Kako će se postojeće religije nositi sa otkrićem vanzemaljskog života? Priču i slike objavio vebsajt Nautilus.
Naslov priče se, sticajem okolnosti, ima zahvaliti rečima Danila Kiša (Kiss Dániel), iz jednog njegovog sjajnog intervjua na temu religije, utopija i ideologija.
U nastavku, par reči o razmišljanjima i zvaničnim stavovima koje sedam religija ima o „vanzemljacima“, i šta bi, u slučaju da ikada uspostavimo kontakt sa nekim kosmičkim životom, oni, to jest verski lideri, mogli da učine.
Elen Vajt, kosmička vidovnjakinja i proročica iz reda adventista imala je, primera radi, vizije vanzemaljaca koji su bili bez greha.
Šta bi rekao vaš imam, bikšu, rabin, pravoslavni ili katolički sveštenik, ukoliko otkrijemo postojanje vanzemaljskog života?
Jer, nenadano saznavši da život na njihovoj planeti nije fenomen koji je neponovljiv i jedinstven u svemiru, kao ni da čovek nije jedino biće koje poseduje svest i razum – oni koji su religiozni bi mogli zahtevati radikalno nove načine razmišljanja o sebi: Koliko smo mi, zapravo, „posebni“ i „sveti“ to jest “obogotvoreni” nekim Višim entitetom u koji verujemo? Da li je Zemlja privilegovano mesto za postojanje života? Imamo li obavezu da se brinemo za bića na drugim planetama? Treba li da preobratimo vanzemaljce u “moju” ili “našu” religiju? Ova pitanja upućuju na jedno dublje pitanje, naime, o tome mogu li se naše religije prilagoditi ideji da ljudi nisu jedina živa bića u svemiru sposobna da obožavaju Boga i služe mu.
Neke bi vere mogle otkriti neka nova značenja u svim tim drevnim tekstovima i, na osnovu njih, razviti načine uključivanja vanzemaljskog života u svoje poglede na svet. Druge religije, pak, koje su manje fleksibilne u svojim tumačenjima Svetog pisma, ili one koje tvrde da su ljudi jedina inteligentna bića u svemiru, moraće se dosta pomučiti kako bi se prilagodile ovom saznanju.
Bez obzira jesmo li vernici ili ne, niko od nas ne može u potpunosti izbeći uticaj religije, globalno prisutne i ukorenjene u svim našim kulturama. Religija je jedan od najstarijih sastavnih delova našeg društvenog tkiva i jedan od načina – možda i glavni – pomoću kojeg bi ljudsko društvo danas, možda, moglo da ostvari svoj prvi kontakt s nepoznatim bićima „odozgo“ (ili s nekog „onostranog“, nama još uvek nedokučivog prostora). Evo kratkog spiska stanovišta i razmišljanja koje neke religije imaju o vanzemaljcima: da li će ovdašnji ovovremski verski lideri pokušati da ih nasilnim putem preobraćaju u neku od „naših“ veroispovesti (prozelitizam); a tu su i one religije koje tim saznanjem – nakon potencijalnog otkrića vanzemaljskog života – verovatno neće biti nimalo potresene, ostajući netaknute i „kao da se ništa nije dogodilo“.
Judaizam
Postoji nekoliko razloga za verovanje da će judaizam „nadmašiti“ sebe i lako se izdići iznad duhovnih zahteva i rebusa koje bi „Prvi susret“ nametnuo religijama (i, naravno, svakoj iole mislećoj jedinki). S obzirom da Jevreji veruju kako nema ograničenja moćima u rukama Božjim, oni su potpuno otvoreni za ideju da je Bog toliko slobodan da u kosmosu stvori više od jednog oblika razumne vrste. Takođe, rabin Norman Lamm je nedavno naglasio kako judaizam „vrlo dobro može prihvatiti naučne nalaze da čovek nije jedino inteligentno i spiritualno biće koje nastanjuje Božji svet“, jer „to što bi, nakon Prvog susreta čovek proživeo frustraciju nastalu manjkom dotad nesumnjive sopstvene jedinstvenosti ne bi automatski podrazumevalo i da bi trebalo da se oseća beznačajnim (imajući tada predstavu da, u kosmosu, možda, ima nebrojeno oblika života, inteligibilnog života, ali i onih koji poseduju spiritualnu ravan.“ Iz Lamove teološke perspektive, „Iako ljudi, u slučaju postojanja drugih bića u Vasioni, shvate da možda nisu samo žarište Božjeg univerzuma, oni bi i dalje imali istovetnu svrhu – jednu vrstu „modifikovane jedinstvenosti“ tipa „svi smo mi pomalo od Boga“.
Jevreji se takođe ne bi trudili da nasilno preobraćaju E.T. „drugare“. Jevrejski filozof iz dvanaestog veka Majmonides smatrao je da će pravednici svih naroda i vera zaraditi mesto na nebu. Na osnovu toga, jevreji pretpostavljaju da bi E.T. sam odlučio hoće li i kako obožavati Boga.
Adventisti
Adventisti su se pojavili u 19. veku, delimično kao rešenje teoloških problema koji proizlaze iz mogućnosti vanzemaljskog života. „Proročica“ Elen Vajt opisala je svoje vizije vanzemaljskih bića iz raznih, šarolikih i različitih svetova koji su bili „visoka, veličanstvena bića i potpuno bezgrešna“. Ove vizije upućuju na veronauku iz koje proizlazi da, pošto vanzemaljci nisu pod uticajem čovekovog Prvobitnog greha, onda im, logično, nije potrebno ni hrišćansko iskupljenje.
Naravno, mogao bi se pojaviti ozbiljan problem ako se naš ET pokaže zlim. U ovom slučaju, proročanstva, vizije i stavovi Elen Vajt se ne bi mogli smatrati ispravnima, a Adventizam će, u tom slučaju, morati da iznađe načina kako se prilagoditi datim okolnostima, odnosno postojanju i-tija… ili će, u protivnom, nestati s istorijske scene i preći u istorijske čitanke.
Ellen G. White, proročica, vizionarka i centralna figura Adventizma
Kreacionisti
Većina hrišćanskih fundamentalista je posvećeno prigrlila doslovno tj. bukvalno tumačenje Svetog pisma. Pošto se u Bibliji ne spominju vanzemaljci, oni, shodno tome, zaključuju da njihovo odsustvo iz Svetog pisma po automatizmu dokazuje i odsustvo bilo kakvih drugih bića u Univerzumu osim nas (treba li se išta naknadno opsetiti u vezi isterivanja đavola, bušenja, sečenja, kuvanja i pečenja živih ljudi koje crkva do pre par stoleća sprovodila s neverovatnim elanom… a potom šta reći oko vakcina, lekova i razvoja medicine, nauke i tehnologija zarad dobrobiti čovečanstva itd.). Iz tog razloga, prvi kontakt sa vanzemaljcem očigledno bi stvorio veliku glavobolju dotičnima, odnosno kreacionistima.
Kreacionisti negiraju teoriju evolucije, a otkriće nekog sasvim prostog ili inteligentnog života na drugim planetama ih verovatno neće nagnati na iole temeljitije preispitivanje validnosti svoje vere. A možda bi oni ipak i prihvatili ideju da je svemoćni Bog stvorio više od jedne inteligentne vrste u svemiru – iako, naravno, samo pod jednim uslovom: bez pribegavanja evoluciji i Darvinovim „evolutivnim rešenjima“ – jednostavno odabravši da veruju kako nam „o ovom aspektu Božjih planova niko ništa nije prethodno rekao” (u Svetom pismu). Ovo gledište, međutim, zavisi od tumačenja Biblije koje nije doslovno i „bukvalističko“, već je proizvod „elastičnosti“ stavova vernika.
Ako jednog dana ET sleti na Zemlju, poreći njegovo postojanje postaće praktično nemoguće. Da bi kreacionizam ostao održiv, njegovi sledbenici će biti primorani da prihvate „raznovrsna stajališta“ o širokom spektru biblijskih pitanja.
Rimokatoličanstvo
Mnogi rimokatolički lideri ozbiljno prihvataju mogućnost postojanja drugih bića i svetova, i skloni su da se slože u ideji kako ET, takođe, može biti nalik nama: i-ti može, svakako, biti grešno biće. Oni se, ipak, među sobom ne slažu u idejama zbog čega bi E.T. bio grešan i kakvi su razlozi za počinjenje njegovog greha, kao i treba li „takvo šta“ da uopšte prisustvuje rimokatoličkoj misi ukoliko sleti na Zemlju.
U prvoj polovini 20. veka, isusovački sveštenik Pjer Tejar de Šardan (Pierre Teilhard de Chardin) sugerisao je da izvorni greh čoveka kao vrste nije ponikao na grehovima prva dva ljudska bića na Zemlji, Adama i Eve, već da, umesto toga, greh i sagrešenje prožimaju čitav svemir. Takođe je sugerisao da Hrist, čije su „operativne funkcije“ bile vezane za Zemlju, ne nudi nikakvu moć iskupljenja ni za koja druga bića bilo gde drugde u kosmosu pa vanzemaljci koji posećuju Zemlju, nažalost, ne bi imali koristi od prihvatanja hrišćanstva. Ovaj jezuita je, međutim, verovao da se Hrist može inkarnirati u nekim drugim svetovima različitim od našeg, u oblicima prigodnim za ta mesta i bića. Ti drugi spasitelji mogli bi uspostaviti lokalne verske sisteme nalik hrišćanstvu, koji će takođe pružati mogućnost iskupljenja i spasa ovih vanzemaljskih populacija.
Tejarovi spisi se nikada nisu „izlili“ u glavne tokove katoličke dogme, bivajući potiskivani od 1962. Suprotno tome, ideje brata Gaja Konsolmanja (Guy Consolmagno), profesionalnog astronoma i pripadnika jezuitskog reda zaposlenog u Vatikanskoj opservatoriji, bolje odražavaju aktuelne stavove koje zvanični rimokatolički vrh ima u vezi i-tija. Konsolmanjo smatra da susret sa njim (i-tijem) ne bi predstavljao problem rimokatoličanstvu i njegovim verujućima. On tvrdi da postoji samo jedan spasitelj, Isus – onaj koji je živeo i umro a potom vaskrsnuo na Zemlji pre 2.000 godina. A ukoliko neka druga bića u svemiru pate od izvornog greha, tada će i ona imati koristi od života i vaskrsenja Hristovog na Zemlji. Ovaj teološki pristup takođe čini rimokatoličanstvo univerzalnom religijom, a Zemljom (i dalje) najvažnijim mestom u Univerzumu. (Papa Franja je pre pet godina rekao da bi nastojao da preobrati i krsti “Marsovca”, ali je jedan deo javnosti reagovao konstatacijom kako je prilično upitno da li bi “Marsovci” uopšte želeli nešto takvo, neko pokrštavanje, islamizaciju ili nešto treće.
U slučaju da Konsolmanjovi stavovi i dalje ostanu popularni i polože test vremena, onda će rimokatolički lideri biti prinuđeni da njegovu doktrinu prvom prilikom „primene“ na i-tija, ne bi li ga preobratili u rimokatolika. Ovo takođe može prouzrokovati da se pripadnici manjinskog dela rimokatolika, koji se trenutno slažu sa Tejarovim konceptom, odvoje od Rimskog krila hrišćanstva.
U budućnosti bi se moglo lako dogoditi da jedna ili više glavnih verskih grupa pokuša da preobrati vanzemaljce u svoje vernike.
Islam
Oni koji su muslimanske veroispovesti možda neće biti iznenađeni vestima o postojanju i-tija, naročito ukoliko se ispostavi da je i-ti svesno biće. U stvari, izgleda da se iz islamskog pisma može ponešto izvući na tu temu, naročito u pasažima u kojima se govori o tome da inteligentni životni oblici postoje na mnogim drugim svetovima. Kur’an kaže da sva bića u svemiru služe Alahu, koji “vodi računa o svima njima, tačno ih pobrojavši. A svako od njih će pojedinačno doći k Njemu na Sudnji dan.” Brojni učeni ljudi se slažu da ta bića nisu doslovce „anđeli“, jer reč „da’bbah“ u prevodu znači „živo, dišuće stvorenje koje hoda zemljom“; ne leti i nije duh.
Mnogi muslimani veruju da islam zabranjuje prozelitizam (koji je „manija ili pomama obraćanja u neku veru pristalica druge vere ili neverujućih, težeći da ih, naročito nečasnim ili ružnim sredstvima, pridobiju na svoju stranu“). Ipak, i pored glavne struje koja dozvoljava mogućnost postojanja i-tija, nekoliko islamskih grupa smatra da, po Zakonu božjem, osvedočenom kroz Islam, za prave muslimane „Nema pravog boga osim Alaha, a Muhamed je Božiji izaslanik na Zemlji“; ovo podrazumeva da oni koji nisu muslimani i ne upražnjavaju Islam postaju pretnja njihovoj veri, i zato nemuslimani moraju biti prevedeni u Islam. Na osnovu toga, možemo očekivati da će brojni muslimani želeti da i-tija takođe preobrate u muslimana.
Budizam
Budisti vide Univerzum kao nezamislivo velik, drevan i posvuda ispunjen živim bićima. Unutar ovog beskonačnog prostora, reinkarnacija omogućava duši da beskrajno prelazi naviše ili nadole, kroz brojne nivoe na kojima postoje živa bića (shodno zaslugama, čovek se u narednoj inkarnaciji pojavljuje ili u nekoj formi postojanja naprednijoj od ljudske, ili će, možda, biti „degradiran“ na nivo nižih bića; takođe, po Budizmu, sva se bića opet, na neki način, sasvim izvesno u nekoj tački vremena i prostora ponovo nalaze i u narednim inkarnacijama, kao što su se nalazili i u onim ranijim; pa i onda, shodno prethodnim zaslugama, možete npr. postati žbun ribizle kojeg će pasti neka domaća životinja: a ta koza ili ovca su, takođe jednom bila neka bića s kojima ste se nekada, u nekoj inkarnaciji, nanovo i nanovo susretali u nekoj formi… sve do u nedogled u prošlosti, kao što je izvesno i u budućnosti).
Priče o Budinim prethodnim životima (Tibet, XVIII. vek. Fotografija iz kolekcije muzeja Rubin)
U trenutku smrti, reinkarnacija takođe dozvoljava duši da „sklizne sa tela“ u jedan deo Univerzuma, kako bi se tamo ponovo rodila u drugom telu. Samo postojanje ET-a ugrađeno je u budistički pogled na svet, pa vanzemaljsko prisustvo ne bi predstavljalo nikakav nelagodan izazov Gautaminim duhovnim principima.
Brojni su razlozi zbog kojih budisti od i-tija ne bi aktivno ili nasilno tražili da se preobrati u budizam. Budizam podrazumeva bezbrojne svetove i načine razmišljanja; uključuje stav i ideju da ne treba slepo slediti bilo koju osobu ili ideju; a budista, inače, ne može tražiti od druge osobe da sledi budizam a da ta osoba prethodno ne stekne iole nekakvo racionalno razumevanje budističkih principa. Takođe, većina budista prihvata da njihov put ne mora biti jedini koji vodi ka prosvetljenju.
* * *
Mogu li se izvući bilo kakve pouke iz pažljivijeg preispitivanja religioznih doktrina i onome što se može dogoditi unutar vera i verujućih pri prvom kontaktu sa i-tijem? Da. Stoga je verovatno tačna ona stara poslovica, „teologija koja se udala za nauku današnjice postaće udovica sutrašnjice“. Većina onih glavnih religija koje prihvataju mogućnost postojanja živih i razumnih bića u svemiru, ili koje su pokazale fleksibilnost i sposobnost prilagođavanja novim saznanjima, verovatno će opstati, dok će se „tvrdoglave“ vere suočiti sa većim izazovima. Kao što je već rečeno, postoji mogućnost da se adventisti, kreacionisti i rimokatolici suoče sa nekim posebnim izazovima.
Ako nas istorija može ičemu naučiti, onda možemo smatrati da ovaj prelazak nikako neće biti bezbolan. Naši verski lideri su mnogo puta u prošlosti bili prinuđeni da se „bore“ protiv grandioznih naučnih otkrića. Pre četiri stoleća, kada su Kopernik, Kepler i Galileo pokazali da Zemlja nije centar svemira, rimokatolicizam i gotovo sve (u to doba) nove protestantske veroispovesti su osudile tu ideju. Iako danas gotovo svi prihvataju Kopernikovo gledište, u 17. veku je nanesena nenadoknadiva šteta u ime očuvanja verske tradicije. Uprkos nemirima, i nasilju, previranjima i ljudskim žrtvama, same verske institucije su preživele do dan-danas, mada su se istovremeno i „raspršile“, rađajući neke nove religije. Mogli bismo lako uočiti da se to isto dešava i danas.
Istorija nam je, takođe – u koliko već? – navrata pokazala da se mnoge religije ne uzdržavaju niti sebe obuzdavaju u nastojanjima da svoje verujuće zadrže, ili čak primoravajući neverujuće da krenu njihovim duhovnim stopama. Napori evropskih kolonista i islamskih vojski da domicilne narode i starosedeoce preobrate u hrišćanstvo i islam imaju surovu i ugnjetavačku, krvavu istoriju. Shodno prethodnim istorijskim iskustvima, slična budućnost mogla bi se opet ponoviti: ona u kojoj jedna ili više verskih grupa dominirajućih među Zemljanima nastoji da preobrati vanzemaljce.
Pa opet, i pored svega, najveći uticaj koji bi religija mogla da izvrši pri prvom kontaktu moglo bi među nama pobuditi jedno sasvim novo razumevanje nas samih. Možda bi nas suočavanje sa činjenicom da nismo jedinstveni i da naša planeta nije jedina na kojoj ima (i razumnog) života podstaklo da odustanemo od ideje o sopstvenoj superiornosti u odnosu na ostala živa bića (uostalom, ovozemaljske životinje, biljke i ekosistemi svakodnevno su na udaru naše osionosti). Ovo saznanje da nismo jedini, a možda ni superiorni u odnosu na druge razumne vrste, kao i stav da se lična vrednost pojedinca u očima Boga ne umanjuje u slučaju da i-ti ne sledi iste religiozne prakse kao vi i ja. Da li je moguće da naučimo nešto i od novih formi života, onih koje su nam „svratile“ iz daleke vasione, i da li bi nas nova saznanja podstakla da ubuduće tolerišemo i verska uverenja naših bližnjih – danas i ovde? Nadajmo se.
Jedna od boljih priča na srodnu temu pojavila se u listu The Economist: How to talk to aliens
Adam Frank je pre deceniju dao svoje objašnjenje za njihovo odsustvo, što je preneo NPR u članku “Održivi Tuđinci: Nova teorija o razlozima zbog kojih se i-ti još uvek nije pojavio”. Frank svoj stav gradi na Fermijevom paradoksu. (Sustainable Aliens: A New Theory On Why E.T. Hasn’t Arrived).
O Fermijevom paradoksu je prošle godine izašla priča i u magazinu-portalu Atlantik, “A sad ozbiljno, gde su ti vanzemaljci?” (But, Seriously, Where Are the Aliens?)
Dejvid Vajntraub je profesor astronomije na Univerzitetu Vanderbilt i autor knjige „Religije i vanzemaljski život: Kako ćemo se nositi sa tim? (Religions and Extraterrestrial Life: How Will We Deal With It?)