(Samo nemojte reći da je to “Stvaranje Federalnih rezervi” – a ako baš želite takvo šta kao primer, objasnite kako je stvaranje Federalnih rezervi preraslo u vrhunski sofisticirani zločin).
Ovaj zločin poznat je kao “Ubistvo akonitinom”, a dogodio se 1986. na japanskom ostrvu Okinava.
Jedna 33-godišnja žena bila je u poseti prelepom malom ostrvu u blizini Okinave, kada se odjednom požalila na akutne bolove u grudima. Odmah je odvedena u bolnicu ali je tamo umrla, uprkos naporima lekara hitne pomoći.
Doktori su dijagnostifikovali njenu smrt kao posledicu “infarkta miokarda”, kao “nesrećan slučaj” koji je doveo do iznenadne smrti. Imajte na umu da samo u Japanu postoji više od 40.000 smrtnih slučajeva izazvanih infarktom miokarda. Dakle, nije nešto neuobičajeno… ali jedan mladi doktor po imenu Ohno osetio je kako je nešto sumnjivo u vezi sa ovom smrću, pa je iz njenog tela uzeo 30cc (kubnih santimetara) uzorka krvi… za svaki slučaj.
Stvari su počele da budu pomalo sumnjive kada se u kancelariji kompanije za osiguranje pojavio muškarac srednjih godina, zvani Kamija, koji je tvrdio da je suprug pokojne žene. Ono što je bilo izrazito iznenađujuće je da se javio kako bi preuzeo dva miliona dolara, što je visina premije osiguranja u slučaju smrti njegove žene. Mesečna premija osiguranja za njenu polisu iznosila je čitavih 2000 dolara, što je, na duge staze, neverovatno visok iznos za jednog sasvim običnog poslovnog čoveka.
Policija je počela da pomišlja kako tu nešto nije u redu, i započela je istragu. Pojavilo se mnogo sumnjivih informacija.
Kamija i žena su se venčali mesec dana nakon što su se prvi put sreli. On se ranije već dvaput ženio, a obe supruge su takođe umrle na sličan, dakle sumnjiv način. Kao rezultat prethodne dve smrti, Kamija je već primio značajan iznos novca od osiguravajućih kuća.
Ono je takođe započeo svoju istragu. Pokušao je da otkrije kakav bi to otrov mogao dovesti do ventrikularne fibrilacije – a takvih je otrova bilo mnogo.
Kofein, amfetamini … i Akonitin.
Akonitin se nalazi u prirodnim cvetovima biljke koja se u botanici zove Akonitum, a kod nas u krajevima – jedić. Cvet ove biljke je 10 puta smrtonosniji od kalijum cijanida, a Kleopatra ga je jednom koristila da ubije svog brata. Ovaj otrov otvara natrijumske kanale unutar tela i tako dovodi do ekscitacije mišića i organa, što dovodi do smrti.
Akonitin se odmah na početku istrage ustoličio kao najsumnjiviji otrov. Bila je to velika kocka za Onoa. Imao je samo 30cc uzorka krvi. Oprema za eksperimentisanje još nije napredovala pa tako nisu imali mogućnosti da u više navrata analiziraju krv. Na sreću po Onoa, bio je u stanju da u njenoj krvi pronađe akonitin.
Uprkos činjenici da je akonitin pronađen u njegovom stanu, Kamija je i dalje samouvereno izjavljivao kako je nevin.
Policija i Ono još uvek nisu mogli da razreše još jednu veliku misteriju:
Vreme.
Akonitin je otrov koji bi vas mogao ubiti za nekoliko trenutaka, najviše za nekoliko minuta. Poslednji put kada je žena imala lekove bila je više od dva sata pre napada. A akonitin bi je ubio u roku od nekoliko minuta. Policija je pokušala da dokaže da bi upotreba jedne podebele i povelike kapsule mogla odložiti rastvaranje otrova, ali su otkrili da zgušnjavanje kapsule samo za nekoliko minuta odlaže trovanje.
Vreme je bilo na Kamijinoj strani. Dakle, njeno telo nije odmah apsorbovalo otrov iz biljke, već je prošlo neko vreme (pretpostavka istražne policije). A kako biste vi rešili ovu misteriju?
…Odgovor za dodatno vreme za rastvaranje otrova ležao je skriven u još jednom od najopasnijih otrova u prirodi: to je tetrodotoksin, smrtonosni neurotoksin pronađen u ribi balon (ili fugu, na japanskom).
Fugu je, inače, poznat kao vrhunski delikates u Japanu i od nje se pravi, kako kažu vrhunski japanski kuvari, “najbolji suši”.
Nadasve dovitljiv i prepredeni Kamija je iskoristio sukobljene mehanizme dva otrova. U osnovi, akonitin je otrov koji čini vaše Na+ kanale mišića i neurone otvorenima, dok tetrodotoksin inhibira Na+ kanale, sprečavajući mišiće da primaju poruke od neurona. Dva otrova u osnovi međusobno poništavaju svoje efekte.
Međutim, trik je u tome što ova dva otrova imaju različit rok trajanja njihovih efekata, što dovodi do sporijeg nestajanja akonitina koji je ubio žrtvu nakon mnogo dužeg vremenskog perioda od uobičajenog.
Ohno je napokon otkrio mehanizam, dok je tetrodotoksin pronađen u preostalom krvnom uzorku. Kamija je uhapšen i osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Mnogo pre ubistva, počinilac je provodio sate i dane u izvođenju testova kako bi odredio savršenu količinu otrova koji bi mogao da rezultira preciznim vremenom, koristeći u testovima pacove.
Ono što je ovde zastrašujuće jeste to što – da nije počinio i treće ubistvo, odnosno, da je “povukao ručnu” nakon drugog ubistva – Kamija nikada bi bio otkriven.
Takođe, ono što je tužno jeste to što je svu strast i trud koje je uložio u pronalaženju ovog modusa operandi (načina delovanja otrova) mogao biti upotrebljen na daleko ugodniji način.