čuo TV komentatora koji govori o tome da je košarkaš LeBron Džejms uzeo pauzu kako bi ‘napunio baterije’. Ova vest je, shvatio je odmah Bhatia, bilo ono što je i njemu bilo preko potrebno.
Bhatja je započeo svoj sopstveni program “ojačavanja” uključivši u svoju radnu rutinu i dnevne pauze, potom sastanke u hodu, ručak sa prijateljem, plivanje… vikendom bi bio sasvim isključen iz e-mailova i poslovne komunikacije, uživajući u aktivnostima kao što su planinarenje ili odlazak na put s porodicom i prijateljima; takođe je počeo da kuva i obavlja druge kućne aktivnosti, koje takođe oslobađaju stresa.
“Ne bi trebalo da dirinčite svakog dana po ceo dan”, kaže Bhatja. “Sada posao obavljam dosta pametnije, otkrivajući kako je manja radna satnica probojnija za moj posao. Osećam da mi je mozak zdraviji i da bolje funkcioniše. Manje sam na strani posla a više na strani života, obraćajući daleko više pažnje na svoje zdravlje i provodeći više vremena sa svojom ćerkom.”
Kako je Bhatja otkrio, produktivnost ne dolazi od udaranja glavom o zid dok ste iscrpljeni poslom, već od zdrave energije i odmora, koji rezultiraju koncentracijom na zadatke, boljom organizovanošću i kreativnošću. Ljudi su kao pametni telefoni ili recimo iPod: Moramo da se napunimo, ili će naša energija presahnuti.
Kako upravljatai mentalnim resursima
Većina nas ne bi dvaput razmišljalo o uzimanju predaha nakon sata košarke ili ‘Zumbe’, ali mentalni zamor je druga priča. Mozak se obično vidi kao večno carstvo koje postoji nezavisno od našeg tela i zakona fiziologije. Ipak, siva moždana masa funkcioniše pre nego telo. S obzirom da danas skoro svi radimo poslove koji iziskuju mentalni napor, ekonomično raspolaganje i upravljanje kognitivnim resursima nije samo još jedna “lepa stvar” koju treba odraditi – ekonomičnost u raspolaganju sopstvenim snagama je od suštinskog značaja.
Mozak je “kao mišić Možete ga ojačati ili oštetiti.”, Kaže Gabrijel. ” Ako pustite da se ovaj mišić dopuni i regeneriše, bolje ćete se mentalno osećati i videćete poboljšanja vaših performansi.”
Redovno punjenje rezervoara – ‘input’ – preduslov je za kvalitetan ‘output’, jer mozak je mašina koja zahteva i te kako mnogo energije. Mozak konzumira 20% svih telesnih kalorija, iako predstavlja samo dva odsto ukupne telesne mase. A energija koja se potroši mora se uvek nanovo unositi.
Baš kao i srce, mozak se zamara od ‘prekovremenih zadataka’. “Ako preopteretimo svoje srce, prva stvar koju treba da uradimo je da se opustimo, ili ćemo, u protivnom, umreti “, kaže Džef Stibel (Jeff Stibel), direktor korporacije Dun & Bradstreet Credibility u jednoj od svojih knjiga, Wired for Though, upravo ispituje ovu stvar. “Ista stvar važi i za mozak. ‘Zaverglajte’ ga previše i pregoreće vam. Beskompromisno, neprekidno uprezanje svih svojih snaga do maksimuma je veoma loš životni izbor.”
Jedna studija je pokazala da se mentalni zamor uspostavlja u našem telu nakon tri sata neprekidnog rada na zadatku; drugi naučnici kažu da je “mozgu potrebna pauza već posle 90 minuta, što je osnovna dužina ritma u ciklusu ‘odmor-rad’, koji se u našem organizmu smenjuju: 90 minuta rada, nakon čega sledi odmor, a potom novih 90 minuta posla…pa odmor”
Besomučno upinjanje da mentalne resurse držimo upregnutima non-stop, ne dozvoljavajući sebi da u našem prirodnom ciklusu dođe do promene ritma dovodi do stresa, sagorevanja i lošeg učinka. Stres koči i “skuplja” mozak na uzak fokus – koji takvo stanje zamora doživljava kao pretnju – a onda je teško koncentrisati se na bilo šta drugo, teško je dobro planirati ili donositi dobre odluke.
Princip obnove snaga
Tokom usredsređenosti na zadatak koristimo ključni kognitivni sadržaj: samokontrolu. Studije pokazuju da regulisanje/ potiskivanje/ kontrola naših emocija jeste stresno. Poznat u istraživačkim krugovima kao ego pražnjenja, samokontrola je svaka aktivnost samoregulacije, neprekidnog korigovanja sebe – usredsređenost, suzbijanje emocija, upravljanje sobom u skladu s kulturnim normama – u svim tim trenucima, a oni si neprekidni – koristimo ograničene regulatorne resurse i tako umanjujemo mogućnost za dalju samokontrolu , iscrpljujući energiju i prouzrokujući zamor.
“Uključivanje u iscrpljujuće izbore i odlučivanja, kako se pokazalo, dovodi do naknadnog oštećenja mehanizama samokontrole” navode autori studije sa Državnog univerziteta u Floridi i teksaškog A&M Univerziteta, kojom je dokazano da samoregulacija stvara nestašicu goriva za moždane aktivnosti (to ‘gorivo’ je nivo šećera u krvi).
Od mišića, pa do neurona vašeg mozga, obrazac je isti: Aktiviranje energetskih resursa zahteva period potreeban za oporavak. Kako? Zatvorili ste protok poslovnih zahteva time što ste se, naprosto, zaustavili usred posla osetivši umor, ili što se već odmarate, ili izgradnjom novih resursa, kao što su energija i kontrola, kako biste zamenili one resurse koji su tokom rada izgubljeni. Cilj je načiniti psihološki otklon od stresa i napora koji izaziva negativnu aktivaciju – napraviti otklon od osećanja napetosti, stresa, ljutnje, nezadovoljstva i zamora – i angažovati se u pozitivnoj aktivaciji, koja pokreće pažnju i energiju: zabavi, zadovoljstvu, učenju i vežbanju određenih veština.
Vreme za pauzu
Mogućnosti za oporavak mogu se kretati od pauze tokom radnog vremena, preko razonode i razbibrige koje isključuju vaš prezaposleni um kada uveče dođete kući, pa do aktivnosti tokom vikenda, do odmora i sna.
Ljudi koji tokom radnog dana uzimaju predah, negujući svoje pauze za odmor i oporavak imali su viši nivo pozitivnog uticaja (raspoloživo izražavanje emocija) nakon pauze, pokazuje studija Džona Trugakosa sa Univerziteta u Torontu. Predahom se obnavljaju regulatorni mehanizmi koja povećavaju naš fokus i elastičnost. Subjekti koji se koriste pauzama za aktivnosti obnavljanja psihofizičkih snaga – relaksaciju, društvene aktivnosti, dremanje – imaju koristi od odmora, dok su oni koji su koristili vreme za poslove – da obave neke druge zadatke – nisu imali tako dobar učinak.
Kao način za najduže odvajanje od poslovnih stresova tokom radnog dana, ručak predstavlja veliku priliku za obnavljanje energije. Radite li dok ručate – nećete uspeti da obnovite vaše snage, pokazuje jedna od Trugakosovih studija. Nasuprot tome, potpuna isključenost i autonomija tokom pauze “može odstraniti negativne efekte posla”, a za posledicu ima manju iscrpljenost na kraju radnog dana. Vežbanje tokom ručka je takođe efikasno. Švedski istraživači otkrili su da dva i po sata vežbanja nedeljno, tokom radnog vremena, povećava produktivnost – iako su takvi radnici proveli 6,25% manje vremena na poslu.
Dokazano je da odlazak na godišnji odmor doprinosi značajnom uvećanju performansi po povratku na posao. ‘Energetski sastojci’ su: 1. vreme provedeno daleko od faktora stresa (morate provesti barem dve nedelje u odmoru kako biste od njega imali koristi), 2. bavljenje nekim aktivnostima koje nas podstiču na usavršavanje i 3. društvena iskustva tj. druženje dok ste na odmoru – sve to izgrađuje kompetencije i bolju povezanost sa okruženjem.
“Ostavljajući posao na poslu”, prilikom odlaska kući, jeste jedna od najvažnijih strategija oporavka – i najteža. Ako ste još uvek opsednuti poslom kada ste van njega, nema oporavka koji bi vam mogao pomoći. Odvajanje od posla kroz razonodu tokom večernjih sati smanjuje umor i unapređuje pozitivne efekte na vašem poslu narednog dana.
Šta ne spada u načine za efikasnu razonodu i opuštanje? Gledanje televizije. Prosečni TV gledalac je blago depresivan, prema studiji Mihalja Čiksentmihaljija (Mihaly Csikszentmihalyi), autora knjige The Flow. Umesto toga, trebalo bi da pokušate s novim hobijima i majstorlucima koji zadovoljavaju osnovne psihološke potrebe kao što su autonomija i kompetentnost, koji nam ulivaju energiju, osnažujući nas i ublažavajući naše poslovne stresove.
Salivenovi klijenti su pokazali da, kada pravite pauzu, važno je da imate način i plan kako da je efikasno koristite, što može dovesti do poboljšanja raznovrsnih performansi. “Učetvorostručili smo veličinu kompanije”, kaže Noah Katz, kopredsednik njujorške firme Foodtown/ Freshtown markets koja ima sa 850 zaposlenih. Kac se 12 godina nalazio u programu obuka za poslovne strategije. “Potrebno je da napunite baterije. Nakon perioda relaksacije, možete se u posao vratiti kao tigar i obaviti više zadataka.”
Pobediti DIY poremećaj
Iako je nakon uspešnog i dugotrajnog, iscrpljujućeg organizovanja posla sa trambulinama Plat imao ‘otkrovenje’ da mu je potrebna dodatna pomoć u obavljanju poslova – tako što će zaposliti nove ljude – s druge strane, bila je to neka sasvim druga priča od one u kojoj se dotad nalazio. Posle svog znoja kako bi kapitalizovao svoj park zabave Sky Zone, bilo mu je teško da veruje drugima, i da im sa poverenjem – makar i nakratko – prepusti svoje poslovno čedo. Dao bi menadžerima moć odlučivanja, a onda bi sve to poništio.
Plat je bio klasičan slučaj DIY (do-it-yoursef) poremećaja, uvek voljan da sve sam obavlja, bez ičije pomoći sa strane; ovaj preduzetnički sindrom uludo traći dragoceno vreme i mentalne snage na stvari koje nisu suštinske za obavljanje posla – odvlačeći vas od inoviranja poslovanja i izgradnje strategija upravljenih ka većoj profitabilnosti.
“Taktika ‘uvek-sve-uradi-sam’ nikako nije u duhu preduzetništva”, kaže Don Mroz iz Voterberija, Konektikat, predsedavajući Univerziteta Post i dekan-osnivač Poslovne škole Malcolm Baldrige. “Ono što je bitno za posao jeste unapređivanje njegove organizacije i iznalaženje onog što je novo i inovativno u cilju poboljšanja biznisa, umesto da prosto po automatizmu ispunjavate listu obaveza.”
Trebalo je tri godine Mrozovih mentorskih saveta da bi Plat spoznao kako držanje svih uzdi poslovanja otežava put napretka njegove kompanije; tako se, napokon, odrekao nekih poluga kontrole. “Posao je počeo da se gomila. Nisam bio u stanju da nekim ljudima blagovremeno odgovorim i zato sam počeo da gubim neke poslove”, priseća se Plat, čija kompanija sada poseduje 71 trampo-park širom sveta. “Morao sam da dođem do ove tačke poslovanja pre svega sebe radi.”
Preduzetnike može teško pogoditi saznanje i priznanje da ne mogu sve sami; da ne bi ni trebalo da sve sami obavljaju, i da će, zapravo, sve otići dođavola u neprekidnim pokušajima da ostanu dosledni ovakvoj taktici. Salivenovi klijenti često mu se okreću tek nakon krize – raspada braka, ili kraha usled psihofizičke iscrpljenosti. Saliven ih uči da je prva i najbitnija aktivnost za koju preduzetnici misle da je najvažnija – a to je izuzetno dugačak radni dan – verovatno i najveća prepreka na putu do njihovog uspeha.
U svom programu, preduzetnici prave novi kalendar u kojem su njihove sedmice podeljene u tri “vremenske zone”: 1. “slobodne dane”, kada nije dozvoljeno raditi, proveravati e-mailove ili stanje u kancelariji, 2. “bafer zonu” – dane kada se planira i priprema posao; i “fokus zonu” – dane kada se potpuno usredsređujete na svoje zadatke i ciljeve. Ovo može biti šok-terapija za ljude koji nisu imali slobodan dan mesecima ili na odmor nisu išli godinama.
Nakon što nauče kako da delegiraju osoblje kome će prepustiti neke od svojih radnih zadataka, preduzetnici treba da se usredsrede na ono što rade najbolje, i da pri tom koriste slobodno vreme kako bi se opet “naoštrili”, obnavljajući svoju energiju, prisebnost i lucidnost potrebnu za donošenje poslovnih odluka. Oni preduzetnici koji su primenili ovakvu praksu, bez problema mogu uzeti preko mesec dana odmora godišnje.
“Udaljavanjem od radnog mesta i puštanjem uma da se opusti, uključujući se u slobodno razmišljanje i asocijacije, u hobije i relaksirajuće konstruktivne aktivnosti… rezultira time da povratak na posao daje brže i bolje rezultate”, objašnjava Saliven.
Razmišljanje je jedno od ključnih prednosti koje pruža odmor i “povlačenje ručne”. Baš kao što kvalitetno provedeno slobodno vreme napaja naš rezervoar energije na poslu, vreme provedeno u razmišljanju od ključnog je značaja za iznalaženje rešenja i kreativne prodore.
“Ako vašim zaposlenima ne dajete vremena za opuštanje, razmišljanje, igru i razonodu, nećete imati ni kreativnost koja vam je potrebna da biste uspeli”, kaže Vinsent Berk (Vincent Berk), direktor softverske kompanije Flowtraq iz Nju Hempšira koja se bavi rešavanjem teških pitanja sajber-bezbednosti.
Postoji dobar razlog za to. “Kada razmišljate o problemu, ograničeni ste na jedan ili dva regiona u mozgu”, kaže Džef Stibel (Jeff Stibel), CEO u Dun & Bradstreet Credibility, “iako rešenje ne može biti u tim oblastima. Procesom odmora, informacije pohranjene u vašem mozgu se ‘prečišćavaju’ i rafinišu tako što prolaze kroz druge delove mozga.”
Stibel praktikuje ono što sam propagira. Njegovih oko 700 radnika mogu da biraju između pogodnosti i opcija za odmor, relaksaciju i oporavak, kao što su časovi joge, tkanje, časovi surfinga, masaža; značajna e i njegova primena fleksibilne radne šeme. Stibelova dva vrhunska saveta za obnavljanje psihofizičke energije bila bi: 1. što više sna (sedam do devet sati neprekidnog sna), kao i 2. uzimanje pauze na svakih 45 do 90 minuta.
Sada, kada je njegovo osoblje odgovorno za donošenje nekih odluka, i kada je naučio kako da konačno “prodiše”, Plat se oseća neopisivo bolje. “Sada mogu da odem na dve nedelje, a da to ne šteti biznisu”, kaže on. “Mogu da svakog dana idem u teretanu i zdravo se hranim. Srećniji sam, a na kraju dana imam više energije.”