Za naciju kojoj je potreban optimizam i preduzetnička snaga, novo rukovodstvo ima agendu koja se ne slaže sa ovim potrebama, piše Piter Koj za poslovni portal Blumberg.
On ima samo 31 godinu. Luiđi Di Majo (Luigi Di Majo), šef italijanskog populističkog pokreta “Pet zvezda”, sve je samo ne oličenje gerontokrate. Ipak, nakon što je pomogao formiranju nove koalicione vlade, Di Majo je davao prioritet povratku postepenog povećanja starosnog doba za odlazak u penziju – čak i ukoliko bi to pomoglo starijim Italijanima a istovremeno „doprineo“ da njegova sopstvena generacija bude opterećena još većim dugovima.
Demontaža mera penzione štednje iz 2011. godine otvorilo je jedno od nekoliko pitanja, onih za koja Di Majo ima u vidu svog koalicionog partnera Matea Salvinija (Matteo Salvini, 45) iz desničarske anti-imigrantske partije Liga. Na pitanje koje mu je početkom ove godine postavljeno u vezi bivšeg premijera Silvija Berluskonija i njegovog nastojanja da očuva “dobre delove” mera uspostavljenih pre sedam godina, Salvini je rekao: “Pa to uopšte nije problem, jer – u njemu nema dobrih delova.”
Nije lako biti mlad u Italiji, čak i da stavite na stranu teret koji građani podnose pri punjenju sve pliće penzione kase Italija. Ekonomske performanse ove zemlje danas su manji nego 2004. godine, a politika zapošljavanja naglo i neprirodno preusmerena ne da bi stvarala nove već da bi zaštitila stare poslove. Broj Italijana prijavljenih da žive u inostranstvu porastao je za 60 odsto u periodu od 2006. do 2017. godine, na gotovo pet miliona. Među onima koji ostaju, uobičajeno je da nezaposleni mladi ljudi žive sa svojim roditeljima umesto da započnu podizanje svojih porodica, što je jedan od razloga zbog kojih zemlja ima jednu od najnižih stopa nataliteta u svetu.
Udeo nezaposlenih, nedovoljno obrazovanih i neobučenih Italijana starosti između 25 i 29 godina
Razumljivo je da su nakon godina stagnacije italijanski glasači bili spremni za promenu u vladi. Ali za zemlju kojoj je potreban optimizam i preduzetnička energija, novo rukovodstvo ima agendu koja ide unazad. Liga želi poreske olakšice i stroge restrikcije imigracije. Pet zvezda želi zagarantovan minimalni dohodak za sve. Obe partije izjavljuju da žele da ostanu u Evropskoj uniji – ali prete da će joj se suprotstaviti njenim pravilima o migraciji i dugovima.
Podrška od strane Pet zvezda i Lige za podizanje praga za odlazak u penziju odražava stepen do kojeg su dodatna pitanja i problemi starijih osoba počišćena kao metlom da bi bila uključena u širu populističku agendu. Možda je iznenađujuće, ali nisu stariji glasači bili ti koji su Pet zvezda i Ligu uzneli do vlasti. Pet zvezda, kojeg je osnovao komičar koji je sebe stilizovao u javnosti stiliovao sebe kao lidera populističkog pokreta – a ne političke partije – svoju najveću snagu crpe od mlađih glasača: Prema anketi Quorum/ YouTrend za izbore 4. marta, podrška među onima sa 65 i više godina je samo polovina one koju ima među mlađim biračima od 35 godina. Iste ankete pokazuju da je podrška Lige među onima koji imaju 65 i više godina demografski i dalje najslabija među glasačima njihove dobi. (Di Majo i Salvini uspostavili su kompromisni sporazum izglasavši Đuzepea Kontea Giuseppe za svog premijera vlade).
Teško je videti i proceniti kako će ova koalicija podstaći ekonomiju koja je prošle godine porasla samo 1,6 odsto. Marta Morazzoni (23), rođena u Milanu a sada student ekonomije u Španiji kaže da je glasala za Demokratsku partiju levog centra, koju je ranije vodio Matteo Renzi, ali zna mnoge njenih godina koji su podržavali ekstremne stranke ili uopšte nisu glasali. Moraconijeva kaže “Mnogi građani stvarno ne mare za to da li treba ili n etreba napuštati Evrop (EU) ili da će svoj glas dati Salviniju ili ne jer su toliko siti svih naših političara da ne prave razliku.” Ona sama ne planira da se nakon studija vrati u Italiju jer nema dovoljno poverenja da ljudi koji sede u mogu preokrenuti stvari nabolje. “U poslednjih 25 ili 30 godina”, kaže ona, “moja zemlja se nije promenila.”
Promena realne neto vrednosti u Italiji od 1995. do danas – starosni profil po glavi domaćinstva:
Razočarenje mnogih mladih Italijana može postati samo-ispunjavajuće proročanstvo. Serđo Delapergola (Sergio DellaPergola), italijanski demograf koji je emigrirao u Izrael i sada predaje na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu, zatečen je jednim opažanjem, naime, koliko njegova novousvojena zemlja zrači sa više optimizma od Italije u kojoj se rodio. “U Izraelu, ljudi započinju porodice čak i bez resursa”, kaže on. “Bebe donose optimizam, a optimizam donosi bebe. Dakle, ekonomija funkcioniše.”
I ova vlada se, kao i prethodne, može menjati. Prinosi na državne obveznice pali su od finansijske injekcije krajem maja. Visoke stope bi Italiji otežale ili onemogućile plaćanje kamate na svoj državni dug, koja je više od 130 odsto bruto domaćeg proizvoda – dugovi su joj drugi po veličini u EU nakon Grčke. Međutim, povratak reformama – kao što je povratak na Rencijev Zakon o zapošljavanju iz 2015. godine – koji je velikim kompanijama olakšao otpuštanje svog ljudstva – mogli bi ovu zemlju gurnuti u situaciju da preraste u višegodišnjeg bolesnika Evrope.
Italijanske stope populacije:
Rođenih na 1000 stanovnika (zelena) / umrlih na 1000 stanovnika (crvena)
“Moramo imati viziju koja će trajati barem narednih 30 godina”, kaže Paola Subači (Paola Subacchi), viša naučna saradnica u londonskom institutu za politiku Chatham House i gostujuća profesorka na Univerzitetu u Bolonji. Ona favorizuje ograničenja na troškove deficita, poboljšanja javnog obrazovanja, investicije u infrastrukturu i smanjenje birokratije. Kaže da će se novi lideri Italije snažno založiti da se drže evro-valute i za ostanak u Evropskoj uniji, što bi uverilo investitore i sprečilo Italiju da mora da plaća više kamatne stope od drugih zemalja evrozone sa kojima se takmiči. Lideri EU bi Italiji verovatnije umanjili neugodnosti budžetskih regulativa i ograničenja ukoliko bi bili sigurni da će nova italijanska vlada trošiti mudro i investirati na duži rok, kaže Paola Subacchi.
Vraćanje nade je prvi korak koji je nam potreban, kaže Lukrecija Rajhlin (Lucrezia Reichlin), bivša generalna direktorka sektora za istraživanja u Evropskoj centralnoj banci i profesorka ekonomije na Londonskoj biznis školi. “Ne želite da subvencionišete gubitnike, ali morate im dati nešto kako bi uspeli da se transformišu”, kaže ona. Rajhlinova je prošle godine u Sirakuzi na Siciliji pokrenula poslovnu školu „Ortygia“ kako bi podržala novu generaciju rukovodilaca i podržala ekonomski rast zemalja Mediterana. Jedan od njenih ciljeva je da privuče mlade ljude u Italiju, kako one koji su otišli, tako i one koji po prvi put dolaze u zemlju. “Moramo stvoriti podstrek za mlade ljude da se presele u Italiju”.
U istraživanju Eurobarometra o “aktivnom starenju” sprovedenom 2011. godine, Italijani su na drugom mestu (ispred Slovenije) među EU zemljama po procentu onih koji su se izjasnili da žele da nastave da rade i nakon što dostignu starost nakon koje bi se kvalifikovali za penziju. Uklopite li ovaj podatak sa popularnošću povećanja starosne granice za penzionisanje i – pred vašim će očima iskrsnuti jedna Italija u raspoloženju pred kapitulaciju. Promena ovakvog stava trebalo bi da bude pre svih ostalih prioriteta ove nove vlade.
Umesto zaključka: Pet zvezda i Liga favorizuju ponovno dizanje starosne lestvice za odlazak u penziju, iako njihovim platformama nedostaju predlozi za zaustavljanje odliva mozgova i ponovno pokretanje italijanske ekonomije.