Pre tri godine, Keli Rasel je isekla sve svoje kreditne kartice. Pre nego što je rekla zbogom ‘plastici’, imala je problema sa ‘rastezanjem’ svog budžeta, naročito kada bi sa kartica skidala novac na odeću ili za restorane. “Uvek sam osećala kako imam ‘sigurnosnu mrežu’, onda kada počnem ds padam u minus – mrežu koja će me uhvatiti pre nego što tresnem, onda kada bih izabrala da trošim ili se razmećem”, kaže Raselova, 30, koji živi u Boazu, Ajdaho. “Sada jasnije razmišljam o svemu – kada sam zaista spremna za impulsivnu kupovinu. Ne osećam se kao da sam van kontrole.”
Ovo je uobičajeno osećanje koje vlada među ‘Milenijumovcima’, generaciji koju obeležava animozitet i odbojnost prema kreditnim karticama, piše Kate Ashford za magazin The Forbes. Oko 63% njih je nema, navodi se u novom istraživanju Bankrate. Poređenja radi, “samo” 35% odraslih Milenijumovaca starosti 30+ ih uopšte ne poseduje.
Ovde je u igri nekoliko faktora.
Prvo, Milenijumska genaracija – svi rođeni od početka ’80-tih – u suštini su prva generacija koja je odrasla na debitnim karticama, koje imitiraju kreditne kartice na mnogo načina. “Zato što imaju zgodnu, plastičnu alternativu u formi debitnih kartica, manje je neposrednih podsticaja koji bi ih nagnali da razmišljaju o kreditnim karticama”, kaže Jeanine Skowronski, novinarka sajta Bankrate čija su specijalnost bankarske kartice i finansijski proizvodi vezani za njih.
Drugo,američki CARD Zakon iz 2009. znatno je otežao mladim Amerikancima ispod 21 godine starosti da dobiju kreditnu karticu, takođe otežavajući uslove nametnute finansijskim firmama, bankama, finansijskim tržištima i, nažalost – studentima.
Ali, na kraju ove liste, i sami Milenijumovci predstavljaju generaciju mladih građana koji, takođe imaju veoma izraziti “anti-dužnički” osećaj za stvari. “Ovo je generacija koja je odrasla u potrazi za poslom, i to u privredi koja nije bila baš tako sjajna”, kaže Skovronski. “Povrh toga, oni imaju ogromne količine duga kroz studentske kredite. Sve ovo učinilo ih je veoma bezvoljnim da bi naknadno na sebe preuzimali dodatna zaduženja. Oni su generacija koja ne želi da duguje bankama dakle – ne žele da uleću u kredite, a samim tim ni dugove. Ne žele ni kartice, koje bi ih mogle oterati u dužničko ropstvo.”
Ovo je tačno za Kreja Knera (Kreigh Knerr), 29, još jednog Milenijumovca “oslobođenog”razmišljanja o kreditnim karticama. “Zato što sam napravio “veoma pristojan” dug za troškove školovanja na koledžu, i zato što ta suma nije mala, odlučio sam da izbegnem dalja zaduživanja”, kaže Kner koji živi u Milvokiju. “Odbio sam da uletim u pomamu za kreditnom plastikom. Ako već ne mogu priuštiti da plaćam u gotovini za nešto, to prosto znači da to sebi ne mogu da ga priuštim, i tačka.”
Različita su istraživanja utvrdila da zaista korišćenje gotovine (umesto kreditnih kartica) nagoni potrošače da troše manje. To je upravo i ono što privlači Milenijumsku generaciju, koja možda prolazi kroz teška vremena pokušavajući da pronalađe dobar posao, i koja vodi tešku borbu kako bi sastavila kraj s krajem. Samo 40% Milenijumovaca plaća kreditnom karticom na mesečnom nivou, u poređenju sa 53% onih koji imaju 30 i više godina, prema istom istraživanju Bankrate. Ova grupa je, takođe, ona koja će najverovatnije propustiti redovne cikluse plaćanja svojih dugovanja.
Međutim, potpuno izbacivanje kreditnih kartica umnogome otežava izgradnju dobre kreditne istorije, što dolazi do izražaja u različitim situacijama: prilikom životnog, auto ili osiguranja nekretnina, zapošljavanja, ili npr dobijanja kredita za kuću ili auto. “Kreditori više vole da vide čest protok novca kroz vašu kreditnu plastiku i pozitivan kreditni dosije pre nego što vam odobre kredite za velike stavke”, kaže Gejl Kaningem (Gail Cunningham) iz Nacionalne fondacije za kreditno savetovanje (National Foundation for Credit Counseling).
“Kreditne kartice, kada se odgovorno koriste, jedan su od efikasnih načina za brže građenje kreditne istorije, jer to znači da imate kontrolu nad onim što vam stiže na naplatu i onim što svakog meseca plaćate”, kaže Skovronski. “Takođe, kreditne kartice imaju i druge prednosti: poseduju bolju zaštitu od prevara, ukazuje na vašu kupovnu istoriju, čime imate jasan pregled šta, kada i koliko trošite, i takođe imate i proširene garancije koje vam obezbeđuju banke.”
Ovo ne znači da ne možete izgraditi dobru kreditnu istoriju čak i bez kreditnih kartica – premda takva kombinacija, onda, može potrajati nešto duže. Kner je nedavno kupio svoj prvi automobil, aplicirajući za kreditnu šemu kod banke, “čisto da vidim kakav bih dil mogao s njima sklopiti. Na moje iznenađenje, rečeno mi je da sam imao izvanrednu kreditnu sposobnost”, kaže on . “Redovnim uplaćivanjem rata za moje troškove studiranja uspeo sam da opovrgnem mit o nužnosti kreditnih kartica kako bismo izgrađivali dobru kreditnu istoriju.”
Prirodno je da čak ni od obimne kreditne istorije neć biti prevelike koristi ako smo zaglibljeni u dugove. “Kredit nije problem, ali zloupotreba kreditne linije može biti “, kaže Kaningem. Ako na mesečnom nivou niste u stanju da u potpunosti odgovorite vašim dugovanjima, ili ste neprekidno u prekoračenjima, onda je možda bolje da vašu kreditnu plastiku ostavite u fioci komode.
“Postaje jasno da je došlo vreme za da razmatram drugačije planove potrošnje”, kaže Rasel. “A kreditne kartice ne mogu biti deo tog plana.”
Kako troše Milenijumovci?
Vole da kupuju hranu organskog porekla, a da sve što kupe, ako je ikako moguće, bude “u saglasju s prirodom” i prirodnog porekla; za održivu ekonomiju imaju velike simpatije… a male za banke i kreditne kartice.
Po čemu se Milenijumska generacija razlikuje od ostalih?
Sudeći po dosadašnjim odlikama, razlikuju se u potpunosti od svojih prethodnika. Troše drugačije od prethodnih generacija, radije bacaju novac na nova iskustva i avanture, a nagrađuju društveno odgovorne kompanije s kojima su u vezi i koje smatraju autentičnim. Ova se promena navika najlakše uočava u prehrambenoj industriji, gde se Milenijumovci doprinose remećenju dosadašnjih navika povremenog odlaska u restorane zarad odlaska u lance kao što su Chipotle ili Panera.
Kao što je 2013. pokazalo istraživanje Bostonske savetodavne grupe (Boston Consulting Group), Milenijumovci najveći deo svog novca u narednoj godini potrošiće na sveže voće, zdravu hranu, i prirodne proizvode. Manje omiljena, u njihovim glavama, bila bi ideja o trošenju na luksuznu robu, gazirane napitke, mobilne aplikacije, i torbice.
Tržište nekretninama, koje je uvek dobar reper za privredni uspon (ili pad), još je uvek prilično sporo. Značajan faktor ovako sporog procesa oporavka leži u činjenici da se oni koji treba da po prvi put u životu kupe kuću/ stambeni prostor – a najveći broj njih su Milenijumovci tj. mladi ljudi – nalaze izvan tržišta, zahvaljujući rigoroznim uslovima za hipotekarne kredite, njihovoj velikoj karijernoj nestabilnosti i visokom nivou studentskog duga. Dođavola, zaboravimo na kupovinu kuće; mnogi Milenijumovci u svojim kasnim 20- tim i ranim 30-tim još uvek žive sa svojim roditeljima.
Nakon Velike recesije, Milenijumska generacija patila je od visokog nivoa karijerne nestabilnosti i od nezaposlenosti. Čak i u julu 2014, otprilike pet godina nakon što je recesija zvanično okončana, Milenijumovci uzrasta od 20 do 24 godine i dalje pate od stope nezaposlenosti iznad 10 odsto.
Šta nam još preostaje? Širom Sjedinjenih Država, svakovrsni advokati, akademici, kompanije, baš kao i sami Milenijumovci, pokušavaju da prokrče put do rešenja kako bi se ovoj generaciji pomoglo finansijksi ozdrave. National Journal i prjekt lista The Atlantic, Next Economy, ovog meseca sprovode istraživanje u pokušaju da iznađu najboljih rešenja, razgovarajući sa onima koji provode svoje vreme pokušavajući da proniklu kako da na najbolji način pomognu ovoj generaciji da uspe.