Mark Menson, preduzetnik, bloger, influenser i pisac tri zabavna bestselera, u ovom svom pitkom i popularnom (a nimalo novom) postu razmatra jedno pravilo o kojem je čuo tokom svojih studija u Bostonu – o zakonitosti koja je “opšte mesto” među profesionalnim ekonomistima: o Paretovom principu, koji se može primeniti na svakodnevicu. Kako da sa 20% uloženog truda ostvarite 80% željenih rezultata? Mark se malo poigravao temom, na tipično američki način – u svakom slučaju nepretencioznom i bez mesijanskih impulsa ili propovedanja (tako omiljenom “sportu” u javnoj sferi).
Možete postići željene rezultate uz manje ulaganja (energije, vremena, truda). Trik je u tome kako pravilno utvrditi-oceniti na šta se treba uložiti, i kako, se, zapravo, najefikasnije „raspodeliti“ na način da budete najefikasniji.
Italijanski ekonomista Vilfredo Pareto je jednog dana, 1906. godine, primetio da svake godine 20% mahuna graška u njegovoj bašti daje oko 80% graška.
Zbog toga je o ovom „vrtnom fenomenu“ i enigmi prirode pokušao da razmišlja kroz svoju profesiju: kako je to, naime, moguće: da 20% „nečega“ što „proizvodi nešto“ – kao petina „proizvodnog kapaciteta“ (graška), proizvede ukupno 80% „tog nečega“ od „ukupne količine“? I, naravno, da li bi se i kako ova enigma prirode mogla primeniti na proizvodnju velikog obima (i tako postati što efikasniji). Sigurno da je počeo da otkriva gotovo identičan zakon nalik onome u svojim lejama graška: da u raznim industrijama, društvima, pa čak i kompanijama, 80% proizvodnje često potiče od 20% njenog najproduktivnijeg dela.
Ovo je postalo poznato kao Paretov princip, ili ono što se danas često naziva princip 80/20.
Načelo 80/20 kaže da 80% proizvedenog, odnosno rezultata, potiče od 20% unosa (inputa) ili akcije.
U pogledu upravljanja i raspolaganja sopstvenim vremenom, oni su često otkrivali da tokom 20% svog radnog vremena ostvare 80% svoje ukupne produktivnosti, dok 20% zaposlenih stvara 80% vrednosti.
Primeri se nižu u nedogled, jer ovo je, što je zanimljivo, pojava koja je sveprisutna. I naravno, niko zapravo nije bio „tamo negde na nekom terenu“ da bi nekim „meračem“ tačno premerio taj odnos 80% i 20% za sve ove pojave. Ipak, slobodno se može reći da se približni odnos 4 prema 1 neprestano dešava. Da li je to, zapravo, u nekom trenutku 76/24 ili 83/17, i nije presudno bitno.
Princip 80/20 postao je popularno sredstvo za upravljanje (poslovni menadžment) koji se široko koristio radi povećanja efikasnosti i poboljšanja učinka u preduzećima i industrijama.
O zabavnom Paretovom principu se danas naširoko diskutuje, kao i o efektima koje ovaj ima na poslovnom i privatnom planu.
Malo je onih, međutim, kojima je palo na um da princip 80/20 primeni u svakodnevnom životu, na razgranatost područja u kojima ovaj princip važi, kao i moguće (negativne) posledice koje ovaj princip može imati.
Evo par primera.
Kojih je to 20% vaše imovine i poseda od kojih dobijate najviše vrednosti?
Na šta trošite 20% svog vremena, radeći ono što vam donosi 80% sreće i ispunjenosti?
Ko je tih 20% koji su vam bliski i koji vas čine najsrećnijima?
Kojih je to 20% odeće koju nosite 80% vremena?
Šta je 20% hrane koju jedete 80% vremena?
Moguće je da su vam sva ova pitanja jednostavna i da na njih lako odgovarate. Samo, naprosto, o njima nikada ranije niste razmišljali.
A onda, kada jednom odgovorite na njih, lako se možete usredsrediti na povećanje efikasnosti u svom životu. Još jedan primer: 80% ljudi sa kojima provodite vreme proizvode u vama tek 20% zadovoljstva u vašem životu (provodite manje vremena sa njima). 80% bespotrebnih stvari koje koristite 20% vremena (bacite ih, dajte nekome ili ih prodajte). Ista stvar je i sa 80% odeće koju nosite 20% vremena (danas aktuelni faktori ekološke prihvatljivosti i problema održivosti hiper-proizvodnje odeće).
Prepoznavanje 20% hrane koju jedete 80% vremena verovatno će objasniti da li se držite zdrave ishrane ili ne i koliko je ona, zapravo, zdrava. Ko baš mora da sledi stroga nutricionistička pravila (koja su, inače, fenomenalno korisna)? Samo se prebacite na način da 20% onoga što jedete bude zdravo, i da tu hranu konzumirate u 80% slučajeva.
Kada sam, piše Mark Menson, po prvi put ozbiljnije razmotrio kako bi se Paretov princip 80/20 mogao primeniti na moj svakodnevni, život, odmah mi se ukazalo nekoliko bitnih stvari.
Nekoliko mojih hobija (televizijskih emisija i video igara) činilo je 80% mog vremena, ali samo mi je njih 20% njih donosilo zadovoljstvo ispunjenosti.
Dotad i nisam baš uživao sa nekoliko svojih prijatelja sa kojima sam provodio 80% svog vremena (dakle, nisam bio neverovatno ushićen onima s kojima sam delio svoj društveni život).
80% onoga na šta sam potrošio novac nije bilo korisno niti zdravo za moj životni stil (uzgred, sve što je Mark naveo, kao opšteprisutni američki sindrom, nije nikakav “egzotični” izazov primenljiv isključivo na pisca ovih redaka već je, po brojnim analizama, naprosto posledica ponašanja jedinke uronjene u “divlji kapitalizam” …ali, da se ni mi s ovih prostora previše ne uzdižemo ili uzdamo u neke “idealne uslove i okruženje” p.p.)
Prepoznavanje ovih stvari na kraju je inspirisalo primetne promene u mojim izborima i životnom stilu, kaže Menson. Odustao je od video-igara i televizije (najomiljenijih vrsta razonode tipičnog Amerikanca – uz aktivan boravak u prirodi). “Uložio sam napore da identifikujem neke druge osobe s kojima bih mogao podeliti svoju naklonost i vreme. Posvećujem više pažnje onome što kupujem”, kaže on. Tipično američki prostosrdačno i neposredno, ali je ova “samopomoć” u njegovom slučaju, bila delotvorna.
I, naravno, princip 80/20 se još uvek može primeniti na produktivnost na radnom mestu.
Na koje zadatke trošite 80% vremena a donose vam 20% povratka (tj. proveravanje e-pošte iznova i iznova, zapisivanje beleški, prava “mala večnost” u donošenju kako suštinskih tako i nevažnih odluka, itd)?
Za kojih 20% vašeg posla dobijate 80% zasluga i priznanja od svog tima ili šefa?
I, na kraju, tvrdi ovaj Amerikanac, načelo 80/20 možete primeniti i na svoj emotivni život odnose. Kojih je to 20% ponašanja koja uzrokuju 80% problema u vašim vezama? Šta je to što čini 20% razgovora i komunikacije koji stvaraju onih 80% intimnosti s partnerom?
Ovo su važna pitanja koja većina nas nikada ne razmatra.
Ne pada nam na pamet da postoji efikasnost u svakom aspektu našeg života, u svemu što radimo. I ne samo što se ovo ne tiče puke efikasnosti na poslu, već je stvar i da zaista posedujemo kontrolu i da možemo uticati na tu našu efikasnost. To je nešto za šta svako može da preuzme odgovornost – i da to unapredi.
Koje biste promene danas mogli doneti na osnovu Paretovog principa 80/20?
Jedan od najočiglednijih odgovora, naravno, tiču se naše imovine i posedovanja. Velika je verovatnoća da nam 80% onoga što posedujemo ne donosi baš previše zadovoljstva ili sreće. Očigledno mesto za početak principa 80/20 u ovom slučaju je osloboditi se svih ovih “viškova” (za koje morate jako dobro utvrditi da vam zaista nisu potrebne).
Očigledno, pravilo 80/20 nije nužno kruti princip koji bi trebalo da upravlja vašim životom (duhovito ali iskreno: ne dozvolite da pravilo 80/20 postane 80% onoga što daje 20% rezultata). Ipak, možda uopšte nije tako loša ideja ako bismo na par trenutaka zabavili svoje vijuge Paretovim graškom kao jednom univerzalnom principu koji se nimalo ne tiče ove zadate proporcije. Suština je da manje predstavlja više: manje onih pravih i najboljih stvari odnosi višestruku prevagu: u obrazovanju, poslu, posedovanju stvari ili društvenom životu. Ne rasipajte se, već tražite, pokušajte da uočite to „manje“, što proizvodi najveću količinu pravih stvari. Princip „manje je više“ nije, naravno otkrio Pareto, ali je praktičan za sagledavanje aspekata življenja uopšte kao i savladavanja opšte inertnosti u ponašanju/razmišljanju. Sesti i porazmisliti o tome, možda i napišite nešto o tom iskustvu – koliko svako od nas ima “praznog hoda”, i utroška vremena koje je bez većeg smisla ili rezultata. Verovatno bi svako bio iznenađen spoznajama do kojih dođe, naime: koliko je to „manje“ zapravo, bolje i presudnije.
Paretovo pravilo: Manje je više. Dobrih stvari nema previše – naprotiv, one su retke. One, međutim, obavljaju pravi posao. Treba ih samo uočiti i prihvatiti. A onaj “ostatak” od 80% je, pa, višak, u koji tako često bivamo upleteni.