Inovacija je kritična u ekonomiji znanja – inovacija znači unapređenje sopstvenog proizvoda a time i konkurentnosti. Inovacijom se na taj način poboljšava rast tržišta/profita. Inovacije koje se nalaze u novim proizvodima podrazumevaju i nove načine na koje klijenti dobijaju nove vrste vrednosti.
Šta je potrebno za jednog lidera-inovatora? Ketrin Grejem – Levis, CEO kompanije za obuku lidera, talenata i organizatora XBInsight napisala je za magazin Harvardske poslovne škole (Harvard Business School, HBS) kakve to veštine mora da poseduje savremeni poslovni rukovodilac.
Prema studiji o globalnom inovatorstvu koju je 2015. napravila kompanija Prajs Voterhaus Kupers (PwC), američke kompanije svake godine potroše 145 milijardi dolara na istraživanje i razvoj (R&D). Pa ipak, uprkos njenom značaju, inovaciju kao kvalitet koji je nužnost za opstanak biznisa teško je negovati kako među poslovnim liderima tako i unutar poslovnih organizacija. Na konferenciji kompanijskih lidera “CEO Challenge 2015”, 943 kompanijska direktora je u jednoj studiji rangirala “ljudski kapital” i “inovaciju” kao dva svoja vrhunska, dugoročna izazova koja doprinose rastu njihovog poslovanja. Ključni izazov je imati talente za inovatorstvo, a nužnost je ispuniti praznine usled nedostatka nadarenih inovatora. Inovatorstvo počinje od vrha – a u tome je ključna uloga izvršnog direktora.
Kompanija za evaluaciju XB Insight sakupila je validne podatke o gotovo 5.000 lidera u širokom spektru industrija. Sprovedene analize identifikovale su kompetencije zajedničke svim inovativnim liderima. Prvih pet kvaliteta nalaze se u unapred navedenom istraživanju, uključujući i odgovarajuća ponašanja. Svaki direktor trebalo bi da neguje ovakvo ponašanje kako bi povećao inovativno razmišljanje:
Najinovativniji lideri:
1. Upravljaju rizicima
Kada se govori o upravljanju rizicima, inovativni lideri postižu 25% veći učinak od njihovih ne-inovativnih kolega. Inovativni lideri imaju hrabrosti i odvažnosti kada je u pitanju eksperimentisanje novim pristupima. Međutim, oni će takođe preduzimati razumne korake onda kada treba očekivati potencijalno negativne posledice. Kada su rizici sami po sebi očigledni, inovativni lideri razvijaju planove sa ciljem minimiziranja, rizika kao i prepoznavanja problema tamo gde je akcija najpotrebnija.
U cilju razvijanja boljeg ponašanja pri upravljanju poslovnim rizicima, izvršni direktori treba da:
– Navedu najmanje osam ideja kojima bi se u njihovoj firmi pokrenule nove inicijative. Uspostavite standarde najboljih praksi za svaku ideju, i identifikujte pet opcija koje se u firmi mogu odmah sprovoditi.
– Identifikuju, dokumentuju i planiraju rizike kao sastavni deo razvoja strateških alternativa.
– Budu sposobni za sopstveni preokret u praksama: od detaljnog promišljanja svih koraka pomak ka akciji, tokom koje nećete znati sve odgovore i uz prilagođavanje ukoliko je to potrebno.
– Odrede vremenski rok za analizu određene situacije kako bi se izbeglo odlučivanje na osnovu preteranog, neproduktivnog razmišljanja.
– Zastanu i steknu uvid u nepovoljne rizike svake odluke. Ukoliko lideri uvide da mogu da žive sa posledicama svoje odluke, onda neka zaustave preteranu analizu: samo neka krenu napred i neka donose pravovremene odluke – bez mnogo ustezanja i jalovog premeravanja
2. Ispoljavaju radoznalost
– Inovativni lideri takođe prednjače i u – radoznalosti. Oni pokazuju iskrenu, fundamentalnu znatiželju i motivaciju da uvek saznaju više. Jer, radoznalost je naprosto drugo ime za – zainteresovanost. Inovativni lideri aktivno će preuzimati inicijativu kako bi doprli do novih informacija. Ovim se pokazuje intenzitet angažovanosti i lojalnosti prema ciljevima kompanije. Održavati svoje veštine i znanja na nivou zadatog trenutka pruža im prednost potrebnu za efikasno vođenje poslovanja, a među ostalim zaposlenima, takođe, stimuliše i nove načine razmišljanja.
Da bi razvili i pokazali radoznalost, izvršni direktori treba da:
– Realno procene svoja postojeća znanja i veštine. Trebalo bi, isto tako, da ispitaju načine na koje će ove veštine pomoći ostvarivanju dugoročnih ciljeva firme. Lideri treba da su u stanju da identifikuju koje bi to druge veštine ili znanja mogli da pokrenu firmu u pravcu još većeg rasta profita.
– Stvore okruženje za učenje ili da u svom poslovnom okruženju, među kolegama, podstiču slobodan protok novih znanja i perspektiva i gledišta.
– Stimulišu nova razmišljanja preispitivanjem grešaka i neuspeha kao mogućnosti za dalje učenje. Greške zahtevaju da se iznutra pogledate i razmislite o svojim ograničenjima. Proučavajući svoje obrasce ponašanja, možete prepoznati i ispraviti svako svoje ponašanje koje je u više navrata dovodilo do pravljenja grešaka, pogrešnih proračuna, ili pogrešnog tumačenja situacije.
– Nađu vremena za aktivnosti vezane za sopstveno usavršavanje, tako što ćete uzimati časove i učestvovati u radionicama.
3. Odvažno predvode
Inovativni lideri su aktivniji od ostalih, i u vođenju posla poseduju autoritet i samopouzdanje. Oni su ti koji su sposobni da teške okolnosti preokrenu u izvanredne šanse kako bi iskazali svoj kapacitet za hitno povlačenje kritičnih poteza i donošenje teških odluka. Takvi poslovni rukovodioci sigurni su da će pridobiti i zadržati “publiku” tj poslovno okruženje u kojem se vode sastanci i razgovori čiji su ulozi visoki; oni, pritom, ne izbegavaju sučeljavanja i razlike u mišljenjima.
Izvršni direktori tj “egzekutivci” koji žele da odvažnije predvode svoj tim treba da razviju sledeće ponašanje:
– Kada pred sobom ima tešku odluku, razmotre alternative, upoznaju se s rizicima i suprotstave im se, pripremajući se na moguće reakcije ostalih iz tima.
– Potraže priliku da razmene svoja osećanja i mišljenja jasno i s ubeđenjem, bez obzira na kakav otpor mogu naići.
– Razmisle o razlici između samopouzdanja i agresivnosti. Identifikuu situacije ili osobe koje spadaju u obe kategorije. Trik je u tome da imate samopouzdanja i da ste ubeđeni u svoje stavove, ali ne i da primoravate druge da ih prihvate. Asertivni lideri su efikasni, jer uvek traže rešenja na obostranu korist, pokazujući poštovanje prema ostalima (čak i onda kada se ne slažu).
– Nauče da prepoznaju i cene liderske kvalitete u drugima, baš kao i sopstvene.
4. Iskoriste svaku dobru priliku
Kada se radi o iskorišćavanju mogućnosti, inovativni lideri postizali su veći učinak i imali su bolje rezultate. Oni su proaktivni, preuzimaju inicijativu ali i odgovornost za mogući uspeh. Inovativni egzekutivci predviđaju i svom timu predočavaju potencijalne prepreke uoči preduzimanja akcije, ali izbegavaju preterano analiziranje. Oni se zalažu za lično ispunjenje i u stanju su da rade samostalno duži vremenski period, uz tek minimalnu podršku. Oni su takođe u stanju za brzu promenu pravca delovanja kako bi iskoristili nove poslovne mogućnosti koje se mogu pojaviti.
Izvršni dirktori koji žele da postanu još umešniji u iskorišćavanju iznenadno ukazanih poslovnih prilika treba da:
– Ispituju kakvi se sve zastoji i problemi pojavljuju pri stvaranju novih mogućnosti i konkurentnih strategija unutar svoje kompanije. Naučite da uočite prednosti tokom promene situacije i novog razvoja događaja. Na primer, lider treba da je sposoban da proceni svoje kao i mogućnosti svog tima za okončanje projekta, da razmotri da li su dodatna sredstva potrebna kako bi se ispunili svi ciljevi, očekivanja i rokovi.
– Razmotri svaku poslovnu priliku koju je u prošlosti greškom/omaškom/sujetom odbio. Šta ove mogućnosti koje je lider prevideo imaju zajedničkog, i šta je ono što je u tome zabrinjavajuće?
Imajte na umu da ne treba da “solirate”, dakle nemojte preduzimati korake na svoju ruku. Potrudite se da svaka akcija bude rezultat zajedničkog napora i tražite od svih dokazano kvalitetnih kolega da budu deo vašeg tima i da vam pomognu.
5. Neguju perspektive poslovnih strategija
Na kraju, istraživanje je pokazalo da lideri-inovatori postižu bolje rezultate kada je u pitanju održavanje strateške poslovne perspektive. Ovakva vrsta lidera ima puno razumevanja za trendove u industriji kao i implikacije koje ovi imaju po kompaniju. Oni u potpunosti razumeju svoj posao, poziciju na tržištu, imaju uvid u bazu klijenata i vešti su u identifikovanju strateških mogućnosti ili pak pretnji i rizika po posao. Oni aktivno učestvuju u poslovnoj zajednici, industriji kojom se bave i organizaciji rukovodstva kako bi što bolje razumeli “spoljnu sredinu” svog poslovanja; lideri-inovatori, takođe, sposobni su da artikulišu ubedljive pristupe svom poslu kako bi u njemu napredovali.
Da bi razvili perspektive strateškog poslovanja, izvršni direktori treba da:
Kreiraju i/ili učestvuju u višefunkcionalnim kompanijskim odborima.
Sprovode SWOT analize zasnovane na poznavanju situacije (SWOT: strengths, weaknesses, opportunities, threats – prednosti, slabosti, mogućnosti i pretnje), poredeći znanja svoje kompanije u odnosu na ono znanje koje poseduju njihovi konkurenti, kao i u odnosu na znanja potrebna za izvršenje sopstvenih strategija.
Umesto da prihvate mogućnosti da uče iz svog iskustva stihijski i u realnom vremenu, lideri nastoje da organizuju aktivnosti koje bi njihovo učenje proširili na oblasti koja se smatraju strateškim. Počinje se sa definisanjem onoga što vaša organizacija zna o kompetitivno važnim faktorima (npr, zašto mušterije kupuju vaš proizvod ili uslugu?). Lideri proaktivno stvaraju mogućnosti za učenje, vezane konkretno za ove poslovne faktore.
Lideri treba da uključe što je moguće više kompetentnih kolega u proces strateškog planiranja.
Lideri treba da razvijaju višegodišnju strategiju; u nju su uključeni i koraci koje vi i vaš tim i treba da preduzmu kako biste postigli rast poslovanja. Lideri treba da analiziraju do koje su tačke došli kompanijski uspesi i dostignuća, i kako će se oni primenjivati na buduća moguća kretanja i poslovne trendove.
Pa ipak, postoji jedan delokrug poslovanja gde inovativni lideri obavljaju stvari lošije od onih ne tako inovativnih lidera: to su održavanje reda i tačnost. Upravo iz tog razloga, organizacije treba da dopuni inovatorske inicijative ljudima koji su dobri u upravljanju projektima, koji pružaju sredstva za realizaciju projekta kao i odgovarajuću obuku kako bi se inovatori efikasnije baratali pojedinostima.
Podaci sugerišu da je snašna orijentacija na kupca polazna tačka za izgradnju strateške tržišne perspektive svakog uspešnog lidera. Lider treba da prepozna početnike u firmi koji dosledno razmatraju perspektivu kupca prilikom donošenja svojih odluka – one koji se lako mogu staviti u kožu svojih kupaca; takvi zaposleni su nadasve dragoceni. Ove osobe mogu biti budući inovatori. Ovakve kolege orijentisane na klijente treba angažovati na strateškim projektima, kao i na poslove u kojima ih iskustva korisnika i životnog ciklusa proizvoda pripremaju da postanu budući inovatori.
Na kraju, analiziranjem stilova ponašanja inovatora najvišeg nivoa prepoznate su četiri podgrupe. Lideri koji poseduju “pokretački stil” najverovatnije će biti inovativni, jer su spremni da sami odrede svoj put i da samostalno razvijaju kreativan, svež pristup proizvodu ili usluzi. Kod onih sa “uticajnim stilom” postoji velika verovatnoća da inovacije pokreću kroz sopstveni talenat za ubeđivanje okoline na nov način razmišljanja. S druge strane, “podržavajući” i “kontemplativni” pojedinci imaju tendenciju da ne budu inovativni lideri. Njima je potrebno više organizatorskog ohrabrenja i struktura koja bi im pomogla da svoje uštogljene ideje stave na sto i dalje ih razrađuju.
Podaci ukazuju da najinovativniji egzekutivci ne zanemaruju poslovne rizike – oni njima upravljaju. Ova vrsta lidera u stanju je da predvidi šta je to što u njihovom biznisu može da krene naopako. Oni su radoznali i sposobni da iskoriste svaku jasnu priliku koja bi im se ukazala na vidiku, balansirajući između istraživanja i razvoja s jedne i onoga što je oportunističko s druge strane. Direktori koji predvode inovacione aktivnosti u svojoj firmi imaju velikog uticaja na pojedinca, ne plaše se svog samopouzdanja, nezavisni su, i, iznad svega – radoznali.