Grčki list Avgi, blizak Sirizi premijera Aleksisa Ciprasa objavio je karikaturu nemačkog ministra finansija Volfganga Šojblea “odevenog u uniformu Vermahta iz doba Trećeg Rajha, s vojničkim krstom oko vrata”, primećuje briselski dopisnik pariskog dnevnika Libération, Žan Katreme.
Cipras nije osudio karikaturu… tek drugog dana po njenom objavljivanju. Grčki premijer, piše Katreme, u stvari je prvi “otvorio brane za izliv anti-nemačkog sentimenta”, tražeći od Nemačke naknadu štete koju je ova zemlja nanela Grčkoj tokom Drugog svetskog rata.
Sa ekonomskom krizom, anti-nemačka osećanja počela su da vrebaju čitavim Starim kontinentom, pa Berlin “počinje da brine”. U Velikoj Britaniji, “deo političke klase […] kao i u popularnoj štampi postoji uznemirenost zbog toga što vide da se gubitnik dva svetska rata nameće kao neosporni gospodar evrozone”, piše Katreme, dodajući da neprijateljstvo prema Nemačkoj takođe raste i u Francuskoj.
Desničarski suverenisti Nikole Dipon-Enjana okvalifikovali su Evropsku uniju kao “Četvrti Rajh”, dok lider Levog Fronta, Žan-Lik Melenšon izjavljuje kako je “stav Nemačke arogantan, nadmen, i Evropu vodi u haos”, a lider Nacionalnog fronta, Marin Le Pen osudila je “Grčku kapitulaciju, jer je ova zemlja poklekla pred berlinskom ucenom”.
Ovaj novinar navodi da je anti-nemački diskurs u evropskoj javnosti čak dobio na značaju i usled podrške UMP, sa desnog centra, kao i vladajuće Socijalističke partije, a zbog razlika u shvatanjima kako treba rešavati krizu evra. “Nemci rade u skladu sa pravilima. Tek nakon toga, oni razmatraju kontekst, dok smo mi i Anglosaksonci daleko pragmatičniji”, rekao je Katremeu jedan francuski ministar, koji objašnjava da je:
“[za Berlin] dovoljno da prati dogovorena pravila i da ne ulazi u kreativna tumačenju ili prilagođavanje okolnostima. Kao takvi, njihovo “neins” počinje da se ponavlja: ‘Ne’ evropskom planu za spašavanje banaka, ‘ne’ evropskim planovima za oporavak, ‘ne’ finansijskoj pomoći za Grčku, ‘ne’ mekim, ublaženijim i umerenijim tumačenjima pravila.”
Međutim, Bundestag je usvojio ishod najnovijih pregovora sa Grčkom, “što nije bio zaključak koji se sa sigurnošću mogao predvideti”. Nemački tabloid Bild pokrenuo je kampanju protiv pružanja pomoći Grčkoj, mada je njihov plan daleko podbacio u prodobijanju široke podrške nemačke javnosti. Katreme piše da:
“Svaki put, Nemačka bi prihvatila ono što je prvobitno odbijala: držanje Grčke u evrozoni, finansijsku solidarnost sa zemljama u dužničkim problemima, bankarski sindikat, relaksirajući uslovi Pakta za stabilnost, novu, ekspanzionističku monetarnu politiku Evropske centralne banke, ugovor o delimičnom pristajanju na reforme koje traži Atina, i tako dalje.”
Na kraju, Katreme postavlja pitanje nije li možda i Francuska odgovorna za ovakva anti-nemačka osećanja, budući da “sve bleđi uticaj [Francuske] na evropskoj političkoj sceni pojačava utisak brutalne dominacije Berlina.”