Jedno od najskorijih istraživanja na ovu temu ukazuje da bi slobodna volja mogla proisticati iz skrivenih impulsa tj. signala u „pozadinskoj buci” haotičnih električnih aktivnosti našeg mozga, a ta aktivnost dešava se gotovo sekundu pre nego što čovek uopšte svesno odluči da deluje.
Iako su „svrhovite namere, želje i ciljevi ti koji upravljaju našim odlukama na linearan uzročno-posledični način, naši nalazi pokazuju kako na naše odluke u datom trenutku podjednako utiče neuronska buka”, napisao je koautor studije Jesse Bengson, neurolog sa Univerziteta Kalifornija. „Ova nasumična ‘buka’ može čak da bude i ‘nosilac’ koji vodi našu svest na isti način kao što radio-stanice koriste elektromagnetske talase za prenos radio-signala. Ta ‘pozadinska buka’ omogućuje nam da kreativno reagujemo na nove situacije i može nam pružiti osećaj kako posedujemo slobodnu volju”, rekao je Bengson.
Njutnovi zakoni klasične mehanike upućuju na determinističko svojstvo kosmosa, gde svaki uzrok ima svoju neizbežnu posledicu. Njutnovska logika nalaže da je „slobodno” donesena odluka zapravo u potpunosti predodređena akcijama koje joj prethode.
Ipak, kvantna fizika je otkrila da je ponašanje subatomskih čestica nepredvidivo. Kao rezultat toga, fizičke sile kao što je gravitacija ili elektromagnetizam ne mogu u potpunosti da određuju budućnost na račun prošlih događaja, ostavljajući, tako, mali prostor za slobodno delovanje kroz nasumično ponašanje subatomskih čestica. I pored ovoga, mnogi filozofi sumnjaju u to da se nasumično ponašanje sićušnih čestica može prevesti kao slobodna volja, jer kvantni efekti nemaju takvu moć u širim razmerama.
Eksperimenti iz 70-ih godina prošlog stoleća takođe su povećali sumnju u autonomnost ljudske volje. Te studije, sprovedene od strane neuronaučnika Bendžamina Libeta, otkrivaju da se područje mozga zaduženo za planiranje i izvođenje pokreta, tzv. motorni korteks, aktivira pre čovekove odluke da pritisne određeno dugme. To ukazuje da ovaj deo mozga „ima svoje sopstveno promišljanje”, pre nego što čovek svesno odluči na koji način će delovati.
Kako bismo bolje razumeli proces svesnog odlučivanja, Bengson i njegov tim koristili su se encefalografom kojim su merili moždane talase kod 19 studenata koji su gledali u monitor, i na zadati znak morali nasumično da odluče hoće li pogledati levo ili desno. Nakon donošenja odluke, karakteristični signal registrovao bi taj izbor kao talas električne aktivnosti koji se širi iz određenog područja mozga.
Ali, u fascinantnom obrtu, druga električna aktivnost potekla je kao impuls iz zadnjeg dela glave, predvidevši čovekovu odluku 800 milisekundi pre same pojave znaka svesne odluke.
Aktivnost mozga, strogo uzev, nije uopšte signal – više je „buka”, delić sveprisutnosti mozga i naizgled nasumičnih električnih pražnjenja. „Naime, neuronaučnici tu pozadinsku buku uobičajeno uzimaju kao besmislenu, odstranjujući je onda kad pokušavaju da shvate odgovor mozga na određeni zadatak”, kaže Rick Addante, neurolog s Univerziteta Teksas u Dalasu. Drugim rečima, čini se da neki skriveni signali u pozadinskoj buci tj ‘pozadinskom šumu’ mozga određuju svesne odluke ljudi – pre nego što ih oni naprave.
„To je ono što intrigira; nije sama buka u pitanju. Postavlja se pitanje: o čemu se, onda, tu radi? Kakva je to informacija koju ona sadrži?”, pita se Adante.
Nova studija ne dokazuje niti opovrgava slobodnu volju, tvrdi on. „Ako se još nešto događa pre nego što toga postanemo svesni, to doprinosi našoj odluci, pa se postavlja pitanje o opsegu naše slobodne volje. S druge strane, rezultati bi mogli da otvore vrata slobodnoj volji ukazujući na to da se proces nastavlja dalje. Međutim, ne možemo da zanemarimo nasumičnu pozadinsku buku u našim mozgovima”, mišljenja je Rik Adante.
Ali Mazaheri, neuronaučnik sa holandskog Univerziteta Amsterdam, kaže da su ovi rezultati porazni po čovekovu slobodnu volju i naš ‘respekt’ koji gajimo za nju. Rezultati ukazuju da, u sistemu mozga zaduženom za senzornu obradu, prethodno već postoji određena sklonost; ona ljude vodi prema odluci koju svesni um kasnije sledi, tvrdi on.
Ipak, ako je slobodna volja iluzija, zašto je doživljavamo tako stvarnom?
Premda je to još uvek misterija, jedna od teorija je da bi život bio preterano depresivan bez iluzije slobodnog izbora, što bi otežalo preživljavanje i razmnožavanje.
„Ideja je da posedujemo iluziju slobodne volje kao alatku za lakše probijanje kroz život”, rekao je Mazaheri.
Nova studija objavljena je u aprilu 2014. u časopisu Journal of Cognitive Neuroscience.