Hiljadama godina ljudi su pokušavali da objasne fundamentalne čestice od kojih se sastoji sva materija. Danas, tu oblast “ljudskog mozganja” nazivamo fizikom elementarnih čestica ili fundamentalnom fizikom. Ova disciplina ispituje svojstva materije i načine na koje ona reaguje na subatomskom nivou, tokom stvaranja svega što sačinjava našu fizičku realnost. Ova disciplina nastoji da identifikuje od čega je svekolika materija sačinjena, kao i sile koje određuju način na koji se čestice ponašaju. Posmatranje stvari na na mikro-nivou, kao što to čini fundamentalna fizika, može nam pomoći da razumemo realnost na na makro-planu, kada su u pitanju objekti kao što su, recimo, zvezde i planete. To je zato što se, na fizičkom nivou, sve u kosmosu sastoji od materije, a to su neshvatljivo male čestice koje se nalaze pod uticajem sile koju fizika konstantno pokušava da otkrije.
Mi smo, kao i sve ostalo sastavljeni od materije – od sitnih čestica koje vibriraju na određenoj frekvenciji. Kada sagledavamo šta je to što određuje naše ponašanje, u razmatranje moramo uključiti naše misli, osećanja i emocije koje su sve ne-fizički fenomeni; oni, obično, nisu uključeni u određivanje ponašanja čestica. Nevidljive sile koje utiču na ponašanje celokupne materije, po mišljenju ne malog broja danas renomiranih fizičara, nalaze se pod uticajem ne-fizičkog fenomena kao što je svest. Čestice poseduju svest, jer – mi imamo svest, a mi smo gomila čestica.
U ljudskoj je prirodi da razmišlja i pita se šta je to realnost koju opažamo i koja nas okružuje. Takođe je prirodno i što želimo da kopamo sve dublje, i saznajemo koliko god možemo koristeći raspoloživa znanja i opremu. Često se pitamo do kakvih se naučnih otkrića dolazi u Ministarstvu odbrane, koje usisava trilione dolara za svoje tajne projekte, pare koje odlaze a ne zna se gde i za šta; najveći deo tih sredstava troši se na razvijanje tehnologija koje ljudska rasa ne može lako ni da zamisli. Očigledno da je nauka oblast u koju ovaj nevidljivi svet vojnih istraživanja izdvaja veliki deo tog novca – to je svet nama nepoznat. Uvek se postavlja pitanje: koliko se daleko iza naučnog mejnstrima nalazi taj drugi, tajni svet nauke u kojeg ulaže vojska, ali uskoro ćemo, možda, jednog doglednog dana, i saznati. Istovremeno, naš dar intuicije mogao bi nam pomoći da otkrijemo sve što poželimo. Tek onda kad se odvojimo od potrebe za dokazima, kao i od postupaka za naučno dokazivanje teorija – dokazi će nam se sami razotkriti.
Nedavno je Geri Mekinon (Garry McKinnon) obavio dosad neviđeno “prekopavanje” vojnih informatičkih resursa, i možda bi ti rezultati doprineli da bolje razumemo informacije i nauku koja stoji iza njih – ovo nameće razmišljanje da mi, “obični smrtnici” koji se ne bave naučnim istraživanjima finansiranim od strane vojske, još uvek nemamo privilegiju da učimo prave stvari; vojska nas, tako, drži zaglavljenima u starim konceptima realnosti.
Drevne civilizacije poput Lemurije, Atlantide, Sumerskog ili carstva Maja posedovale su ogromne količine znanja u vezi sa pravom prirodom stvarnosti. Njihovo znanje se često bavilo ne-fizičkim svetom, kao i načinima na koji ovaj utiče na našu fizičku realnost. Čak su i prethodnici ovih civilizacija konstruktivno razmišljali o tome od čega je sastavljen fizički svet koji vidimo svuda oko nas. Od antičkih filozofa, poput Epikura, koji su znali za sićušne i ljudskom oku nevidljive deliće materije koje su nazvali atomima, do Platona koji je bio svestan nematerijalnog sveta, njegovog fizičkog i ne-fizičkog dela – sve do savremene metafizike i filozofije. Čini se da je sva materija koja čini planetu Zemlju oduvek bila sastavni deo čovekovog promišljanja. Ljudi, (materija , energija, vibracija) međutim – kako god želite da ih definišete i o njima promišljate – jeste svesno biće, odlikuje ga svest o samom sebi. Poseduje, dakle, samorefleksiju, poseduje opažanje i mišljenje, ima emocije. Sve ovo utiče na frekvenciju vibracija materije od koje su bića sastavljena. Verujemo da je fiziku čestica, kao i naše pokušaje da objasnimo ponašanje materije od koje je sačinjena naša fizička realnost pod uticajem ne-fizičkih tj. nematerijalnih stvari, i zato savremena nauka ima problem, tako teško i nezgrapno objašnjavajući pravu prirodu stvarnosti, ali i dalje nastavljajući da “nezadrživo puzi’, sve bliže i bliže istini. Takođe, može se verovati i u to da određene “grupacije” na našoj planeti prisluškuju ovu ne-fizičku realnost, kao i da je vrlo dobro razumeju. I zato, hajde da pogledamo još jednu popularnu teoriju stvarnosti: teoriju struna.
Teorija struna
Teorija struna može biti prilično komplikovana stvar za shvatanje. Na svom najosnovnijem nivou, opšta ideja i koncept koji stoje iza ove teorije nisu zamršeni. Teorija struna pokušava da nam približi prirodu naše stvarnosti na najmanjem mogućem nivou. Ona nam sugeriše da je naša realnost sačinjena od najsitnijih “struna” energije koja vibrira. Ove strune nalaze se iza vidljivih fizičkih fenomena koji sačinjavaju naš fizički svet. Učestalost njihovih vibracija određuje ishod i ponašanje čestica koje su nam dosad poznate u (našoj) stvarnosti. Prema teoriji struna, materija je manifestacija vibrirajućih frekvencija ovih energetskih struna. Ovo je nadasve zanimljivo, jer, ako je svekolika materija manifestacija vibracione frekvencije, onda naša fizička realnost mora biti manifestacija vibratornih frekvencija. Svi smo mi atomi – stringovi, zapravo – koji vibriraju na određenoj frekvenciji; tempo, ritam i priroda naših (ljudskih) vibracija odgovorni su za način na koji se materija kao fizički fenomen ispoljava i prikazuje nam se. Ovo nam daje dodatni kredibilitet za sugestiju da mi, sami, kreiramo svoju realnost, a da način i struktura ovih vibracija igra veoma značajnu ulogu u ispoljavanju onoga šo nam se ukazuje kao fizička realnost.
Razmišljajte o tome kao o žici na gitari: u zavisnosti od toga kako je okinuta, stvaraju se različite muzičke note; na sličan način mogu se promatrati i najsitnije čestice materije, koje analiziramo pomoću moćnih i skupih akceleratora. One, se jednostavno, “izražavaju” u svetu materije prema vibracionoj frekvencijiji “struna”.
Ovo je osnovni primer za početno objašnjenje teorije struna. Idući napred, ulazeći u specifičnosti raznolikih čestica, kao što su to npr. bozoni, koji često poseduju sopstvenu snagu, crpeći je na volšeban način iz svog odnosa prema fermionima – elementarnih čestica poput elektrona. Bozoni su “nosioci sile”, dok su fermioni obično samo povezani s materijom. Odnos između ova dva elementa opravdava se i objašnjava pomoću više verzija teorije struna, kao i teorije superstruna. Teorija struna, takođe, zalazi u više dimenzija, što je još jedan zanimljiv fenomen za koju mnogi naučnici danas veruju da je istinit. Definitivno treba verovati u više dimenzija stvarnosti, i to po onome što nam izvesni naučni rezultati nagoveštavaju. Treba, takođe, verovati ne samo u postojanje vanzemaljskog života, već i višedimenzionalnog života, sposobnog da vidi dimenzije ispod njega.
Pitanja
Postoji jedno pitanje. U teoriji struna, šta je to određuje baš tu, jednu vibraciju, vibratornu frekvenciju struna? Ako vibratorne frekvencije struna određuju način na koji čestice deluju, komuniciraju i reaguju pri stvaranju i oblikovanju naše fizičke realnosti, onda moramo da se osvrnemo i na to šta je “ono” što određuje vibracije, koje stvaraju našu realnost. Odgovor na ovo, a budućnost će pokazati da li je to tačno, mogla bi biti – svest. Možda ne treba verovati u to da strune pružaju način za egzistenciju čestica koje definišu našu svest. Možda je “kvaka” u tome da, na prvom mestu, postoji upravo svest, a da ona, potom, određuje vibraciju struna ili superstruna. Ali šta, onda, stvara svest koja određuje vibratornu frekvenciju materije? E, to je jedno vrlo zanimljivo pitanje.
Treba verovati da ne-fizički fenomen kao što su misli, emocije, osećanja i percepcija određuju, način na koji naši atomi vibriraju. Naša “vibratorna frekvencija” ima potencijal da uđe u nove dimenzije stvarnosti. Prirodno stanje ljudskog bića je da postoji na visokim vibracionim frekvencijama, a treba verovati da su mnoge stvari na ovoj planeti “dizajnirane” tj. stvorene tako da nas drže “zaključanima” u određenim vibratornim frekvencijama. To uključuje sve glavne industrije koje danas koristimo kako bismo upravljali našim svakodnevnim životima.
Ovaj video govori o tome kako naučnici još uvek pokušavaju da utvrde da li bi ili ne bi bilo fizički moguće proći kroz “kosmičku crvotočinu”.
To je feonomen kojeg je u teoriji prvi put spomenuo Stiven Hoking, a proističe iz teorije struna. Istovremeno, ako je teorija struna valjana i verodostojna, treba verovati i da su tajni vojni budžeti – zahvaljujući nesvakidašnjim količinama novca za razvoj tajnih tehnologija i naučnih znanja – pomogli razvoju tehnologije sposobne da učini taj fizički “skok” u druge dimenzije. Nije daleko od zdravog razuma verovati da postoji “grupacija” na našoj planeti koja poseduje potpuno drugačiji nivo razumevanja nauke i tehnologije, dok je mejnstrim svetu fizike i nauke prepušteno da i dalje lupa glavu, razmišljajući o onome što je nekom već odavno poznato.
He, he, he…. brlizu si, a opet, daleeeeko.
Pre svega, ovaj Univerzum ( a ima ih jos) je Psiholoska trvorevina.
Nasa cula su takodje psiholoska, pa nam, uz pomoc prilicno glupog
mozga daju utisak da
je sve oko nas materija.
– 11 dimenzija? Ne, ima ih 12. Pocev’ od prve, koja osciluje na
odredjenoj
frekvenci, svaka sledeca je visi harmonik od predhodne.
– Dimenzija je plan realnosti. Nas plan realnosti (recimo treci po redu)
ima
bezbroj varijanti. Sta ih razdvaja? Pomak! Ne aksijalni nego radijalni
fazni
pomak. Naravno, i ovaj “pomak” je psiholoski pomak.
– Kako je nastao Univerzum? Glupo pitanje. Posto je Univerzum
psiholoska
tvorevina; on postojiiiiiiiiiii…… nema pocetak i kraj. U principu, u
njemu vreme
ne tece; postoji, recimo, u preseku vremena. Sta nama daje utisak da
vreme
postoji? Nase oci primaju svetlosne impulse, recimo, 24 puta u
sekundi.
Ti impulsi su promena stanja i na grafikonu bi se videli kao kvadratni
ili
trougaoni (ovo jos nisam resio). U principu, promene stanja su u
skokovima
a onda nas mozak svojom hemijom ih “ispegla” i mi imamo utisak toka
vremena.
– Ako zamislimo pocetak stvaranja Univerzuma, mada pocetak ne
postoji,
“iznad” 12’te dimenzije postoji Abstraktni nivo. Zamislimo “Void” u
kome nema
nicega. Nema “materije”, nema “energije”, nicega ni vidljivog ni
opipljivog.
Ali, nesto ipak ima! IDEJE !!! Svaka ideja ima svoju suprotnost, zar
ne!?
Suprotnosti se privlace, zar ne!? Osim toga, ima bezbroj ideja slicnih
medju
sobom. Da bi ideja, na neki nacin, postala svesna da postoji, ona mora
da se
suoci sa svojom suprotnoscu. Isto vazi i za njenu suprotnost. Tu je
pocetak
svega! Na, nama potpuno neobjasnjiv nacin, te dve ideje su pocele da
naizmenicno uocavaju jedna drugu i tako “shvate” da postoje!
To je pocetak nastajanja svesti.
A onda je doslo (dolazi) do kombinacija, pa rekombinacija ideja i …..
eto; sebe svesnog Univerzuma (jos uvek na abstraknom nivou)!
– Onda je ta kolosalna svest, na, opet, nama neshvatljiv nacin, “uvela”
pojam
oscilovanja ili frekvence, i tako nastaju dimenzije, u kojima Tvorac”
moze
da eksperimentise, prakticno sanja razlicita stanja. Za Tvorca
(mislim,
naravno, na sveukupnu svest, na abstraknom nivou), je ovo prelomni
trenutak, jer, da bi bio svestan svojih “umotvorina” potrebna mu je
povratna informacija, iz dimenzija, planova realnosti. Zato je Tvorac
morao
da osmisli ( i osmislio je) kako da svakom stanju “prikaci” “senzore”
koji
sagledavaju stanje, i koje, onda, Tvorac koristi da “vidi” sta je
osmislio.
Jednom osmisljeno stanje, svesno sebe, dobija mogucnost da se
menja,
kombinuje, rekombinuje, ali u granicama koje uslovljava frekvenca
odredjenog
plana realnosti. Ustvari, postoji neprekidna interakcija izmedju
svakog stanja
, svesnog sebe, sa Tvorcem. Cudo!
– Kako nastaje “materija”? Tvorac “salje” energetske signale, ili
STRINGS, uvek u paru!
koji, osim sto osciluju, “nose”, amplitudnom ili frekventnom
modulacijom,
infirmacije (blue print) o nekoj “materiji”. Prvi stadijum nastanka neke
“materije” je STOJECI TALAS (eh, Tesla, bio je blizu…) koji nastaje
ukrstanjem
dva, istovetno kodirana, stinga. To je “kalup”, koji, na nama visem
nivou,
predstavlja kvazi-materiju. Na prvom, sledecem, nizem, (nasem)
planu
realnosti, mi, svojim senzorima uocavamo taj kalup kao materiju. Opet
cudo!
– “Materija” ima svoje atribute; specificnu gustinu ( ne tezinu), “time
frame”
ili frekvenciju i trece, koordinate u prostoru, gde postoji. Svaka
cestica
“materije” pokusava da se “nadje” na koordinatama, na kojim, sve oko
nje
ima iste ili slicne atribute. Zasto kamen pritiska povrsinu na kojoj
lezi?
Gravitacija? Nevidjena glupost! Koordinate na kojima se nalazi nemaju
atribute koje on ima, i on tezi da promeni svoje koordinate; da se nadje
na
koordinatama gde su atributi isti kao njegovi. Ako napravimo
imaginarnu
busotinu do centra Zemlje, i pustimo taj kamen da pada kroz busotinu,
on ce se, u jednom trenutku, zaustaviti, na koordinatama gde atributi
okoline odgovaraju njegovim atributima. Toliko o gravitaciji. Svasta.
– Ali, cemu sva ova prica? Tesla, naravno. Tesla je uspeo da uz pomoc
dva ^&%#$%#& promeni atribute materije i natera je da menja
koordinate,
u Njegovom slucaju; da lete u vis. Cak postoji i dokaz o tom
eksperimentu.
Tesla, naravno, nije razumeo sta se desava, i mogu da zamislim u
kakvom
je frustriranom stanju bio. Njegov zadatak je bio da pronadje i
implementira
trofazni sistem, i nista drugo. Svaki naucnik ili pronalazac, u svom
veku,
UVEK pronadje jednu stvar, i to je to. Sta god pokusavao da napravi,
osim
te jedne stvari, nece mu poci za rukom. Svi smo “sklepani” (bar imamo
mogucnost) da za zivota, osmislimo samo jednu vaznu stvar, misao,
pesmu,
pronalazak, sta bilo, sto predstavlja nas najveci doprinos ovoj
civilizaciji.
Ostatak vremena trosimo na glupost; “krademo Tvorcu dane”, ali
stvarno!
– E, sad, ono glavno.
Bilioni uparenih Stringova formiraju “materiju”, u sto je moduce manje
strestnom okruzenju (koordinatama). Sta se desava ako mi, na vestacki
nacin, pokusamo da promenimo atribute neke “materije”? SVI
STRINGOVI U NEPOSREDNOJ OKOLINI CE UPLIVISANJEM DELA
SVOJE ENERGIJE, POKUSATI DA VRATE
STANJE PROMENE U PRVOBITNO STANJE. Odgovarajucim uredjajem
mi
mozemo da preuzmemo deo te energije, i eto nam “Over Unity
Generator”.
S’ obzirom da u Univerzumu ne postoji proslost i buducnost, vec je sve u
“sada”, ta masina vec radi u “buducnosti”. Sve sto se desava u nasoj
civilizaciji
(vazi i za sve ostale civilizacije; nismo naravno jedini), nalaci se u
“banci podataka” koju nazivamo “Kolektivni Um Rase”. Kada resavamo
neki problem, telepatski se (interdimenzionalno) spajamo za “KUR”, i,
ako nemamo
nekih psiholoskih problema i AKO JE VREME ZA TO, dobicemo resenje
naseg
problema. Sto se tice Over Unity, jos nije vreme. Ljudi sirom sveta na
vise ili manje uspesan nacin vec prave OU, ali trenutno stanje nase
ekonomije ne
dozvoljava da ga primenimo. Tek kad potrosimo fosilna goriva, a to ce
se
desiti za par desetina godina, dobicemo pristup toj informaciji, i to ce
biti
izvor besplatne energije za sledecih par hiljada godina.
Da se razumemo; nisam ja toliko pametan da sve ovo sam osmislim
(osim par
stvari, na koje sam ponosan; radijalni fazni pomak izmedju planova
realnost,
koji osciluju na istoj frekvenci, i jos par stvari. Sve ove informacije se
vec nalaze na Internetu, u obliku “Interdimenzionalnih Transkripta”
(ako znate sta to znaci).
Ali, sama njihova priroda ih krije od ociju naucnika. Doduse, Seth-ove
knjige se od 1976 godine izucavaju na jednom od najvecih koledza na
svetu. I ko zna na jos koliko.
Mozda je neko vec napravio OU masinu, koja radi, ali u tom slucaju je ta
masina “pod sapom” najbogatijih ljudi sveta. Ljudi su, cak, i ubijani
zbog OU.
Ja sam prikupio dovoljno podataka o ovoj masini da bi ona mogla da se
realizuje.
Pokusao sam da animiram nase naucnike, ali koja vajda; doktrina,
doktrina, doktrina…….
Da bih nekome dao sve podatke koje imam o ovom generatoru,
neophodni su specificni uslovi. Okruzenje mora da bude izolovano od
okoline, utoliko sto bi svi prisutni morali da potpisu izjavu da; pod
pretnjom otkrivanja vojne tajne,
i uz sve licne odgovornosti, nesmeju da iznose nikakav podatak o
masini.
Za sada toliko. Ako nekog jos nesto interesuje o ovoj temi,
trazite od Administratora ovog bloga, da vam da moju email adresu.
Na njemu je da odluci kome se je dati.
Srdacan pozdrav, Boza48
Možda će ovo biti iznenađenje za širu populaciju, ali Vaše viđenje Univerzuma se, u širem smislu, poklapa sa aktuelnim teorijama značajnijih fizičara današnjice.
Fizičari kažu za nove teorije da nije pitanje da li su blesave, već da li su dovoljno blesave.
Na osnovu pretpostavke da ne baratate razvijenijim matematičkim aparatom, za dalje čitanje preporučujem knjigu profesora na Berkeley Richarda Mullera, “Now – The Physics of Time” i, recimo, sve što na Quori piše Viktor T. Toth fizičar iz Otave, Kanada.
Tesla:
“The most important scientific discoveries are still to be made in the simplest things. The secret lies in concentrating on the main issue without going into abstract formulae.
With a formula you can explain a phenomenon but you cannot discover it. In science we have to try to discover things, even though everything may already appear to have been discovered. To bring formulae into the calculation merely complicates something that was previously simple.
Mainstream science does not accept anything which cannot be proved mathematically, and is then only accessible to the few. I can assure you that many brilliant ideas have been shelved for the sole reason that their originators were not sufficiently versed in mathematics to supply the necessary proofs. This kills the spirit of research in a world where so much is yet to be discovered.”