Evo jednog obaveštenja – u slučaju da niste znali.
Mikronezija je nestala – potopljena je i nad njom su talasi. Pakistan i Južna Indija su napušteni. Evropa se polako pretvara u pustinju. Ovo je svet 4°C topliji nego što je sada.
Ali tu su i dobre vesti: Zapadni Antarktik više nije zaleđen i nenaseljen. Pametni gradovi uspevaju u novoj zelenoj i prijatnoj zemlji. I Severna Kanada, Skandinavija i Sibir proizvode bogate žetve kojima hrane stotine miliona klimatskih izbeglica, koji ova područja sada zovu svojim domom.
Ova mapa, koja prikazuje neke od efekata porasta prosečne temperature za 4°C na našoj planeti, iako je stara osam godina izgleda da je izuzetno tačno pogodila sadašnji trenutak, a kako vreme prolazi (a planeta se zagrejava) ona je sve referentnija. Antarktik je na većini karata označen belom bojom i prekriven je snegom i ledom, na terenu i topografski. Ova mapa pretvorila je zapadni kraj Južnog pola u, može se reći, “neugodno zelenu” boju. A tek su pretprošle nedelje izveštaji potvrdili da se Antarktik pretvara u – zelenu površinu.
Tek nekolicina ozbiljnih naučnika sumnja u autentičnost klimatskih promena koje se dešavaju, ili da su te promene proizvedene čovekovim delovanjem. Činjenica je, međutim, da je mnogima i dalje teško da shvate i prihvate neumitnost globalnog zagrevanja, delimično i zato što je takav stav poricanja činjenica zgodan način ignorisanja destruktivnog uticaja koji čovekovo delovanje na klimu ima kako danas tako i u budućnosti.
Oni koji su na strani zasnovanoj na činjenicama ovog argumenta trebalo bi da shvate da kontinuirano bombardovanje protivnika katastrofičnim scenarijima i sumornim ishodima po svemu sudeći još više jača njihov otpor prema prihvatanju nove paradigme.
Ova mapa nudi alternativu: obilje čemera i jada, bede i katastrofičnosti, ali i puno nade i rešenja. I to ne rešenja koja će nas vratiti u stanje klimatskih uslova iz „dobrih starih vremena“ od pre nekoliko decenija – skupo i besmisleno rešenje – već rešenja koja deluju na svet kakav će jednom uskoro biti – onda kada će postati mnogo topliji nego što je sada.
Prvo, loše vesti. Braun ukazuje na “nemogućnost stanovanja usled poplava, suše ili ekstremnog vremena”. Recimo zbogom istočnoj obali i pojasu duž autoputa U.S.11, takođe zbogom Meksiku i Centralnoj Americi, kao i središnjoj trećini Južne Amerike. U Africi, Mozambik i Madagaskar su nestali; Azija gubi veliki deo indijskog potkontinenta, uključujući i čitav Pakistan; Indokina je napuštena i ljudi gotovo i da nema usled nesnosnih temperatura, baš kao i u većini Indonezije. Po prikazu s ove mape, “poslednji stanovnici (jugozapada Sjedinjenih Država) migriraju na sever. Reka Kolorado je samo pukotina”; “Nestanak leda znači da je Peru postao suv i nepodesan za život i stanovanje”; Inače, po ovom prikazu, “Bangladeš je u velikoj meri napušten, baš kao što je i jug Indije. U Pakistanu postoje još samo izolovane zajednice, koje opstaju u džepovima”.
Narandžasta boja na mapi označava ništa mnogo bolje: to je “nenaseljena pustinja”. A to je većina SAD-a i ostatka Južne Amerike, gotovo cele Afrike i južnih polovina Evrope i Azije. “Pustinje su ugrozile južnu Evropu, reke su potpuno presušile a Alpi su bez snega. Koze i druge izdržljive životinje opstaju na tankoj liniji, uz stalnu opasnost da sasvim izumru”, kaže se na mapi.
Crvena boja mape je za zemlju izgubljenu tokom narastanja plime (pod naučnom pretpostavkom da još četiri stepena Celzijusa znači dodatnih dva metra viši nivo okeana). Ovo se možda na prvi pogled ne čini puno, ali je baš na okeanskim obalama koncentrisan ogroman deo svetske populacije. U Sjedinjenim Državama, na primer, okruzi sa neposrednim izlazom na okean čine manje od 10% ukupne površine teritorije (ne uključujući Aljasku), ali zato čine 40% ukupnog stanovništva.
Tu je, međutim, i druga strana medalje. Svetlo zelena boja na mapi označava zonu proizvodnje prehrambenih proizvoda i kompaktnih gradova sa koncentrisanom visokogradnjom. A ta oblast je – zapadno područje Antarktika, koji je “sada neprepoznatljiv, i na kojem su izgrađeni gusto naseljeni gradovi sa visokim rastom”. Novi Zeland, slabo naseljen u naše vreme, takođe će se transformisati u gusto naseljene centre. Na severnoj hemisferi biće daleko više prostora pogodnog za opstanak i nastavak života: u Sibiru i Kanadi, gde “postojane padavine i više temperature pružaju idealne uslove za rast većine izdržljivijih sorti biljnih kultura.” Britanija, Skandinavija, Grenland i sever Rusije, koji će biti upotpunjeni kompaktnim gradovima kako bi “pružili sklonište velikom delu svetske populacije”.
Toplija klima bi u budućnosti mogla čak dovesti do pošumljavanja određenih područja sveta, uključujući Zapadnu Australiju i Zahel (oblast smeštena između Sahare na severu i sudanskog dela afričke savane na jugu). Regioni napušteni do tačke opustošenosti su ispražnjeni od ljudi, mada ne i beskorisni: oni će se koristiti za solarne farme (zelene tačke) i geotermalnu energiju (crvene tačke). Velike vetroelektrane na obalama Južne Amerike, Aljaske i Severnog mora proizvodiće ostatak planetarnih potreba za energijom.
Ovu mapu je prvi put objavio magazin New Scientist, a sada ju je ponovo izdao američko-indijski naučnik i futurista Parag Kana (Parag Khanna) u svojoj knjizi Konektografija (Connectography). Kana spekuliše: “Celokupno stanovništvo Arktičkog regiona danas broji manje od 4 miliona. Može li ono narasti na 400 miliona u narednih 20 godina? “
Sada je pravi trenutak da kupite nekretninu na Grenlandu – pre nego što, kao i Južni pol, ozeleni…