Profesor Erno Rubik, pronalazač, arhitekta i profesor arhitekture “Prvi put bile su mi potrebne nedelje da bih je sklopio: postoji 43 kvintiliona permutacija…!” (Foto: Erno Rubik sa svojom ćerkom Anom 1981. Fotografija: ANL / Rex Shutterstock/ The Guardian)
Sredinom 1970-ih sam predavao dizajn na Akademiji primenjenih umetnosti u Budimpešti. Bio sam u potrazi za načinom koji bi mi omogućavao da svojim studentima prikažem trodimenzionalni pokret, i tako sam se jednog dana našao zureći u Dunav, gledajući kako voda struji oko kamenčića na dnu. Ovo je bila moja inspiracija za mehanizam okretanja kocke. Činjenica da to može da se uradi a da se ona pritom ne raspadne je deo njene čarolije.
Eksperimentisao sam u stanu moje majke koristeći drvo, gumice i spajalice kako bih napravio prototip. Trebala mi je neku vrsta “kodiranja” tj. označavanja šest strana koje bi dalo smisao rotacijama kocke, pa sam iskoristio najjednostavnije i najjače rešenje: osnovne boje. Stavljajući nalepnice na završni model prve kocke, preplavile su me emocije: Znao sam da je revolucionarna. Trenutak kada sam počeo da je vrtim bio je nezaboravan jer sam mogao da vidim i uvidim kako je ova vrsta slagalice pravilna i da je sve “ukockano” kako treba – ali ono što nisam znao bilo je: da li kocka može da se reši? Trebale su mi nedelje: postoji 43 triliona permutacija!
Jednom kada sam je “provalio”, znao sam da je mogu prodati. Trebalo ni je, međutim, tri godine da je izbacim na tržište. Prvo, fabrika Politechnika proizvodila ju je kao “Buvos Kocku”, ili Magičnu kocku. A onda mi je prodavac po imenu Tibor Laczi rekao da bi mogao da je distribuira s druge strane gvozdene zavese. On me je opisivao kao osobu koja je “užasno obučena, izgleda kao prosjak, s jeftinom mađarskom cigaretom koja mu visi iz usta”.
Rekao mi je da bismo mogli da prodamo na milione, ponevši je 1979. u Nirnberg da je pogleda Tom Kremer, koji je bio ključna osoba za osvajanje globalne distribucije. Ipak, oduvek sam se držao po strani od biznisa. Više se osećam kao otac deteta: moja kocka je inspirisala hiljade “uvijajućih” slagalica i bio sam zadivljen kako ona nastavlja da uzbuđuje nove generacije. Ljudi su vrteli kocku pod vodom i nosili je u svemir. Na 40. godišnjicu kocke bio sam u Njujorku da vidim Empajer Stejt Bilding, koji je svetleo u njenim bojama.
Nikada nisam ni mogao da zamislim da će za njom nastati globalna pomama. Postala je najprodavanija igračka svih vremena, prodavši se u 350 miliona komada. Takođe, nedavno je ponovo potučen svetski rekord: Sada iznosi zapanjujućih 5.25 sekundi. Tinejdžeri su najbrži. Imao sam 30 godina kada se rodila kocka, tako da nikada nisam bio u istoj ligi niti na istoj nozi s njima – moj prosek je oduvek bio oko minut.
Dejvid Kremer, predsednik Rubikovog brenda:
Tom Kremer, prvi mentor Rubikove kocke je moj otac tako da sam bio među prvima koji je jednu doneo u Veliku Britaniju. U vreme kada sam prorađivao ispitne A-nivoe kako bih upisao univerzitet, pokazalo se kako je kocka bila fantastično neprepoznata. Kocka, po rečima mog oca, nije bila neka senzacija na nirnberškom sajmu igračaka: tek samo jedna od stvarčica među skrajnutim štandovima ovog velikog događaja. Njegovu je radoznalost pobudilo to što je odjednom čuo ljude koji govore mađarski, veoma neobičan jezik. Otišao je do njih, video o čemu se radi i – uleteo u posao s kockom.
Dao je licencu kompaniji Ideal Toy. Kocka postala prva slagalica ikada koja se reklamirala na televiziji. Kompanija, sve do pojave Rubikove kocke, samo što nije pukla. Imali su igre kao što je KerPlunk, ali su se suočavali s ogromnim dugovima. U narednih nekoliko godina, Rubikova kocka ih je spasla, iako je, počev od 1983, nakon prodatih 300 miliona, već svako imao jednu. Kocka je od najveće svetske pošasti i trenda pala na nultu prodaju: bilo ih je na hiljade nagomilanih u skladištima.
Dobili smo sva prava za proizvodnju pa smo 2013. osnovali Rubik’s Brand Ltd, i sada se borimo s mnogim lažnim kockama i autorskim pravima. Sada ih prodajemo 10 miliona godišnje. To je ista ona kocka koju je profesor Rubik izumeo, iako smo nedavno izbacili verziju u kojoj su pločice izlivene u boji, a ne više sa listićima koji su se lepili – jer, varalice ogule nalepnice sa njih. Postoji još jedna koja se zove zove The Void, veoma nalik Rubikovoj kocki ali s rupom u sredini. Nju je, u stvari, teže rešiti.
Moj sin može da sklopi Rubikovu kocku za minut, ali ljudi su opšte uzev impresionirani ako uopšte uspeju da je reše makar jednom. Kad god jednu ponesem u metro, primetim da, sve dok je ne sklopim, čitav vagon gleda u mene – u moje ruke i u kocku.
- Prototipovi profesora Erna Rubika deo su putujuće izložbe Posle Rubikove kocke (“Beyond Rubik’s Cube”), i trenutno su u centru za nauku Grejt Lejks u Klivlendu, Ohajo, od 30. maja do 7. septembra.